Idi na sadržaj

Čiprovački ćilimi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čiprovački ćilim
Čiprovački ćilim
Nematerijalna kulturna baština
RegijaEvropa
Država Bugarska
MjestoČiprovci
Svjetska baština
Lista upisaReprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka00965
Datum upisa2014.
Lokacija upisaUNESCO

Čiprovački ćilimi su ručno tkani dvostrani podni prostirači koje prave žene iz Čiprovaca u sjeverozapadnoj Bugarskoj. Ova tradicija tkanja nastala je u 17. stoljeću. Do 1868. godišnja proizvodnja premašivala je 14.000 m2. Ubrzo su se žene iz okoline Čiprovaca udružile i 1896. bilo je gotovo 1400 tkalja. Ćilimi su se posebno pravili za svakog muškarca. Kad bi pošao negdje u svijet, sve vrijeme nosio bi ga sa sobom. Njime bi se pokrivao i time se štitio i čuvao od zlih sila. Ćilim bi ga uvijek vraćao kući.

Mještani su 1920. osnovali društvo tkača, prvo takve vrste u zemlji. Proizvodnja ćilima postala je dominantna u ovom mjestu.

Ćilimi iz Čiprovaca i oni iz Pirota u Srbiji po mnogo čemu su slični. Ta dva mjesta dijeli samo Stara planina. Trgovci iz Čiprovaca stoljećima su odlazili u Pirot, gdje su prodavali svoje ćilime. Zbog toga mnogi vjeruju da je pirotski ćilim zapravo čiprovački, koji su trgovci donijeli do Pirota.

Izrada[uredi | uredi izvor]

Gotovo svako domaćinstvo u gradu ima vertikalni ručni tkalački stan, koji žene koriste za izradu dvostranih ćilima koji se tradicionalno koriste kao podne obloge. Debeo je 3 do 5 mm. Muškarci se bave proizvodnjom vune, preradom i njenim bojenjem. Prirodno obojena pređa daje mehke pastelne nijanse tepiha, dok hemijske boje daju svjetlije nijanse.

Tkalje izgovaraju molitve i žele uspjeh prije nego što krenu s novim ćilimom, a pjevaju i pričaju priče dok rade na razboju. Lijevom rukom uzima se nekoliko niti osnove, prepliće pređu potke u osnovu i malom metlicom zateže tkanje.

Gotovi ćilimi poznati su po svom sastavu, ornamentalnim motivima i boji. Osnov čiprovačkog ćilima predstavljaju geometrijske figure, koje imaju, kako se vjeruje, i magijsko značenje. Kada ljudi naručuju izradu ćilima, traže upravo onaj za koji vjeruju da će im pomoći. Izrada ćilima nije lahka. Da bi se završio kvadratni metar ovog ćilima, potrebno je više od mjesec dana.

Ćilimarstvo je duboko uklopljeno u društveni i kulturni život stanovništva. Najpoznatiji oblici ornamentike reproduciraju se u cijeloj zajednici i čak čine grb grada. Mještani Čiprovaca ponosni su na svoje ćilime i to ističu na svakom koraku – od zastava na ulici, zgradi Općine do muzeja s posebnom postavkom posvećenom ćilimu. Proces prenošenja znanja odvija se neformalno sa starijih članica porodice na mlađe, često dok rade zajedno na ćilimima.[1]

Nematerijalna kulturna baština[uredi | uredi izvor]

Čiprovački ćilim na UNESCO-voj je Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Bugarskoj. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju 2014.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Čiprovački ćilim: Malo poznat, a na listi UNESCO-a". Al Jazeera Balkans. 26. 5. 2015. Pristupljeno 19. 1. 2023.
  2. ^ "Čiprovački ćilim". UNESCO. Pristupljeno 17. 12. 2022.