Vitiligo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Razlikovati: Vitiligo (album).
Vitiligo
Drugi naziviLeukodermija
Nesegmentni vitiligo šaka
SpecijalnostDermatologija
SimptomiDepigmemtacija kože
UzrociNepoznati[1]
Faktori rizikaPorodična historija, ostale autoimunske bolesti[2]
Dijagnostička metodaBiopsija tkiva
TretmanKrema za sunčanje, šminka, lokalni kortikosteroidi, fototerapija[1][2]
Frekvencija1% populacije

Vitiligo, također zvani leukoderma, je dugotrajno kožno stanje koje karakteriziraju depigmentirane mrlje na koži.[1] Zahvaćene mrlje postaju bijele i obično imaju oštre rubove.[1] Dlake sa kože također mogu postati bijele.[1] Može biti zahvaćena i unutrašnjost usta i nosa.[2] Obično su zahvaćene obje strane tijela.[1] Često mrlje počinju na dijelovima kože koji su izloženi suncu.[2] Primjetnije su kod ljudi s tamnom kožom.[2] Vitiligo može rezultirati psiho stresom i oni koji su pogođeni su ponekad stigmatizirani.[1]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Jedini znak vitiliga su blijede mrljastih pvršine depigmentirane kože koji se obično javljaju na ekstremitetima.[3][4] Some people may experience itching before a new patch occurs.[5] U početku su male, ali često rastu i mijenjaju oblik.[3][6] Kada se pojave kožne lezije, one su najizraženije na licu, šakama i zapešćima.[3][4] Gubitak pigmentacije kože posebno je vidljiv oko tjelesnih otvora, kao što su usta, oči, nozdrve, genitalije i umbilikusi.[3][4] Neke lezije imaju povećan pigment kože oko ivica.[7] Oni koji su pogođeni vitiligom koji su stigmatizirani zbog svog stanja mogu doživjeti depresiju i slične poremećaje raspoloženja.[8]

  • Vitiligo na svjetlijoj koži
    Vitiligo na svjetlijoj koži
  • Nesegmentni vitiligo ba tamnoj šaci
    Nesegmentni vitiligo ba tamnoj šaci
  • Nesegmentni vitiligo očnih kapaka
    Nesegmentni vitiligo očnih kapaka

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Iako su brojne hipoteze sugerirane kao potencijalni okidači koji uzrokuju vitiligo, studije snažno impliciraju da su za stanje odgovorne promjene u imunskom sistemu.[1][9] Predloženo je da je vitiligo multifaktorska bolest sa genetičkom osjetljivošću i faktorima okoline za koje se smatra da također imaju ulogu.[1]

Gen TYR kodira protein tirozinaza, koji nije komponenta imunskog sistema, već je melanocitni enzim koji katalizuje biosintezu melanina i glavni autoantigen u generaliziranom vitiligu.[1] Američki Nacionalni instituti za zdravlje navodi da neki vjeruju da opekotine od sunca mogu uzrokovati ili pogoršati stanje, ali da ova ideja nije dobro podržana pouzdanim dokazima.[10]

Imunski[uredi | uredi izvor]

Varijacije u genima koji su dio kontrole imunskog sistema ili dijela melanocita povezani su s vitiligom.[1] Također se smatra da je uzrokovan napadom imunoskog sistema i uništavanjem melanocita kože.[11] Studija asocijacije na cjelokupnom genomu otkrila je približno 36 nezavisnih lokusa podložnosti za generalizirani vitiligo.[12]

Autoimunske asocijacije[uredi | uredi izvor]

Vitiligo je ponekad povezan sa autoimunskim i upalnim bolestima kao što su Hashimotov tireoiditis, skleroderma, reumatoidni artritis, dijabetes melitus tipa 1, psorijaza, Addisonova bolest, perniciozna anemija, alopecia areata, sistemski eritematozni lupus i celijakija.[1][13]

Među upalnim proizvodima NALP1 su kaspaze: kaspaza 1 i 7, koji aktiviraju upalni citokini interleukin-1β. Interleukin-1β i interleukin-18 eksprimirani su u visokim razinama kod osoba s vitiligom.[14] U jednoj od mutacija, aminokiselina leucin u proteinu NALP1 zamijenjen je histidinom (Leu155 → His). Originalni protein i sekvenca su u velikoj mjeri evolucijski konzervirani, a nalazi se kod ljudi, običnih čimpanzi, rezus-majmuna i “savanskih beba“ . Addisonova bolest (obično autoimunsko uništenje nadbubrežnih žlijezda) se također može vidjeti kod osoba s vitiligom.[15][16]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

UV-fotografija šake s vitiligoom
UV-fotografija stopala s vitiligom

Za identifikaciju i određivanje efikasnosti liječenja u ranoj fazi ove bolesti može se koristiti ultraljubičasta svjetlost [17] Koristeći Woodovu svjetlost, koža će promijeniti boju (fluorescencija) kada je pogođena određenim bakterijama, gljivicama i promjenama pigmentacije kože.[18]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Pokušaji klasifikacije da se kvantifikuje vitiligo analizirani su kao donekle nedosledni,[19] dok je nedavni konsenzusno usvojen sistem segmentnog vitiliga (SV) i nesegmentnog vitiliga (NSV). NSV je najčešći tip vitiliga.[1]

Nesegmentni[uredi | uredi izvor]

Kod nesegmentnog vitiliga (NSV), obično postoji neki oblik simetrije na lokaciji depigmentiranih mrlja. Nove mrlje se također pojavljuju s vremenom i mogu se generalizirati na velikim dijelovima tijela ili lokalizirati na određenom području. Ekstremni slučajevi vitiliga, u mjeri u kojoj ostaje malo pigmentirane kože, nazivaju se "vitiligo universalis". NSV se može pojaviti u bilo kojoj dobi (za razliku od segmentnog vitiliga, koji je mnogo češći u tinejdžerskim godinama).[7]

Klase nesegmentnog vitiliga uključuju sljedeće:

  • Generalizirani vitiligo: najčešći obrazac, široka i nasumično raspoređena područja depigmentacije [20]
  • Univerzalni vitiligo: depigmentacija obuhvata veći dio tijela[20]
  • Fokusni vitiligo: jedna ili nekoliko raštrkanih pjega u jednom području, najčešće kod djece[20]
  • Akrofacijalni vitiligo: prsti i perifokusna područja[20]
  • Mukulasti vitiligo: depigmentacija samo sluzokože[20]

Segmentni[uredi | uredi izvor]

Segmentni vitiligo (SV) razlikuje se po izgledu, uzroku i učestalosti pridruženih bolesti. Njegov tretman se razlikuje od NSV-a. Ima tendenciju da zahvati područja kože koja su povezana sa leđnim korijenima iz kičmene moždine i najčešće je jednostrana.[1][21] To je mnogo više stabilan/statičan tok i čini se da je njegova povezanost s autoimunskim bolestima slabija nego kod generaliziranog vitiliga.[21] SV se ne poboljšava lokalnim terapijama ili UV svjetlom, ali hirurški tretmani. kao što je presađivanje ćelija mogu biti efikasni.[7]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Hemijska leukoderma je slično stanje zbog višestruke izloženosti hemikalijama.[22] Vitiligo je međutim faktor rizika.[22] Okidači mogu uključivati upalna stanja kože, opekotine, intralezijske injekcije steroida i ogrebotine.[23]

Ostala stanja sa sličnim simptomima uključuju sljedeće:

Tretman[uredi | uredi izvor]

Ne postoji lijek za vitiligo, ali postoji nekoliko mogućnosti liječenja.[1] Najbolji dokaz je za primjenu steroida i kombinaciju ultraljubičastog svjetla u kombinaciji sa kremama.[24] Zbog većeg rizika od raka kože, Nacionalna zdravstvena služba Ujedinjenog Kraljevstva predlaže korištenje fototerapije samo ako su primarni tretmani neučinkoviti.[25] Lezije koje se nalaze na šakama, stopalima i zglobovima najteže se repigmentiraju; onima na licu najlakše je vratiti prirodnu boju kože jer je tu koža po prirodi tanja.[1]

Imunski medijatori[uredi | uredi izvor]

Lokalni pripravci lijekova za suzbijanje imunosti uključujući glukokortikoide (kao što je 0,05% klobetasol ili 0,10% betametazon) i inhibitor kalcineurina (kao što su takrolimus ili pimekrolimus) koji se smatraju prvom linijom liječenja vitiliga.[1]

Fototerapija[uredi | uredi izvor]

Fototerapija se smatra tretmanom druge linije za vitiligo.[1] Izlaganje kože svjetlosti iz UVB lampe je najčešći tretman za vitiligo. Tretmani se mogu raditi kod kuće uz UVB lampu ili u klinici. Vrijeme izlaganja se upravlja tako da koža ne trpi pretjerano izlaganje. Liječenje može trajati nekoliko sedmica ako su fleke na vratu i licu i ako nisu postojale duže od tri godine. Ako su fleke na rukama i nogama i postoje više od tri godine, može potrajati nekoliko mjeseci. Sesije fototerapije se rade 2–3 puta sedmično. Mrlje na velikoj površini tijela mogu zahtijevati tretman cijelog tijela u klinici ili bolnici. Mogu se koristiti UVB širokopojasne i uskopojasne lampe,[26][27] ali uskopojasni ultraljubičasti dio oko 311 nm je izbor. Konstitutivno je objavljeno da kombinacija UVB fototerapije s drugim lokalnim tretmanima poboljšava ponovnu pigmentaciju. Međutim, neki ljudi s vitiligom možda neće primijetiti promjene na koži ili ponovnu pigmentaciju. Ozbiljna potencijalna nuspojava uključuje rizik od razvoja raka kože, isti rizik kao i prekomjerno izlaganje prirodnoj sunčevoj svjetlosti.

Tretmani ultraljubičastim svjetlom (UVA) se obično provode u bolničkoj klinici. Tretman Psoralenom i ultraljubičastom svjetlošću A (PUVA) uključuje uzimanje lijeka koji povećava osjetljivost kože na ultraljubičasto svjetlo, a zatim izlaganje kože visokim dozama UVA svjetla. Tretman je potreban dva puta sedmično, u trajanju od 6–12 mjeseci ili duže. Zbog visokih doza UVA i psoralena, PUVA može uzrokovati nuspojave kao što su reakcije tipa opekotina od sunca ili pjege na koži.[25]

Uskopojasna ultraljubičasta B (NBUVB) fototerapija nema nuspojave uzrokovane psoralenima i efikasna je kao PUVA.[1] Kao i kod PUVA, tretman se provodi dva puta sedmično u klinici ili svaki dan kod kuće, i tamo nema potrebe za upotrebom psoralena.[25] Često se preporučuje duži tretman, a može biti potrebno najmanje 6 mjeseci za efekte fototerapije.[28] NBUVB fototerapija je bolja od PUVA terapije sa najefikasnijim odgovorom na licu i vratu.[28]

Što se tiče poboljšane repigmentacije: lokalni inhibitori kalcineurina i fototerapija su bolji od same fototerapije,[29] hidrokortizon plus lasersko svjetlo je bolje nego samo lasersko svjetlo, Ginkgo biloba je bolja od placeboa, a oralni mini-puls prednizolona (OMP) plus NB-UVB je bolje od samog OMP-a.[5]

Kamuflaža kože[uredi | uredi izvor]

U blagim slučajevima, fleke od vitiliga mogu se sakriti šminkom ili drugim kozmetičkim kamuflažnim rastvorima. Ako je oboljela osoba blijede kože, mrlje se mogu učiniti manje vidljivim izbjegavanjem tamnjenja nezahvaćene kože.[20]

Depigmentiranje[uredi | uredi izvor]

U slučajevima ekstenzivnog vitiliga, može se razmotriti mogućnost depigmentacije nezahvaćene kože lokalnim lijekovima kao što su monobenzon, mekinol ili hidrokinon, kako bi se boja kože ujednačila. Potpuno uklanjanje pigmenta kože monobenzonom je trajno i snažno. Sigurnost od sunca se mora poštovati doživotno kako bi se izbjegle teške opekotine i melanomi. Da se završi, depigmentacija traje oko godinu dana.[25]

Historija[uredi | uredi izvor]

Opisi bolesti za koje se vjeruje da je vitiligo datiraju iz odlomka u medicinskom tekstu Ebersov papirus c. 1500. p.n.e. u drevnom Egiptu. Prisutni su bili i spomeni izbjeljivanja kože oko 1400 p.n.e. u svetim indijskim tekstovima kao što je Atharvaveda. Hebrejska riječ "Tzaraath" iz Starog zavjeta knjige Levitski[30] koja datira u 1280 p.n.e.[31] (or 1312 BCE[32]) opisao je grupu kožnih bolesti povezanih s bijelim mrljama, a kasniji prijevod na grčki doveo je do kontinuiranog miješanja onih s vitiligom sa gubom i duhovnom nečistoćom.[30]

Medicinski izvori u drevnom svijetu kao što je Hipokratov, često nisu pravili razliku između vitiliga i gube, često grupišu ove bolesti zajedno. Naziv "vitiligo" prvi je upotrijebio rimski ljekar Aulus Cornelius Celsus u svom klasičnom medicinskom tekstu De Medicina.[30]

Vjeruje se da etimološki termin "vitiligo" potiče od "vitium", što znači "defekt" ili "fleka".[30]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s Ezzedine, K; Eleftheriadou, V; Whitton, M; van Geel, N (4 July 2015). "Vitiligo". Lancet. 386 (9988): 74–84. doi:10.1016/s0140-6736(14)60763-7. PMID 25596811. S2CID 208791128.
  2. ^ a b c d e "Questions and Answers about Vitiligo". NIAMS. juni 2014. Arhivirano s originala, 21. 8. 2016. Pristupljeno 11. 8. 2016.
  3. ^ a b c d National Institute of Arthritis and Musculoskeletal and Skin Diseases (mart 2007). "What Is Vitiligo? Fast Facts: An Easy-to-Read Series of Publications for the Public Additional". Arhivirano s originala, 15. 7. 2010. Pristupljeno 18. 7. 2010.
  4. ^ a b c Halder RM (2007). "72. Vitiligo". u Wolff K, Freedberg IM, Fitzpatrick TB (ured.). Fitzpatrick's dermatology in general medicine (7th izd.). New York: McGraw-Hill Professional. ISBN 978-0-07-146690-5. OCLC 154751587.
  5. ^ a b Whitton, ME; Pinart, M; Batchelor, J; Leonardi-Bee, J; González, U; Jiyad, Z; Eleftheriadou, V; Ezzedine, K (24. 2. 2015). "Interventions for vitiligo". The Cochrane Database of Systematic Reviews (2): CD003263. doi:10.1002/14651858.CD003263.pub5. PMID 25710794.
  6. ^ Halder, RM; Chappell, JL (2009). "Vitiligo update". Seminars in Cutaneous Medicine and Surgery. 28 (2): 86–92. doi:10.1016/j.sder.2009.04.008. PMID 19608058.
  7. ^ a b c Huggins RH, Schwartz RA, Janniger CK (2005). "Vitiligo" (PDF). Acta Dermatovenerologica Alpina, Pannonica et Adriatica. 14 (4): 137–42, 144–45. PMID 16435042. Arhivirano (PDF) s originala, 10. 12. 2006.
  8. ^ Picardi A, Pasquini P, Cattaruzza MS, et al. (2003). "Stressful life events, social support, attachment security and alexithymia in vitiligo. A case-control study". Psychotherapy and Psychosomatics. 72 (3): 150–58. doi:10.1159/000069731. PMID 12707482. S2CID 22105282.
  9. ^ Ongenae, Katia; Van Geel, Nanny; Naeyaert, Jean-Marie (Apr 2003). "Evidence for an Autoimmune Pathogenesis of Vitiligo". Pigment Cell Research. 16 (2): 90–100. doi:10.1034/j.1600-0749.2003.00023.x. PMID 12622785.
  10. ^ "Questions and Answers about Vitiligo". National Institute of Arthritis and Musculoskeletal and Skin Diseases. 30. 10. 2016. Pristupljeno 22. 7. 2018.
  11. ^ Staff, Mayo Clinic (15. 5. 2014). "Vitiligo Causes". Mayoclinic. Arhivirano s originala, 30. 4. 2015. Pristupljeno 22. 4. 2015.
  12. ^ Spritz, Richard A. (maj 2013). "Modern vitiligo genetics sheds new light on an ancient disease". The Journal of Dermatology. 40 (5): 310–18. doi:10.1111/1346-8138.12147. PMC 3783942. PMID 23668538.
  13. ^ Van Driessche F, Silverberg N (2015). "Current Management of Pediatric Vitiligo". Paediatr Drugs (Review). 17 (4): 303–13. doi:10.1007/s40272-015-0135-3. PMID 26022363. S2CID 20038695.
  14. ^ Lamkanfi M, Vande Walle L, Kanneganti TD (2011). "Deregulated inflammasome signaling in disease". Immunol Rev (Review). 243 (1): 163–73. doi:10.1111/j.1600-065X.2011.01042.x. PMC 3170132. PMID 21884175.
  15. ^ Gregersen PK (2007). "Modern genetics, ancient defenses, and potential therapies". The New England Journal of Medicine. 356 (12): 1263–66. doi:10.1056/NEJMe078017. PMID 17377166.
  16. ^ Jin Y, Mailloux CM, Gowan K, et al. (2007). "NALP1 in vitiligo-associated multiple autoimmune disease" (PDF). The New England Journal of Medicine. 356 (12): 1216–25. doi:10.1056/NEJMoa061592. PMID 17377159.
  17. ^ Wang, Yen-Jen; Chang, Chang-Cheng; Cheng, Kun-Lin (decembar 2017). "Wood's lamp for vitiligo disease stability and early recognition of initiative pigmentation after epidermal grafting". International Wound Journal. 14 (6): 1391–94. doi:10.1111/iwj.12800. PMC 7949874. PMID 28799192. S2CID 205222684.
  18. ^ Al Aboud, Daifallah M.; Gossman, William (2019). "Woods Light (Woods Lamp)". StatPearls. StatPearls Publishing. PMID 30725878.
  19. ^ Picardo, Mauro; Taïeb, Alain, ured. (2009). "Introduction". Vitiligo. Berlin: Springer. ISBN 978-3-540-69360-4.
  20. ^ a b c d e f g h i j Halder, R. M.; et al. (2007). "Vitiligo". u Wolff, K.; et al. (ured.). Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine (7th izd.). New York: McGraw-Hill Professional. ISBN 978-0-07-146690-5.
  21. ^ a b van Geel N, Mollet I, Brochez L, et al. (februar 2012). "New insights in segmental vitiligo: case report and review of theories". British Journal of Dermatology. 166 (2): 240–46. doi:10.1111/j.1365-2133.2011.10650.x. PMID 21936857. S2CID 32746282.
  22. ^ a b James, William Daniel; Berger, Timothy G.; Elston, Dirk M. (2015). "Disturbances of Pigmentation". Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology. Elsevier. ISBN 978-0323319676.
  23. ^ James, William D.; Berger, Timothy G.; et al. (2006). Andrews' Diseases of the Skin: Clinical Dermatology. Saunders Elsevier. str. 864. ISBN 978-0-7216-2921-6.
  24. ^ Whitton, ME; Ashcroft, DM; González, U (Oct 2008). "Therapeutic interventions for vitiligo". Journal of the American Academy of Dermatology. 59 (4): 713–17. doi:10.1016/j.jaad.2008.06.023. PMID 18793940.
  25. ^ a b c d Anon. "Vitiligo -Treatment". Patient UK. NHS. Arhivirano s originala, 6. 6. 2013. Pristupljeno 3. 6. 2013.
  26. ^ Scherschun, L; Kim, JJ; Lim, HW (2001). "Narrow-band ultraviolet B is a useful and well-tolerated treatment for vitiligo". Journal of the American Academy of Dermatology. 44 (6): 999–1003. doi:10.1067/mjd.2001.114752. PMID 11369913. S2CID 17431219.
  27. ^ Don, Philip; Iuga, Aurel; Dacko, Anne; Hardick, Kathleen (2006). "Treatment of vitiligo with broadband ultraviolet B and vitamins". International Journal of Dermatology. 45 (1): 63–65. doi:10.1111/j.1365-4632.2005.02447.x. PMID 16426381. S2CID 454415.
  28. ^ a b Bae, Jung Min; Jung, Han Mi; Hong, Bo Young; Lee, Joo Hee; Choi, Won Joon; Lee, Ji Hae; Kim, Gyong Moon (1. 7. 2017). "Phototherapy for Vitiligo: A Systematic Review and Meta-analysis". JAMA Dermatology. 153 (7): 666–74. doi:10.1001/jamadermatol.2017.0002. ISSN 2168-6068. PMC 5817459. PMID 28355423.
  29. ^ Bae, Jung Min; Hong, Bo Young; Lee, Joo Hee; Lee, Ji Hae; Kim, Gyong Moon (maj 2016). "The efficacy of 308-nm excimer laser/light (EL) and topical agent combination therapy versus EL monotherapy for vitiligo: A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials (RCTs)". Journal of the American Academy of Dermatology. 74 (5): 907–15. doi:10.1016/j.jaad.2015.11.044. PMID 26785803.
  30. ^ a b c d Gauthier, Yvon; Benzekri, Laila (2009). "Historical Aspects". u Picardo, Mauro; Taïeb, Alain (ured.). Vitiligo (Online-Ausg. izd.). Berlin: Springer. ISBN 978-3-540-69360-4.
  31. ^ Kurzweil, Arthur (2008). The Torah For Dummies (PDF). For Dummies. str. 11. ISBN 978-0-470-28306-6. Pristupljeno 19. 8. 2010.
  32. ^ History Crash Course #36: Timeline: From Abraham to Destruction of the Temple Arhivirano 20. 7. 2014. na Wayback Machine, by Rabbi Ken Spiro, Aish.com. Retrieved 2010-08-19.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Vitiligo&oldid=3407959"