Elejska škola

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Elejska škola je osnovana u graju Eleji (Italija-grčka kolonija), i to je bila škola predsokratovaca. Osnovao je Parmenid u petom vijeku prije nove ere. Drugi članovi škole su bili: Zenon i Melisus. Ksenofan se nekada stavlja u tu listu, iako ima suprotnih mišljenja o tome.


Historija[uredi | uredi izvor]

Ova škola je dobila ime po Eleji, grčkom gradu u južnoj Italiji, rodnom gradu svojih najvažnijih članova, Parmenida i Zenona. Njeno osnivanje se često pripisuje Ksenonu, ali, iako ima puno njegovih mišljenja koja su bila dio kasnije Elejske doktrine, najvjerovatnije je tačno da je Parmenid bio osnivač ove škole.

Ksenofan je počeo kritikovati ranu grčku mitologiju sredinom 6.st. p. n. e., uključujući i kritiku čitavog antropomorfističkog sistema koji je bio sadržan u poemama Homera i Hesioda. To slobodnjačko mišljenje je sigurno utjecalo i na Parmenida. Kasnije će se škola raspasti ili zato što je bila u suprotnosti sa tadašnjim mišljenjem Eleje, grešaka u vodstvu ili zbog unutarnjih svađa oko akademskih pitanja- uključujući i ono o kretanju. Djelo ove škole je apsorbovano u platonskoj metafizici.


Učenje[uredi | uredi izvor]

Elejci su odbacili epistemologijski značaj iskustva, a prihvatili su matematičke standarde jasnosti i neizbježnosti kao kriterije istine. Od članova, Parmenid i Melisus su gradili argumente na nesumljivim premisama. Zenon, u suprotnosti, je koristio reductio ad absurdum, da bi pobio argumente drugih, pokazujući da njihove premise vode u kontradikciju.

Glavne doktrine elejaca su se razvile u suprotnosti sa učenjima tadašnjih fizičarskih filozofa, koji su objašnjavali postojenje pomoću izvorne materije, koristeči teorije Heraklita, koje su govorile da je svo postojanje uvjetovano neprestanim promjenama. Elejci su govorili da pravo objašnjenje leži u tome da su sve stvari dio univerzalne povezanosti. Po njihovoj doktrini, čula ne mogu osjetiti ovu povezanost; samo pomoću mišljenja možemo spoznati da je osnovna istina da "Sve je Jedno". Dalje govore da ne može biti postanka, jer nešto ne može postati iz ničega; nešto ne može nastati iz nečega što mu nije slično (sve je postojalo oduvjek).

Ostali predsokratovci i Aristotel nisu prihvatali mišljenja elejaca. Međutim, njihov uticaj je veliki- Gorgija, sofist, je govorio u stilu elejaca u svom djelu "O prirodi ili Šta nije", Platon ih je naveo u Parmenidu, Sofistima i Politici. Mnogi kasniji filozofi su posudili njihove metode.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]