Mars Reconnaissance Orbiter

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Mars Reconnaissance Orbiter
Mars Reconnaissance Orbiter.jpg
Organizacija NASA
Glavni ugovarači Lockheed Martin Space Systems, sveučilište u Arizoni, Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory, Italijanska svemirska agencija, Malin Space Science Systems, JPL
Trajanje misije 6 godina
Masa 2,180 kg sa gorivom

Mars Reconnaissance Orbiter je letjelica namijenjena za istraživanje Marsa. Ulaskom u orbitu oko Marsa u ožujku 2006., letjelica je postala njegov 4. umjetni satelit. MRO je istražila područja za slijetanje rovera i letjelica na Mars: Phoenix i Mars Science Laboratory

Putovanje[uredi | uredi izvor]

Lansirana 12. augusta 2005. godine raketom Atlas V-401.[1] Letjelica je do Marsa došla za 7,5 mjeseci nakon 4 korekcije putanje, tj. u martu 2006. godine. 6 motora je moralo gorjeti 27 minuta da bi smanjili brzinu od 10450 km/h na 6800 km/h. Letjelica je ušla u jako eliptičnu orbitu najbližu Marsu na 300km, a najudaljeniju od Marsa 45.000km. Kasnije je tačka gdje je najudaljenija od Marsa smanjena na 450 km, a oko njega obilazi svakih 35 sati. Za smanjenje brzine korištena je metoda aerobrakinga.

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

Cilj MRO-a je potraga vode na Marsu i istraživanje tla. Na sebi nosi 6 naučnih instrumenata.

Kamere-HiRISE - Kamera visoke rezolucije, CTX - Konteksna kamera, MARCI - Kamera u boji

Spektrometri - Spektrometar za skupljanje podataka o Marsu

Radiometar - MCS (Mars Climate Sounder)

Radar - SHARAD (Shallow radar

Gravity Field Investigation Package - paket za istraživanje gravitacionog polja

Atmospheric Structure Investigation Accelerometers - istraživanje strukture atmosfere

Electra UHF Communications and Navigation Package - navigacijski paket

Optical Navigation Camera - optička kamera za navigaciju

Ka-band Telecommunications Experiment Package - telekomunikacijski paket

Energija[uredi | uredi izvor]

MRO antena

MRO dobiva energiju iz dviju solarnih ploča od kojih svaka ima 11 kvadratnih metara. Svaka se može pomicati gore-dole, lijevo-desno. Spojene daju napon od 32 V, a svaka od njih pretvori 26% Sunčeve energije u električnu. Za skladištenje energije se koriste dvije nikl-hidridne baterije. Također je kompjuter na MRO-u otporan u slučaju Sunčevih baklja.

Telekomunikacije[uredi | uredi izvor]

Za "razgovor" letjelice i kontrole misije se koristi velika antena sa dva pojačala. Postoje još dvije manje antene za hitne slučajeve.

Motori[uredi | uredi izvor]

Letjelica ima 1187 kg goriva, a čak 70 % se iskoristilo za ulazak u orbitu oko Marsa. Sonda ima 20 raketnih potisnika.

  • 6 velikih - zajedno stvaraju potisak od 1020 N
  • 6 srednjih - vrše korekcije putanje - svaki stvara 22 N potiska
  • 8 malih - vrše kontrolu visine - jedan stvara 0,9 N potiska

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ILS To Launch Mars Reconnaissance Orbiter For NASA On Atlas V.

Za dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • (en) Mishkin, Andrew (2004). Sojourner : An Insider's View of the Mars Pathfinder Mission, New York: Berkeley Books ISBN 0-425-19199-0.
  • (en) Squyres, Steve (2005). Roving Mars: Spirit, Opportunity, and the Exploration of the Red Planet, New York: Hyperion ISBN 1-4013-0149-5.
  • (en) Read, Peter L. & Lewis, Steven L. (2004). The Martian Climate Revisited: Atmosphere and Environment of a Desert Planet, Berlin: Springer ISBN 3-540-40743-X.
  • (en) Zubrin, Robert (1997). The Case for Mars, London: Pocket Books ISBN 0-684-83550-9.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: