Zenon iz Eleje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Zenon (oko 490-430. p. n. e.) je bio predsokratovski grčki filozof koji je pripadajo elejskoj školi, koju je osnovao Parmenid. Aristotel ga je prozvao izumiteljem dijalektike, ali je on najpoznatiji po svojim paradoksima.

"U ovom hirovitom svijetu ništa nije hirovitije od posmrtne slave. Jedan od najboljih primjera žrtvi radi lošeg rasuđivanja novih generacija je elejac Zenon. Nakon što je izmislio četiri argumenta od kojih su svi bili nemjerljivo suptilni i smišljeni, najveći dio kasnijih filozofa ga je proglasilo dovitljivim žonglerom, a njegove argumente sofizmima. Poslije dvije hiljade godina neprestanog opovrgavanja, ovi sofizmi su ponovo postavljeni, i postali su osnov matematičke renesanse..." Bertrand Russell, Principi Matematike I (1903).

Život[uredi | uredi izvor]

Malo je sa sigurnošću poznato o Zenonovom životu. Iako napisan gotovo vijek poslije Zenonove smrti, glavni izvor informacija o Zenonovoj biografiji dobija se iz Platonovog dijaloga zvanog Parmenid. U dijalogu, Platon opisuje posjetu Zenona i Parmenida Ateni, u vremenu kada je Parmenid imao "oko 65", Zenon je imao "gotovo 40" godina, a Sokrat je bio "veoma mlad" (Parmenid 127). Ako uzmemo da je Sokrat tada imao oko 20 godina, i znajući da je Sokratovo rođenje bilo 470. p. n. e., dobijamo da je datum rođenja Zenona oko 490. p. n. e.

Platon kaže da je Zenon bio "visok i lijep" i da je "u godinama svoje mladosti...bio obljubljen od Parmenida" (Parmenid' 127).

Drugi, možda manje pouzdani detalji Zenonovog života su dati u knjizi "Životi poznatih filozofa" Diogena Laertija, gdje je zabilježeno da je on bio sin Teleutagore, usvojeni sin Parmenida i "dobar u debatovanju obje strane neke rasprave, univerzalni kritičar", i da ga je tiran Eleje uhapsio i možda ubio.

Djela[uredi | uredi izvor]

Iako nekoliko antičkih pisaca pominje Zenonova pisana djela, ni jedno nije sačuvano.

Platon kaže da su Zenonova djela "donešena u Atenu prvi put prilikom..." posjete Zenona i Parmenida. Platon dalje kaže da je Zenon rekao da je to djelo,"trebalo odbraniti Parmenidove argumente", da je napisano u Zenonovoj mladosti, ukradeno, i objavljeno bez njegovog odobrenja. Platon daje Sokratovo parafraziranje "prve teze prvog argumenta" u Zenonovom djelu, koja glasi:"...ako ima više bića, oni moraju biti u isto vrijeme i slični i različiti, što je nemoguće, jer slično ne može biti različito, niti različito slično".

Proklus je u svom komentaru Platonovog Parmenida rekao da je Zenon izumio "...ne manje od četrdeset argumenata koji pokazuju kontradikcije..." (st. 29)

Zenonovi argumenti su možda prvi primjeri metode saznanja zvane reductio ad absurdum, također zvane i dokaz pomoću kontradikcije.

Zenonovi paradoksi[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Zenonovi paradoksi

Zenonovi paradoksi su zbunjivali, izazivali, inspirisali i zadivljavali filozofe, matematičare i fizičare preko dvije hiljade godina. Najpoznatiji su takozvani "argumenti protiv kretanja" opisani u Aristotelovoj Fizici.

Jedan od Aristotelovih paradoksa[uredi | uredi izvor]

Paradoks mjesta:

"...ako sve što postoji ima mjesto, i to mjesto će imati mjesto, i tako dalje do u beskonačnost". (Aristotelova Fizika IV:1, 209a25)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Zenon


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: