Jugoslavenska ekspedicija na Kavkaz 1974.

Vrh Elbrus

Jugoslavenska ekspedicija na Kavkaz 1974 organizovana je nakon službenog dopisa u decembru 1973. iz Moskve. Tom prilikom pozvano je petnaest alpinista iz tadašnje Jugoslavije da posjete alpinistički logor Elbrus na Kavkazu. U martu sljedeće godine je sastavljena lista članova ekipe, a to su bili:

• Iz Hrvatske: Vladimir Mesarić kao vođa ekspedicije, Ante Bedalov, Nenad Čulić, Urso Vrdoljak, Viktor Tabaković, Velimir Barišić, ,
• Iz Bosne i Hercegovine: Muhamed Šišić, Muhamed Gafić
• Iz Slovenije: Ivan Kotnik, Jože Rožič, Stane Klemenc, Marjan Prelog, Silvester Jošt
• Iz Srbije: Tomislav Vračević i Žarko Gostović

Od prethodih se ekspedicija razlikovala po tome što po sastavu članova po prvi puta glavninu nisu činili alpinisti iz Slovenije, već je pružena prilika i alpinistima iz ostalih republika.

Ekspedicija je iz Ljubljane 10. jula 1974. odletjela prema Kijevu, da bi dva dana poslije stigla u alpinistički logor Elbrus. Prema ranijem dogovoru su za svoj prvi cilj odabrali vrh Elbrus (5642 m) na koji su krenuli 14. jula. Od njih petnaest, trinaest se popelo na vrh .

Nakon ovog prvog uspona podijelili su se u tri grupe od kojih je svaka imala svoj cilj. Tako je jedna skupina odabrala Mišljajevski smjer (VI) u sjevernoj stijeni Čatin Taua (Kotnik, Prelog, Klemenc, Rožić, Jošt), druga Centralni smjer u sjevernoj stijeni Ullu Tau-Cana (Vb) (Gostović, Vračević, Šišić, Gafić, Barišić, Mesarić), a treća Križ Ušbe (Vb) u zapadnoj stijeni Ušbe (Vrdoljak, Bedalov, Tabaković, Čulić).

Nesreća

Treća grupa prema Ušbi krenula je 20. jula preko Šeldinskog ledenjaka do Šeldinskog bivaka. Dan poslije su se popeli preko Ušbinskog ledopada na Ušbinski plato gdje su drugi puta bivakovali, što je utvrđeno iz naknadno razvijenih fotografija. Sljedeći su bivak imali pod samom stijenom Ušbe, tako da su uspon započeli 23. jula.

Tokom uspona su primijećeni od strane sovjetskih alpinista s obližnje Šelde. Uveče 24. jula prva grupa, kao znak za pomoć, vidjela je crvene rakete ispaljene s Križa Ušbe. Sutradan je poslijepodne dvaput uzletio helikopter u smjeru Ušbe, ali zbog slabe vidljivosti nije bilo rezultata. U novom naletu helikoptera ugledana su dva penjača kako vise navezana užetom na snježnoj padini. To su bili Bedalov i Vrdoljak. Čulića i Tabakovića nažalost nisu mogli pronaći. Zbog opasnosti od novih lavina i nestabilnog vremena spasioci su se 28. jula vratili natrag u logor.

Nakon punih 38 godina češki alpinist na ledenjaku ispod Ušbe pronašao je posmrtne ostatke jednog od nastradalih i dio opreme jugoslovenske proizvodnje, među ostalim i čuturicu s natpisom GRZS-a (Gorska reševalna zveza Slovenije). Fotografiju nalaza poslao je Planinarskom savezu Slovenije, koji je informaciju proslijedio Hrvatskom planinarskom savezu. Na Kavkaz je otišla četvoročlana ekspedicija iskusnih gorskih spasilaca. Pronađena su tijela čak trojice stradalih alpinista i sahranjeni na alpinističkom groblju u Mestiji u Gruziji. Predpostavlja se da se radi i o posmrtnim ostacima hrvatskih alpinista.