Sanica (Ključ)
Sanica | |
|---|---|
(naselje) | |
 | |
  Sanica | |
| Koordinate: 44°37′10″N 16°39′21″E / 44.61931°N 16.65596°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Unsko-sanski |
| Općina | Ključ |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 1.337 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 37 |
| Matični broj | 126497[1] |
| Matični broj općine | 11509 |
Sanica je naseljeno mjesto u sastavu općine Ključ, Bosna i Hercegovina.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Na sjeverozapadu od Ključa je područje kojim protiče rijeka Sanica i koje je poznato kao Sanička dolina. Tu se nalaze tri naselja: Sanica Gornja, Sanica Donja i Sanica. Naziv Sanica potiče od izraza Mala Sana koji se odnosi na lijevu pritoku Sane čije je ušće na 12 km od Ključa. Rijeka izvire na Grmeču, iz dva vrela.
Historija[uredi | uredi izvor]
U Gornjoj Sanici iznad polja Plećina na lokalitetu Crkvena glavica ustanovljena je pra-historijska gradina iz vremena kada su na ovim prostorima živjeli Iliri iz plemena Mezeji.[2] Dolinom Sanice, dolazeći iz Bravskog polja sa južne strane Grmeča, prolazio je rimski put (Klaudijeva cesta) koji je iz Salone u Dalmaciji išao za Sisak u Panoniji. O tome svjedoči i rimski miljokaz nađen kod Donje Sanice, na željezničkoj stanici.[3]
Uz ovu cestu razvila su se dva napredna rimska naselja, jedno, veće na Dvorištu, zaseok Pantoši, u Gornjoj Sanici, drugo u Biljanima (Sanica), ispod antičke utvrde Grad.[4]
Srednji vijek[uredi | uredi izvor]
Područje Sanice je kao dio zemlje Donji Kraji u sastav bosanske države ušlo početkom 14. vijeka kada je ove krajeve i vlastelu iz roda Hrvatinići povratio ban Stjepan II Kotromanić. Uglavnom kao baštinski posjed roda Hrvatinići i u sastavu župe Banica saničko područje će ostati do pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine. Šezdesetih i osamdesetih godina 14. vijeka dio župe Banice nalazio se u sastavu Ugarskog kraljevstva, ali je vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić to povratio u posjed Hrvatinića. Nakon Hrvojeve smrti Sanica je pripala njegovom bratancu Ivanišu Dragišiću, te će do pada pod osmanlijsku vlast ostati u posjedu njegovih potomaka. Nakon osvajanja ugarskog kralja Matije Korvina Sanica je ušla u sastav Jajačke banovine i u tom administrativnom svojstvu će ostati do posljednje decenije 15.vijeka kada je ponovo prisajedinjena Osmanlijskom carstvu.[5]
Historija novog vijeka[uredi | uredi izvor]
Po nekim izvorima Sanica je najvjerovatnije dobila ime po begovskom rodu Saničića koji su u ovo mjesto došli iz Anadolije (Turska) na početku osmanlijskog osvajanja Bosne. Saničići su se razgranali na više porodica: Alibegoviće, Bećirbegoviće, Alagiće, Šećerkadiće, Karabegoviće, i Memiševiće, piše u knjizi „Sanička župa“.
Sanička dolina upamćena je i po Prvoj omladinskoj poljoprivrednoj radnoj akciji u periodu 1942.
Do sredine prošlog stoljeća bila je Sanica posebno općinsko mjesto. Neobičan događaj zadesio je ovo naselje 2013. kada je došlo do misterioznog nestanka malog jezera, a na njegovom mjestu ostao je krater dubok 10 m. Nakon nekoliko dana voda se vratila. Utvrđeno je da su jezero i okolne kuće smješteni na kraškom zemljištu, ispod kojeg se nalazi duboka razdjelina, te nije isključeno da se ponovo pojave krateri.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Sanica prepoznatljiva je kao prvo turističko selo još i u bivšoj Jugoslaviji. Stanovništvo ima smještajne kapacitete, domaću radinost, proizvodnju zdrave hrane, proizvodnju i uzgoj potočne pastrmke, te tradicionalne manifestacije koje upotpunjuju turističku ponudu.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
| Sastav stanovništva – naselje Sanica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[6] | 1991. | 1981.[7] | 1971.[8] | ||||
| Osoba | 1 337 (100,0%) | 2 241 (100,0%) | 2 253 (100,0%) | 2 114 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 1 298 (97,08%) | 1 526 (68,09%)1 | 1 439 (63,87%)1 | 1 495 (70,72%)1 | |||
| Srbi | 18 (1,346%) | 641 (28,60%) | 542 (24,06%) | 587 (27,77%) | |||
| Bosanci | 6 (0,449%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 5 (0,374%) | 4 (0,178%) | 4 (0,178%) | 16 (0,757%) | |||
| Muslimani | 4 (0,299%) | – | – | – | |||
| Slovenci | 1 (0,075%) | – | 1 (0,044%) | – | |||
| Albanci | 1 (0,075%) | – | – | 7 (0,331%) | |||
| Bosanci i Hercegovci | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Nisu se izjasnili | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Nepoznato | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Ostali | 1 (0,075%) | 20 (0,892%) | 6 (0,266%) | 7 (0,331%) | |||
| Jugoslaveni | – | 50 (2,231%) | 261 (11,58%) | 2 (0,095%) | |||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 1. 9. 2015.
- ^ Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. Arheološka nalazišta regija 1-13, Tom 2, Sarajevo,1988, 142
- ^ Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974 -DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
- ^ Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 -BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
- ^ Enes Dedić, Institut za Historiju - UDK UDK 94 (497.6 Sanica) “04/14” –Sanica u srednjem vijeku
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 1. 9. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 1. 9. 2015.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enes Dedić, Sanica u srednjem vijeku, Godišnjak BZK Preporod, Sarajevo 2014, 353-362. [1]
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Sanica (Ključ) |
