Tavla

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tabla za igranje Tavle

Tavla (eng: Backgammon)je društvena igra za dva igrača, jedna je od najstarijih igara na ploči na svijetu, koja se igra brojačem i kockicama na stolovima. To je najrasprostranjeniji zapadni član velike porodice igara na ploči, čiji prethodnici datiraju skoro 5.000 godina unazad iz regiona Mezopotamije i Perzije. Najraniji zapis o samoj Tavli datira iz Engleske iz 17. vijeka,[1] a potiče od igre Iraca iz 16. vijeka.[2]

Radi se o svojevrsnoj mješavini između strateške igre i igre na sreću. Tavla je igra za dva igrača suprotnog pokreta u kojoj svaki igrač ima petnaest figura. Ove figure se kreću duž dvadeset četiri 'tačke' prema bacanju dvije kocke. Cilj igre je pomaknuti petnaest figura po ploči i prvi ih odnijeti, odnosno ukloniti ih sa ploče. Postizanje ovoga dok je protivnik još uvijek daleko iza rezultira trostrukom pobjedom poznatom kao Tavla, odakle i sam naziv igre.

Tavla uključuje kombinaciju strategije i sreće (od bacanja kocke). Iako kockice mogu odrediti ishod jedne igre, bolji igrač će akumulirati bolji rezultat u nizu mnogih partija. Sa svakim bacanjem kockice, igrači moraju birati između brojnih opcija za pomicanje svojih figura i predvidjeti moguće kontra poteze protivnika. Opciona upotreba kocke za udvostručenje omogućava igračima da podižu ulog tokom igre.

Historija[uredi | uredi izvor]

Antički Grci su smatrali da je igru sa kockicama i figurama na ploči izmislio mitološki Palamed, pomažući vojnicima koji su opsjedali Troju da im brže prođe vrijeme. Time se mit o nastanku ove igre veže smiješta u vrijeme Trojanskih ratova tj. u 12. vijek p.n.e. Međutim, mnogo vremena prije toga na području Orijenta već su bile poznate slične igre. U Šahr-e Suhte, arheološkom nalazištu u današnjoj iranskoj provinciji Sistan i Baluchistan, pronađene su drevne igre na ploči stare preko 5.000 godina. Sličan pronalazak iz nešto kasnijeg perioda otkrio je britanski arheolog Sir Leonard Woolley 1920tih u gradu Uru.

Suprotno popularnom mišljenju, Tavla nije najstarija društvena igra na svijetu, niti su sve igre na ploči varijante Tavle. Zapravo, najranije poznato pominjanje Tavle bilo je u pismu iz 1635. godine, kada se pojavio kao varijanta popularne srednjovjekovne igre Iraca; ovo drugo je opisano kao bolja igra.[3] Do 19. vijeka, međutim, bekgamon se proširio na Evropu, gde je po popularnosti brzo potisnuo druge igre na ploči poput Trictrac, igre slične Tavli, a također i u Ameriku, gde je uvedena kocka za udvostručavanje.

Igre na ploči[uredi | uredi izvor]

Tavla je noviji član velike porodice igara na ploči koje datiraju iz antičkih vremena. Slijedi pregled njihovog razvoja do trenutka kada se backgammon pojavio na sceni.

Antička historija[uredi | uredi izvor]

British Museum". The British Museum (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 11. 2021.</ref>

Historija igara na ploči može se pratiti unazad skoro 5.000 godina do arheoloških otkrića kulture Jiroft, koja se nalazila u današnjem Iranu, najstariji komplet za igru na svijetu koji je otkriven u regionu sa opremom koja se sastoji od table u obliku bučice, brojača i kockica . Iako su njena precizna pravila nepoznata, nazvana je Igra 20 kvadrata, a Irving Finkel je predložio moguću rekonstrukciju. Kraljevska igra Ura iz 2600. godine p. n. e. može također biti predak ili posrednik modernih igara na ploči kao što je Tavla i najstarija je igra za koju postoje pravila. Koristio je tetraedarske kockice. Različite druge društvene igre koje se protežu od 10. do 7. vijeka p. n. e. pronađene su u današnjem Iraku, Siriji, Izraelu, Egiptu i zapadnom Iranu.[4][5][6]

Sasanidsko carstvo[uredi | uredi izvor]

Perzijska igara na ploči nard ili nardšir pojavila se negdje između 3. i 6. vijeka n. e., a jedan tekst (Kār-nāmag ī Ardaxšēr ī Pāpakān) povezuje je sa Ardaširom I (r. 224–41), osnivačem Sasanidske dinastije, dok drugi tekst (Wičārišn ī čatrang ud nihišn ī nēw-ardaxšēr) ga pripisuje Bozorgmehru Bokhtaganu, veziru Khosrowa I (r. 531–79), koji je zaslužan za izum igre.[4]

Rimsko i Bizantinsko carstvo[uredi | uredi izvor]

Rimska tabla Ludus duodecim scriptorum iz 2. vijeka, Afrodizija

Najranija igara na ploči koja se može identifikovati, Tabula, što znači „sto“ ili „daska“, opisana je u epigramu bizantijskog cara Zenona (476–491. godine).[7] Sveukupni cilj je bio biti prvi koji će odnijeti svoje komade; tabla je imala tipičan raspored, sa 24 tačke, po 12 na svakoj strani; i bilo je 15 kontri po igraču. Međutim, za razliku od modernog zapadnjačke Tavle, postojale su tri kockice, a ne dvije, nije bilo štapa ni duplih kockica, a sve kontre su počinjale s ploče.[7] Moderna Tavla prati ista pravila kao Tabula za udaranje figure i za odbijanje; a pravila za ponovno unošenje dama u Tavli su ista kao ona za početni unos figura u Tabulu.[8] Ime Tavla (τάβλη) se još uvijek koristi u Grčkoj za razne igara na ploči, koje se često igraju u gradskim trgovima i kafićima.[9]

Vjeruje se da je τάβλι iz vremena cara Zenona direktan potomak ranijeg rimskog Ludus duodecim scriptorum ('Igra dvanaest linija') sa uklonjenim srednjim redom bodova na ploči, a preostala su samo dva vanjska reda.[10]Ludus duodecim scriptorum koristio je tablu sa tri reda od po 12 poena, sa 15 komada koje su dva igrača pomjerala u suprotnim smjerovima kroz tri reda u skladu sa bacanjem tri kocke.[7][10] Sačuvao se mali konkretan tekst o igrici Ludus duodecim scriptorum;[11] možda je bio povezan sa starijom starogrčkom igrom kockica Kubeia. Najranije poznato pominjanje igre nalazi se u Ovidijevoj knjizi Ars Amatoria ('Umjetnost ljubavi'), napisanoj između 1. p. n. e. i 8. godine n. e. U rimsko doba ova igra je bila poznata i kao alea.[12][13]

Pesnik Herr Goeli igra, Codex Manesse, 14. vijek.

Zapadna Evropa[uredi | uredi izvor]

Igre na stolu su se prvi put pojavile u Francuskoj tokom 11. vijeka i postale su omiljena zabava kockara. Godine 1254. Luj IX je izdao dekret kojim je svojim dvorskim službenicima i podanicima zabranio da igraju.[14][15] Igrale su se u Njemačkoj u 12. vijeku, a do Islanda su stigle u 13. vijeku. U Španiji, rukopis Alfonsa X Libro de los juegos, dovršen 1283. godine, opisuje pravila za niz kockica i igara na ploči uz raspravu o šahu.[16] Do 17. vijeka, igre na ploči su se proširile na Švedsku. Među stvarima brodskih oficira iz olupine Vase pronađena je drvena tabla i pultovi. Igre na ploči se široko pojavljuju na slikama ovog perioda, uglavnom na slikama holandskih i njemačkih slikara, kao što su Van Ostade, Jan Steen, Hieronymus Bosch i Bruegel. Među sačuvanim umjetničkim djelima su Kartaši od Caravaggija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fiske (1905), str. 159.
  2. ^ Forgeng, Johnson and Cram (2003), str. 269.
  3. ^ Howell (1635), Vol. 2, No. 68.
  4. ^ a b Schädler, Ulrich; Dunn-Vaturi, Anne-Elizabeth. "Board Games in pre-Islamic Persia". Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 11. 4. 2018.
  5. ^ Becker, Andrea (2007). "The Royal Game of Ur". u Finkel, Irving (ured.). Ancient Board Games in Perspective: Papers from the 1990 British Museum Colloquium, with Additional Contributions. London, England: British Museum Press. str. 16. ISBN 9780714111537. OCLC 150371733.
  6. ^ Donovan, Tristan (2017). It's all a game : the history of board games from Monopoly to Settlers of Catan (First izd.). New York: Thomas Dunne Books. str. 13–16. ISBN 9781250082725. OCLC 960239246.
  7. ^ a b c Austin, Roland G (1934). "Zeno's Game of τάβλη". The Journal of Hellenic Studies. 54 (2): 202–205. doi:10.2307/626864. JSTOR 626864. S2CID 163212104.
  8. ^ Robert Charles Bell, Board and table games from many civilizations, Courier Dover Publications, 1979, ISBN 0-486-23855-5, str. 33–35.
  9. ^ Koukoules, Phaidon (1948). Vyzantinon Vios kai Politismos. 1. Collection de l'institut français d'Athènes. str. 200–204.
  10. ^ a b Austin, Roland G. (februar 1935). "Roman Board Games. II". Greece & Rome. 4 (11): 76–82. doi:10.1017/s0017383500003119. S2CID 248520932 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  11. ^ Austin, Roland G. (oktobar 1934). "Roman Board Games. I". Greece & Rome. 4 (10): 24–34. doi:10.1017/s0017383500002941. S2CID 162861940.
  12. ^ Finkel, Irving L. "Ancient board games in perspective." British Museum Colloquium. 2007. str. 224
  13. ^ Jacoby, Oswald, and John R. Crawford. The backgammon book. Viking Pr, 1976.
  14. ^ Murray, H.J.R. (1952). "6: Race-Games". A History of Board-Games Other than Chess. Hacker Art Books. ISBN 978-0-87817-211-5.
  15. ^ Lillich, Meredith Parsons (mart 1983). "The Tric-Trac Window of Le Mans". The Art Bulletin. 65 (1): 23–33. doi:10.2307/3050296. JSTOR 3050296.
  16. ^ Wollesen, Jens T. (1990). "Sub specie ludi...: Text and Images in Alfonso El Sabio's Libro de Acedrex, Dados e Tablas". Zeitschrift für Kunstgeschichte. 53 (3): 277–308. doi:10.2307/1482540. JSTOR 1482540.