Korisnik:Gold lilium/Pisco sour

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Pisco sour je alkoholni koktel peruanskog porijekla koji je tipičan za peruansku i čileansku kuhinju. Naziv pića potiče od riječi pisco, baze tekućine koja je fermentirani sok grožđa i izraza za koktele sour odnosno kiselo, a koktelu je od citrusa i šećernog sirupa. Peruanski pisco sour koristi peruanski pisco kao bazu pića i dodaje se svježe iscijeđeni sok od limuna, šećerni sirup, led, bjelanjak i biter Angostura. Čileanska verzija je slična, ali koristi čileanski pisco i Pica limetu, a nema bitera i bjelanjka. Druge varijante koktela uključuju voće, poput ananasa, ili biljke, kao što su listovi koke.

Iako priprema miješanih napitaka na bazi piscoa vjerojatno datira još iz 1700-ih, historičari i stručnjaci za piće slažu se da je koktel, kakav je danas poznat, izumio ranih 1920-ih u Limi, glavnom gradu Perua, američki barmen Victor Vaughen Morris.[a] Moris je napustio Sjedinjene Američke Države 1903. godine kako bi radio u Cerro de Pasco, gradu u centralnom Peruu. Godine 1916. otvorio je Morris' Bar u Limi koji je ubrzo postao popularno mjesto okupljanja peruanske više klase i stranca koji su govorili engleski jezik. Najstarija zabilježena spominjanja naziva pisco soura nalaze se u reklamama Morrisa i njegovog bara u novinama i časopisima Perua i Čilea, a koji datiraju iz ranih 1920-ih. Pisco sour je pretrpio nekoliko izmjena sve dok Mario Bruiget, peruanski barmen koji je radio u Morris' Baru, nije stvorio moderni peruanski recept za koktel u drugoj polovini 1920-ih dodavanjem bitera Angostura i bjelanaca.

Poznavaoci koktela pisco sour smatraju južnoameričkim klasikom.[b] Čile i Peru tvrde da je pisco sour njihovo nacionalno piće i svaka država tvrdi da ima vlasništvo nad osnovnim sastojkom baze likera – pisco;[c] te je shodno tome pisco sour postao značajna tema popularne kulture Latinske Amerike o kojoj se često raspravlja. Medijski izvori i poznate ličnosti komentarišući spor često izražavaju preferenciju za jednu verziju koktela u odnosu na drugu, ponekad samo da bi izazvali kontroverzu. Neki proizvođači piscoa su primijetili da kontroverze oko porijekla pomažu u promociji pića. Dvije vrste piscoa i dvije varijacije u načinu pripreme pisco soura razlikuju se i po proizvodnji i po okusu. Peru slavi godišnji državni praznik u čast koktela prve subote u februaru svake godine.

Ime[uredi | uredi izvor]

Termin sour (kiselo) odnosi se na mješavinu pića koja sadrži bazu koktela (burbon ili neke vrste viskija), sok od limuna ili limete i šećerni sirup.[4] Pisco se odnosi na osnovno piće koje se koristi u koktelu. Naziv sugeriše da alkoholno piće dolazi iz peruanske luke Pisco. U knjizi Latin America and the Caribbean, historičar Olwyn Blouet i politički geograf Brian Blouet opisuju razvoj vinograda u ranom kolonijalnom Peru i kako se u drugoj polovici šesnaestog stoljeća formiralo tržište za piće zahvaljujući potražnji rastućih rudarskih naselja u Andama. Upravo ta rastuća potražnja za jačim pićem bila je razlog da Pisco i obližnji grad Ica uspostave destilerije "za pravljenje rakije od vina" [5], a proizvod je dobio ime po luci odakle se destilirao i izvozio.[6][7]

Historija[uredi | uredi izvor]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Aerial photograph
Plaza de toros de Acho (Lima), najstarija arena za bikove u Americi, gdje se prodavao prethodnik pisco sooura

Prve vinove loze donijete su u Peru ubrzo nakon što ga je Španija osvojila u 16. vijeku. Španski hroničari iz tog vremena bilježe da se prva proizvodnja vina u Južnoj Americi odvijala u hacijendi Marcahuasi u Kusku.[8] Najveći i najistaknutiji vinogradi u Americi iz 16. i 17. vijeka osnovani su u dolini Ica u južnom centralnom Peruu.[9][10] Tokom 1540-ih, Bartolomé de Terrazas i Francisco de Carabantes zasadili su vinograde u Peruu.[11] Carabantes je također osnovao vinograde u Ici, gdje su Španci iz Andaluzije i Extremadure donijeli vinovu lozu u Čile.[11] [12]

Već u 16. vijeku, španski doseljenici u Čile i Peru počeli su da proizvode aguardiente[12][13], piće proizvedeno od destiliranog fermentisanog grožđa.[14] Od najmanje 1764. godine, peruanski aguardiente se zvao "pisco" po brodskoj luci;[9][10] a zatim se upotreba naziva "pisco" za aguardiente proširila na Čile.[d] Pravo na proizvodnju i prodaju piscoa, koji se još uvijek proizvodi u Peruu i Čileu, predmet je stalnih sporova između dvije zemlje. [15]

Prema historičaru Lucianu Revoredu, priprema piscoa s limunom datira još iz 18. vijeka. Svoju tvrdnju zasniva na izvoru pronađenom u Mercurio Peruanu koji detaljno opisuje zabranu aguardientea na Plaza de toros de Acho u Limi, najstarijoj areni za bikove u Americi. U to vrijeme, piće je nazvano Punche (punč), a prodavali su ga robovi. Revoredo dalje tvrdi da je ovo piće poslužilo kao prethodnik kalifornijskog pisco punča, koji je izumio Duncan Nicol u Bank Exchange Baru u San Francisku, California.[16] Prema isječku vijesti iz 1921. godine West Coast Leadera, novina na engleskom jeziku u Peruu, salon u četvrti Barbary Coast u San Francisku bio je poznat po pisco soursima tokom "starih dana, prije Volsteada".[17] Kulinarski stručnjak Duggan McDonnell smatra da je to razlog popularnost (a ne porijeklo) pisco koktela u San Franciscu, koje datira još od prije zemljotresa 1906. koji je uništio Barbary Coast. [17] Recept za punč na bazi piscoa, koji uključuje bjelanjke, pronašao je istraživač Nico Vera u peruanskoj kuharici Manual de Cocina a la Criolla iz 1903. godine te shodno tome McDonnell smatra da je "sasvim moguće da 'koktel' koji je postao pisco sour... pripreman razumno vrijeme u Limi prije nego što je uvršten u kuhar."[17]

Spor o porijeklu[uredi | uredi izvor]

Photograph of a man
Victor Morris, izumitelj pisco soura

Pisco sour potiče iz Lime, Peru.[18] Napravio ga je barmen Victor Vaughen Morris, Amerikanac iz ugledne mormonske porodice velškog porijekla, koji se preselio u Peru 1904. godine kako bi radio u željezničkoj kompaniji u Cerro de Pasco.[19][20] Amerikanci su emigrirali u užurbano andsko rudarsko središte Cerro de Pasco, tada drugi po veličini grad u Peruu, radi rada na poslovnim poduhvatima koje je pokrenuo tajkun Alfred W. McCune.[20] Moris, koji je radio kao menadžer cvjećarske radnje u Salt Lake Cityju, pridružio se McCuneovom projektu izgradnje, tada najveće željeznice na svijetu, i olakšavanja gradskog izvoza plemenitih metala.[20] Tokom proslave završetka izgradnje željeznice u julu 1904. godine, Morris, zadužen za nadgledanje svečanosti, prisjetio se prvog miješanja piscoa u koktel napitak, nakon što je skoro 5.000 američkih i peruanskih posjetitelja (uključujući lokalne poznate ličnosti i uglednike), popilo sav raspoloživi viski.[20]

Moris se preselio u glavni grad Perua, Limu, sa svojom suprugom iz Perua i troje djece 1915. godine. Godinu dana kasnije otvorio je salon — Morris' Bar — koji je postao popularan među višom klasom Perua i strancima koji su govorili engleski jezik.[19][20][21] Moris, koji je često eksperimentisao s novim pićima, razvio je pisco sour kao varijantu viski soura.[22] Čileanski historičar Gonzalo Vial Correa takođe pripisuje pronalazak pisco soura Gringu Morrisu iz peruanskog Morris Bara, ali s malom razlikom što ga imenuje William Morris. [23]

Postoji određena neslaganja oko tačnog datuma kada je Moris kreirao popularni koktel. Miksolog Dale DeGroff tvrdi da je piće izumljeno 1915. godine,[24] ali drugi izvori tvrde da se to dogodilo 1920-ih.[25] Čileanske internetske novine El Mercurio Online izričito tvrde da historičari pripisuju godinu izuma pića 1922., dodajući da je "jedne noći Moris iznenadio svoje prijatelje novim pićem koje je nazvao pisco sour, formulom koja miješa peruanski "pisco s američkim sourom (kiselim)" (na španskom: "Una noche Morris sorprendió a sus amigos con una nueva bebida a la que llamó pisco sour, una fórmula que funde lo peruano del pisco con el 'sour' estadounidense.").[26]

Snippet of an old newspaper
Reklama za Morris' Bar and Register [e]

Početni recept za pisco sour bio je jednostavan koktel. [27] Prema peruanskom istraživaču Guillermu Toro-Lira, "pretpostavlja se da je to bila sirova mješavina piscoa sa sokom od limete i šećerom, kao što je bio viski sour tih dana."[28] Kako je receptura koktela nastavila da se razvija, registar bara pokazuje da su kupci komentarisali kontinuirano poboljšanje ukusa pića.[28] Modernu peruansku verziju recepta razvio je Mario Bruiget, Peruanac iz Chincha Alta koji je radio pod Morisovim šegrtovanjem počevši od 16. jula 1924. godine. Bruiget je u mješavinu dodao biter Angostura i bjelanjak.[19] Novinarka Erica Duecy piše da je Bruigetova inovacija dodala koktelu "svilenu teksturu i pjenastu glavu".[27]

Morris je koristio reklame da promovira svoj bar i izum. Najstarije poznato spominjanje pisco soura pojavljuje se u izdanju peruanskog časopisa Hogar iz septembra 1920. godine.[29] Još jedan stari oglas pojavljuje se u izdanju peruanskog časopisa Mundial od 22. aprila 1921. godine. U časopisu, ne samo da je pisco sour opisan kao napitak bijele boje, već se njegov izum pripisuje "Mister Morrisu".[30] Kasnije, 1924. godine, uz pomoć Morisovog prijatelja Nelsona Rounsevella, bar je reklamirao svoju lokaciju i izum u Valparaisu, Čile. Reklama je objavljena u Valparaisovim novinama South Pacific Mail, u vlasništvu Rounsevella.[28] Do 1927. Morris' Bar je stekao široku popularnost po svojim koktelima, posebno pisco souru. Brad Tomas Parsons piše da je "registracija u Morris baru bila ispunjena visokim pohvalama posetilaca koji su oduševljeni pićem sa potpisom."[19] [31]

Među značajnim posjetiteljima Morris' Bara bili su pisci Abraham Valdelomar i José María Eguren, avanturisti Richard Halliburton i Dean Ivan Lamb, antropolog Alfred Kroeber te biznismeni Elmer Faucett i José Lindley.[20][32] U svojim memoarima, Lamb se prisjeća svog iskustva sa pisco sourom u Morris' Baru, komentarišući da je "imao ukus ugodnog bezalkoholnog pića" i da se osjećao dezorijentisano nakon što je popio još jedno, uprkos oštrom prigovoru barmena da je "jedan obično bio dovoljan"." [20]

Širenje[uredi | uredi izvor]

Vremenom, konkurencija iz obližnjih barova i pogoršanje zdravlja Viktora Morisa doveli su do propadanja i propasti njegovog preduzeća. Zbog pogoršanja zdravlja, Moris je većinu poslova bara delegirao svojim zaposlenima. Kao dodatni problem su bili i obližnji konkurenti, kao što su Hotel Bolívar i Hotel Lima Country Club, koji su otvorili barove koji su preuzeli klijentelu od Morris' Bara. Štaviše, Toro-Lira je otkrio da je Moris optužio četvoricu svojih bivših barmena za krađu intelektualne svojine nakon što su otišli da rade u jednom od ovih konkurentskih objekata.[28] Godine 1929. Morris je dobrovoljno proglasio bankrot i zatvorio salon. Nekoliko mjeseci kasnije, 11. juna, Victor Vaughen Morris je umro od ciroze.[19][28]

Photograph of a white five-story building
Hotel Bolívar je među nekoliko hotela u Limi koji još uvijek služe pisco sour koktel od zatvaranja Morris' Bara

Historičar Luis Alberto Sánchez piše da su, nakon što je Moris zatvorio svoj bar, neki od njegovih barmena otišli da rade na drugim mestima.[19] Bruiget je počeo da radi kao barmen za obližnji Grand Hotel Maury, gde je nastavio da služi svoj recept za pisco sour. Njegov uspjeh s pićem doveo je do toga da lokalna usmena tradicija Lime povezuje hotel Maury kao originalni dom pisco soura.[19] Sánchez, koji je u mladosti također posjećivao Morris' Bar, piše u svojim memoarima da su dva druga Morisova šegrta, Leonidas Cisneros Arteta i Augusto Rodríguez, otvorili svoje barove.[33]

Kako su drugi bivši Morrisovi šegrti našli posao na drugim mjestima, proširili su i recept za pisco sour.[30] Od najmanje 1927. godine, pisco sours se počeo prodavati u Čileu, najviše u Club de la Unión, u klubu za gospodu u središtu Santiaga.[34] Tokom 1930-ih godina, piće se pojavilo i u Kaliforniji, dospjevši u barove na sjeveru, sve do grada San Francisco.[22] Restaurator Victor Jules Bergeron, Jr., sjeća se kako je poslužio pisco sours u originalnom Trader Vic's tiki bar u Oaklandu 1934. godine putniku koji je čitao o koktelu u Life magazinu.[35] Barem do kasnih 1960-ih koktel je također pronašao put do New Yorka.[4]

Beatriz Jiménez, novinarka španskog lista El Mundo, tvrdi da su u Peruu luksuzni hoteli u Limi prihvatili pisco sour kao svoj 1940-ih.[36] Naftna bonanza privukla je pažnju stranaca na Peru tokom 1940-ih i 1950-ih godina. U svom vodiču iz 1943. godine koji promoviše "međuameričko razumijevanje" tokom Drugog svjetskog rata, istraživač Earl Parker Hanson piše da su pisco i "čuveni pisco sour" favorizirali stranci koji su boravili u Peruu. [37] Među stranim posjetiocima Lime bili su poznati holivudski glumci koji su bili fascinirani pisco sourom.[26][38] Jiménez se prisjetio usmenog predanja u kojem se tvrdilo da je pijanu Avu Gardner morao odnijeti John Wayne nakon što je popila previše pisco soursa. Za Ernesta Hemingveja i Orsona Velsa se kaže da su bili veliki obožavaoci onoga što su opisali kao "to peruansko piće".[36] U svojoj autobiografiji, glumac Ray Milland prisjeća se kako je pio koktel u Liminoj vladinoj palači tokom Bustamanteovog predsjedništva 1940-ih, najprije ga smatrajući "najintrigantnijim pićem", a zatim, nakon što je održao "briljantan posvetni govor" čiji je uspjeh dijelom pripisao koktelu, šarmantno ga nazvao "ljupki pisco sour". [39]

Sánchez je 1969. godine napisao da se u hotelu Maury i dalje služi "autentični" Pisco sour iz Morris' Bara. [33] Pan American World Airways je uključio pisco sour u odjeljak o savjetima za piće za izdanje svog vodiča Encyclopedia of Travel iz 1978. godine, upozoravajući putnike u Peru da "pisco sour izgleda nevino, ali je moćan." [40] Bolivijski novinar Ted Córdova Claure napisao je 1984. da je hotel Bolivar stajao kao spomenik dekadenciji peruanske oligarhije (na španskom: "Este hotel es un monumento a la decadencia de la oligarquía peruana."). Napomenuo je da je ovo mjesto tradicionalno dom pisco soura i preporučio ga kao jedan od najboljih hotela u Limi.[41] Danas, Hotel Bolivar nastavlja da nudi koktel u svom baru "El Bolivarcito",[42] dok Country Club Lima Hotel nudi piće u svom salonu "English Bar".[43]

Priprema i varijante[uredi | uredi izvor]

Painting of a man on horseback leading two pack animals
Pisco transportovan u istoimenim zemljanim kontejnerima iz Ike, Peru. Slika akvarela afro-peruanskog umjetnika Pancha Fierra

Pisco sour ima tri različita načina pripreme. Peruanski pisco sour koktel se pravi miješanjem peruanskog pisca sa sokom od limete, šećernim sirupom, bjelanjkom, biterom Angostura (za garniranje) i kockicama leda.[22] Čileanski pisco sour koktel se pravi miješanjem čileanskog pisca sa sokom od limon de Pica, šećerom u prahu i kockicama leda.[44] Daniel Joelson, gastro pisac i kritičar, tvrdi da je glavna razlika između obje verzije pisco soura "u tome što Peruanci općenito uključuju bjelanjke, dok Čileanci ne."[45] Verzija Međunarodnog udruženja barmena, koja pisco sour navodi među svojim "napitcima iz nove ere", slična je peruanskoj verziji, ali s tom razlikom što koristi sok od limuna, umjesto soka limete, i ne pravi razliku između dvije vrste piscoa.[46]

Značajne razlike postoje u piscu koji se koristi u koktelima. Prema riječima stručnjaka za hranu i vino Marka Spivaka, razlika je u tome kako se oba pića proizvode: dok se "čileanski pisco masovno proizvodi", peruanska verzija "se pravi u malim serijama."[47] Historičar koktela Andrew Bohrer fokusira svoje poređenje na ukus, tvrdeći da se „[u] Peruu pisco pravi u loncu, destiliran do određene jačine, ne odleži i veoma je sličan rakiji. U Čileu, pisco se pravi u stupcu koji miruje i odležava u drvetu i vrlo je sličan laganom konjaku.“[48] Čileanski enolog Patricio Tapia dodaje da, dok čileanski proizvođači piscoa obično miješaju zalihe vinove loze, peruanski proizvođači imaju specifične vrste pisco koje koriste aromatične kvalitete vinove loze kao što su žuti muškat i italija. Tapia zaključuje da je to razlog zašto peruanske pisco boce označavaju njihovu godinu berbe, a čileanske verzije ne.[49]

Varijacije pisco soura postoje u Peruu, Boliviji i Čileu. Postoje adaptacije koktela u Peruu koristeći voće kao što je marakuja, aguaymanto i jabuke, ili tradicionalne sastojke kao što je list koke.[50] Hotel Bolivar u Limi služi veću verziju koktela, nazvanu pisco sour catedral, smišljenog za užurbane goste koji pristižu iz obližnje katoličke katedrale.[51] U Čileu, varijante uključuju ají Sour (s ljutim zelenim čilijem), mango sour (sa sokom od manga) i sour de campo (s đumbirom i medom). U Boliviji, varijanta Yunqueño (iz regije Yungas) zamjenjuje limetu sokom od narandže.[52]

Kokteli slični pisco souru postoje u Čileu i Peruu. Čileanska piscola se pravi miješanjem pisco s colom. [44] Algarrobina koktel, popularan u sjevernom Peruu, pravi se od pisca, kondenzovanog mlijeka i soka peruanskog drveta algarroba.[53] Ostali peruanski kokteli na bazi piscoa uključuju chilcano (napravljen od piscoa i ginger ale) i capitán (napravljen od piscoa i vermuta).[40] Još jedan sličan koktel, iz Sjedinjenih Američkih Država, je kalifornijski pisco punč, izvorno napravljen od peruanskog pisca, ananasa i limuna.[54]

Popularnost[uredi | uredi izvor]

Photograph
Argentinska predsjednica Cristina Fernández i peruanski predsjednik Alan García nazdravljaju sa pisco sourom u vladinoj palači Perua 2010.

Duggan McDonnell opisuje pisco sour kao "najelegantniji koktel Latinske Amerike, pjenast, izbalansiran, svijetao, a opet bogat", dodajući da će "barmani širom sjeverne Kalifornije potvrditi da su promućkali mnoge pisco soure". To je koktel od bjelanaca po izboru i apsolutno omiljen kod većine."[17] Australijska novinarka Kate Schneider piše da je pisco sour "postao toliko poznat da se svake godine prve subote u februaru obilježava Međunarodni dan pisco sour", kao i da Facebook stranica ima više od 600.000 lajkova."[55] Prema čileanskom preduzetniku Rolandu Hinrichsu Oyarceu, vlasniku restoran-bara u Španiji, "Pisco sour je vrlo internacionalan, baš kao i Cebiche, i zato nisu previše nepoznati" (španski: "El pisco sour es bastante internacional, al igual que el cebiche, por lo tanto no son tan desconocidos").[56] Godine 2003., Peru je stvorio "Día Nacional del Pisco Sour" (Nacionalni dan Pisco Sour), koji je službeni državni praznik i slavi se prve subote u februaru.[57] [f] Tokom sastanka ekonomskih lidera APEC -a 2008. godine, Peru je promovisao svoj pisco sour, koji je bio opće prihvaćen. Koktel je navodno bio omiljeno piće prisutnih, uglavnom lidera, biznismena i delegata.[60]

Spor o porijeklu[uredi | uredi izvor]

Većina historičara smatra da je Victor Vaughen Morris izumitelj pisco sour koktela.[27] Ipak, priča o tradicionalnom porijeklu koktela je komplikovana s dokazima koji upućuju na suprotno. Na osnovu recepta iz peruanske kuharice Manual de Cocina a la Criolla iz 1903. godine, istraživač Nico Vera smatra da je "porijeklo Pisco Soura možda tradicionalni kreolski koktel napravljen u Limi prije više od 100 godina."[61] Na osnovu isječka iz novinskog članka West Coast Leadera iz 1921. godine, McDonnell smatra mogućim da je pisco sour zapravo nastao u San Franciscu, s obzirom na to da je tokom tog vremena grad doživio "nalet koktel kreativnosti", viski sour koktel "bio je obilan i sveprisutan" i "činjenica da je Pisco bio najavljen kao poseban duh" u gradu.[17]

Photograph of two persons in front of a sculpture
Moris je 2009. godine dobio bistu u Peruu

U odbranu Morrisa, novinar Rick Vecchio smatra da "čak i da je postojalo nešto vrlo slično i prethodno Morrisovom pisco koktelu, ne treba sumnjati da je on prvi servirao, promovisao i usavršavao ono što je danas poznato kao Pisco Sour."[61] McDonnell također smatra da, bez obzira na njegovo tačno porijeklo, pisco sour "pripada Peruu".[17] Prema piscu kulture Saxon Baird, bista u čast Morrisa stoji u okrugu Santiago de Surco u Limi "kao svjedočanstvo o Morrisovom doprinosu modernoj peruanskoj kulturi i zemlji koju je nazivao domom više od pola svog života."[20]

Uprkos tome, između Čilea i Perua postoji stalni spor oko porijekla pisco soura.[62] U Čileu se 1980-ih razvila lokalna priča koja je pronalazak pisco soura pripisala Elliotu Stubbu, engleskom stjuardu s jedrenjaka po imenu Sunshine. Čileanski folklorista i historičar Oreste Plath doprineo je širenju legende tako što je napisao da je, prema peruanskim novinama El Comercio de Iquique, 1872. godine, nakon što je dobio dozvolu da se iskrca, Stubb otvorio bar u tadašnjoj peruanskoj luci Iquique i izumio pisco sour dok je eksperimentisao s pićima.[28] [63] [g] Ipak, istraživač Toro-Lira tvrdi da je priča opovrgnuta nakon što je otkriveno da je El Comercio de Iquique zapravo mislio na izum viski soura.[28] Priča o Elliotu Stubbu i njegovom navodnom pronalasku viski soura u Iquiqueu također se nalazi u publikaciji Univerziteta Cuyo u Argentini iz 1962. godine. U odlomku iz novinske priče Elliot Stubb kaže: „Od sada... ovo će biti moje piće borbe, moje omiljeno piće i zvaće se Whisky Sour" (na španskom: "En adelante dijo Elliot — éste será mi trago de batalla, - mi trago favorito -, y se llamará Whisky Sour.").[64]

Neki proizvođači piscoa smatraju da stalna kontroverza između Čilea i Perua o sporu njegove geografske oznake pomaže u promociji zanimanja za liker.[65]

Američki slavni kuhar Anthony Bourdain skrenuo je pažnju na koktel kada je u epizodi svog programa Travel Channel No Reservations popio pisco sour u Valparaísu u Čileu i rekao: "To je dobro, ali ... sljedeći put ću popiti pivo." Emiter Radio Programas del Perú izvijestio je da je Jorge López Sotomayor, čileanski producent epizode i Bourdainov partner na putovanju u Čileu, rekao da je Bourdain smatrao da je pisco sour koji je pio u Valparaísu dosadan i da nije vrijedan truda (na španskom: "A mí me dijo que el pisco sour lo encontró aburrido y que no valía la pena."). Lopez je dodao da je Bourdain nedavno stigao iz Perua, gdje je popio nekoliko pisco soursa za koje je mislio da su ukusnije od čileanske verzije.[66]

Meksički kantautor Aleks Syntek je 2010. godine duhovito objavio na Twitteru da je pisco sour Čileanac i, nakon što je dobio kritike zbog te izjave, izvinio se i naveo da se samo šalio.[67] Meksički televizijski voditelj i komičar Adal Ramones takođe se našalio na temu Pisco soura, o špijunažnom skandalu Čile-Peru iz 2009. godine, 17. novembra 2009. godine, Ramones, obožavatelj peruanskog Pisca, kada su ga pitali o špijunaži, upitao je šta Čileanci špijuniraju u Peruu, sugerirajući da bi to moglo biti kako napraviti pisco sour (na španskom: "¿Qué quieren espiar los chilenos? ¿Cómo hacer pisco sour?" ).[68] Godine 2017., kada je intervjuer na čileanskoj radio stanici rekao da je pisco sour "potpuno čileanski", britanski muzičar Ed Sheeran je prokomentarisao da preferira peruanski pisco sour.[69]

Vidjeti također[uredi | uredi izvor]

  • Lista koktela
  • Lista pisca
  • Peruanska alkoholna pića
  • Singani

Citati[uredi | uredi izvor]

 

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Uprkos tome što je pisco sour pretežno amblematičan duž pacifičke obale Perua i Čilea, Casey ga naziva "klasičnim južnoameričkim pićem", a Bovis kaže da je to "prepoznatljivi južnoamerički koktel
  2. ^ Despite the pisco sour being predominantly emblematic along the Pacific coast of Peru and Chile, Casey calls it a "classic South American drink" and Bovis says it is "a hallmark South American cocktail."[1][2]
  3. ^ Peru considers that the name "pisco" should be of exclusive geographical indication to the aguardiente produced in designated regions within its territory.[3] Chile also has designated regions of pisco production within its territory, but claims exclusivity of the liquor under the name "Pisco Chile."[3]
  4. ^ In colonial Chile the word "pisco" was mostly used by the lower social strata and is rarely found in the upper class speech of the epoch.[12]
  5. ^ The image reads: "Have You Registered in Morris' Bar LIMA? You will find the names and addresses of many of your friends in this register. It is at the free disposition of all English-speaking persons who reside in or who pass through Lima. MORRIS' BAR at CALLE BOZA, 836, LIMA, Peru, has been noted for many years for its "pisco sours" and its reputation for "Legitimate Liquors." The Bar Register has become a veritable "Who's Who" among West Coast travellers and many friends have been located through the information within its pages."
  6. ^ The "Día Nacional del Pisco Sour" holiday was initially set for celebration on February 8.[57] However, after the Chilean Pisco industry set its non-government sponsored "Día de la Piscola" (Piscola Day) also for celebration on February 8,[58][59] Peru responded by changing its pisco sour holiday to its current date.[57]
  7. ^ Iquique was later occupied by Chile during the War of the Pacific and annexed by that country in 1883.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Casey 2009, str. 89.
  2. ^ Bovis 2012, Pisco Sour.
  3. ^ a b Acosta González, Martín (22. 5. 2012). "Qué países reconocen el pisco como peruano y cuáles como chileno". El Comercio (jezik: španski). Empresa Editora El Comercio. Arhivirano s originala, 27. 3. 2017. Pristupljeno 5. 10. 2015.
  4. ^ a b Regan 2003.
  5. ^ Blouet i Blouet 2009.
  6. ^ "Pisco". Diccionario de la Lengua Española (jezik: španski) (Vigésima Segunda Edición izd.). Arhivirano s originala, 4. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  7. ^ "Pisco". Concise Oxford Dictionary. WordReference.com. Arhivirano s originala, 5. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  8. ^ Franco 1991.
  9. ^ a b Harrel, Courtney (2009). "Pisco Por La Razón o La Fuerza" (jezik: španski). School for International Training. str. 14–15. Arhivirano s originala, 2. 2. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2012.
  10. ^ a b Lacoste, Pablo (2004). "La vid y el vino en América del Sur: El desplazamiento de los polos vitivinícolas (siglos XVI al XX)" [The vine and wine in South America: The shifting of the winemaking poles (XVI to XX)]. Universum (jezik: španski). 19 (2): 62–93. doi:10.4067/S0718-23762004000200005.
  11. ^ a b Pozo 2004.
  12. ^ a b c Cortés Olivares, Hernán F (2005). "El origen, producción y comercio del pisco chileno, 1546–1931" [The origin, production and trade of Chilean pisco, 1546–1931]. Universum (jezik: španski). 20 (2): 42–81. doi:10.4067/S0718-23762005000200005.
  13. ^ Huertas Vallejos, Lorenzo (2004). "Historia de la producción de vinos y piscos en el Perú" [History of the production of wine and pisco in Peru]. Universum (jezik: španski). 19 (2): 44–61. doi:10.4067/S0718-23762004000200004.
  14. ^ "Aguardiente". Diccionario de la Lengua Española (jezik: španski) (Vigésima Segunda Edición izd.). Arhivirano s originala, 5. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  15. ^ Foley 2011.
  16. ^ Pilar Lazo Rivera, Carmen del (2009). "Pisco Sour del Perú" (PDF) (jezik: španski). Pediatraperu.org. Arhivirano s originala (PDF), 3. 3. 2016. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  17. ^ a b c d e f McDonnell 2015.
  18. ^ Uprkos tome što je pisco sour pretežno amblematičan duž pacifičke obale Perua i Čilea, Casey ga naziva "klasičnim južnoameričkim pićem", a Bovis kaže da je to "prepoznatljivi južnoamerički koktel".
  19. ^ a b c d e f g Perich, Tatiana (5. 2. 2015). "Les Presentamos a Mario Bruiget, el Peruano Coinventor del pisco sour". El Comercio (jezik: španski). Empresa Editora El Comercio. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  20. ^ a b c d e f g h Baird, Saxon (1. 3. 2018). "How a Mining Boom Led a Mormon Florist to Invent the Pisco Sour". Atlas Obscura. Arhivirano s originala, 16. 1. 2021. Pristupljeno 18. 6. 2021.
  21. ^ Karydes, Megy (11. 12. 2009). "Celebrate The Peruvian Cocktail On World Pisco Sour Day, Feb 7". Forbes. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  22. ^ a b c Kosmas i Zaric 2010.
  23. ^ Vial Correa 1981.
  24. ^ DeGroff 2008.
  25. ^ See:
  26. ^ a b "Peruanos Celebran el "Día del Pisco Sour" con Degustaciones y Fiestas" (jezik: španski). Emol.com. 5. 2. 2011. Arhivirano s originala, 2. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  27. ^ a b c Duecy 2013.
  28. ^ a b c d e f g Toro-Lira, Guillermo L. (11. 12. 2009). "Clarifying the Legends from the History of the pisco sour". Piscopunch.com. Arhivirano s originala, 21. 2. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  29. ^ Jiménez Morato 2012.
  30. ^ a b Coloma Porcari, César (2005). "La Verdadera Historia del Pisco Sour". Revista Cultural de Lima (jezik: španski). str. 72–73. Arhivirano s originala, 13. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  31. ^ Parsons 2011.
  32. ^ Toro-Lira, Guillermo L. (25. 4. 2020). "Análisis del registro de firmas del Morris' Bar (1916–1929)" (jezik: španski). Piscopunch.com. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 20. 6. 2021.
  33. ^ a b Sánchez 1969.
  34. ^ Toro-Lira, Guillermo L. (6. 2. 2009). "La vida y pasiones de Víctor V. Morris, creador del Pisco Sour – 2nda parte" (jezik: španski). Piscopunch.com. Arhivirano s originala, 16. 5. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021.
  35. ^ Bergeron 1972.
  36. ^ a b Jiménez, Beatriz (6. 2. 2011). "La Fiesta del Pisco Sour". El Mundo (jezik: španski). Spain. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  37. ^ Hanson 1943.
  38. ^ Slater, Julia (9. 2. 2010). "Peru Toasts Pisco Boom on Annual Cocktail Day". The Daily Telegraph. Arhivirano s originala, 26. 9. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  39. ^ Milland 1974.
  40. ^ a b Pan American World Airways, Inc. 1978.
  41. ^ Córdova Claure, Ted (1984). "La Calcutización de las Ciudades Latinoamericanas" (PDF). Nueva Sociedad (jezik: španski) (72): 49–56. Arhivirano s originala (PDF), 6. 7. 2010. Pristupljeno 14. 3. 2012.
  42. ^ "El Bolivarcito". GranHotelBolivar.com. Arhivirano s originala, 8. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  43. ^ "English Bar". HotelCountry.com. 2013. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  44. ^ a b Castillo-Feliú 2000.
  45. ^ Joelson, Daniel (Winter 2004). "The Pisco Wars". Gastronomica: The Journal of Food and Culture. 4 (1): 6–8. doi:10.1525/gfc.2004.4.1.1.
  46. ^ "New Era Drinks". IBA-World.com. International Bartenders Association. Arhivirano s originala, 28. 10. 2015. Pristupljeno 28. 10. 2015.
  47. ^ Spivak, Mark. "Pour – Pisco Fever". PalmBeachIllustrated.com. Arhivirano s originala, 18. 5. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  48. ^ Bohrer 2012.
  49. ^ "Entrevista: Patricio Tapia – Periodista Chileno Especializado en Vinos" (jezik: španski). PiscoSour.com. 2012. Arhivirano s originala, 12. 12. 2013. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  50. ^ "Recetas" (jezik: španski). PiscoSour.com. 2012. Arhivirano s originala, 26. 8. 2012. Pristupljeno 3. 12. 2012.
  51. ^ "Pisco sour catedral y el Gran Hotel Bolívar" (jezik: španski). Elpisco.es. 9. 2. 0521. Pristupljeno 22. 6. 2021.
  52. ^ Baez Kijac 2003.
  53. ^ Albala 2011.
  54. ^ See:
  55. ^ Schneider, Kate (27. 3. 2012). "Kate Schneider Appreciates the Bitter Side of Life with South American Drink Pisco Sour". News.com.au. Arhivirano s originala, 23. 6. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  56. ^ Alías, Marina (9. 4. 2006). "Sours chilenos irrumpen en barrio mítico de Madrid". El Mercurio, Revista del Domingo (jezik: španski). Santiago.
  57. ^ a b c "Chile Celebra Hoy el Día de la Piscola". El Comercio (jezik: španski). Empresa Editora El Comercio. 8. 2. 2011. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  58. ^ Ruiz, Carlos (8. 2. 2011). "Hoy es el Día de la Piscola: Chilenos Celebran Uno de dus Tragos Típicos" (jezik: španski). ElObservatodo.cl. Arhivirano s originala, 23. 9. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  59. ^ Castro, Felipe (8. 2. 2011). "Día de la Piscola: A Tomar Combinados" (jezik: španski). LaNacion.cl. Arhivirano s originala, 4. 7. 2015. Pristupljeno 3. 7. 2015.
  60. ^ "APEC visitors enjoyed Peruvian pisco sour". Andina.com. 24. 11. 2008. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  61. ^ a b Vecchio, Rick (23. 1. 2014). "Beguiling History of the Pisco Sour, With a Twist". Peruvian Times. Andean Air Mail & Peruvian Times. Arhivirano s originala, 14. 6. 2021. Pristupljeno 18. 6. 2021.
  62. ^ Sandham 2012.
  63. ^ Plath 1981.
  64. ^ Facultad de Filosofía y Letras 1962.
  65. ^ "Nuevo 'round' en la larga pelea de Perú y Chile por el pisco". CNN en Español (jezik: španski). CNN. 30. 5. 2017. Arhivirano s originala, 15. 5. 2021. Pristupljeno 15. 5. 2021.
  66. ^ "Chef Anthony Bourdain: Pisco Sour Chileno es Aburrido y No Vale la Pena". Radio Programas del Perú (jezik: španski). Grupo RPP. 18. 7. 2009. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  67. ^ "Alex Syntek Dice Que el pisco sour y La Tigresa del Oriente Son Chilenos". Radio Programas del Perú (jezik: španski). Grupo RPP. 19. 11. 2010. Arhivirano s originala, 24. 11. 2010. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  68. ^ "Adal Ramones: "¿Qué Quieren Espiar los Chilenos? ¿Cómo Hacer Pisco Sour?"". El Comercio (jezik: španski). Empresa Editora El Comercio. 17. 11. 2009. Arhivirano s originala, 3. 7. 2015. Pristupljeno 2. 7. 2015.
  69. ^ "Ed Sheeran cree que el pisco peruano es mejor que el chileno… ¿y tú?". CNN en Español (jezik: španski). CNN. 19. 5. 2017. Arhivirano s originala, 15. 5. 2021. Pristupljeno 15. 5. 2021.

Šablon:Peruanska kuhinja

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Korisnik:Gold_lilium/Pisco_sour&oldid=3533118"