Skila

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Skila, detalj s beotijske posude, 5. vijek p. n. e., Louvre

Skila ili Scila (grč. Σκύλλα, Skylla) u grčkoj mitologiji morska je neman, kći morskog boga Forkida, koja je na morskom tjesnacu vrebala brodove što bi prolazili i gutala ljude koji su u njima plovili.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Skila, terakota, Melos, 5. vijek p. n. e.

Skila je stanovala je u crnoj pećini jedne hridi, a svoju prisutnost objavljivala je strahovitim lavežom koji preko pučine odjekuje kao glas tek okoćenog šteneta. Protiv nje nije vrijedilo biti hrabar, jer joj se nije moglo nauditi, a jedini spas bio je pobjeći od nje.

Skila ima dvanaest nogu i šest zmijskih vratova na kojima se nalaze glave sa tri reda gustih zuba koje rastvara da bi zdrobila žrtvu.

U klasičnoj umjetnosti prikazivana je kao riborepa Sirena sa četiri do šest psećih glava.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Preobrazba[uredi | uredi izvor]

Prema Ovidiju, Skila je nekada bila prekrasna nimfa. Glauk se ludo zaljubio u nju, ali je pobjegla od njega na zemlju gdje je on, kao morsko božanstvo, nije mogao slijediti, te je bio očajan. Otišao je čarobnici Kirki da zatraži ljubavni napitak koji bi omekšao Skilino srce.

Johann Heinrich Füssli: Odisej sa Skilom i Haribdom, 1794.

Ali, Kirka se također zaljubila u Glauka, te ga je obasipala slatkim riječima, ali Glauk ju je odbijao. Kirka se strahovito naljutila, ali ne na Glauka nego na Skilu. Pripremila je moćni otrov i izlila ga u bazen u kojem se Skila kupala. Kad je Skila ušla u vodu, pretvorila se u strašno čudovište sa dvanaest nogu i šest glava te tri reda zuba. Stajala je očajna, nije se mogla micati, uništavala je sve što je prolazilo i do čega je mogla doći. Kad bi koji brod prolazio, svaka njena glava dohvatila bi jednog mornara.

Skila i Haribda[uredi | uredi izvor]

Haribda je ležala na jednoj strani uskog kanala, a na drugoj je strani bila Skila, morsko čudovište. Dvije strane bile su u dometu strijele jedna od druge, toliko blizu da mornari nisu mogli izbjeći Haribdu jer bi došli do Skile i obrnuto. Otud i metafora "Skila i Haribda" za dva zla koja je nemoguće izbjeći.

Argonauti[uredi | uredi izvor]

Argonauti su uspjeli izbjeći obje, jer ih je vodila Tetida, jedna od Nereida.

Odiseja[uredi | uredi izvor]

John Flaxman: Odisej i Skila

Odisej, za razliku od Argonauta, nije imao toliko sreće. Izabrao je riskirati i prijeći preko Skile te izgubiti nekoliko ljudi, nego izgubiti cijeli brod kod Haribde. Odisej je uspješno održavao pravac i izgubio samo šest ljudi. Ali, njegovi su drugovi poslije uvrijedili Helija ubivši njegovo sveto stado, stoga je Zeus na posljetku uništio brod i posadu munjom, a samo se Odisej spasio.

Odisej je ostao na svom splavu, pa je vraćen do Skile i Haribde, ali je ovaj put prošao pored Haribde koja je uvukla u sebe njegov splav. Međutim, Odisej je preživio držeći se za smokvino stablo koje je raslo na stijeni. Pri sljedećem izlijevanju vode, njegov splav je odbačen te je nastavio s putom.

Heraklo[uredi | uredi izvor]

U kasnogrčkom mitu govori se da je Heraklo susreo Skilu na putovanju do Sicilije te da ju je ubio. Njen otac, morski bog Forkid, plamenim je bakljama oživio njeno tijelo.

Eneja[uredi | uredi izvor]

Također, neki izvori pišu da je, kad je Enejina flota prošla kroz zaliv nakon pada Troje, Skila pretvorena u opasnu stijenu.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno se Skilina lokacija povezuje s Mesinskim zalivom na sicilijskoj obali u obliku stijene. Ondje se stvara vrtlog (Haribda), ali je rijetko opasan. Druga moguća lokacija je rt Skila u sjevernoj Grčkoj.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]