Idi na sadržaj

Šibenska katedrala

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Katedrala svetog Jakova u Šibeniku
Svjetska baština
LokacijaŠibenik, Hrvatska
Kriteriji, ii, iv
Referenca963
Uvrštenje2000. (24. sjednica)
Površina1,5 ha
KoordinateN43 44 10.644 E15 53 25.368

Šibenska katedrala (Katedrala svetog Jakova u Šibeniku) (1431.-1535.), na dalmatinskoj obali, svjedoči o značajnoj razmjeni na području monumentalne umjetnosti između sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane u 15. i 16. stoljeću.[1] Građevinska struktura je u potpunosti izgrađenu od kamena i korištenjem jedinstvene građevinske tehnike za svod i kupolu. Forma i dekorativni elementi, poput izvanrednog friza ukrašenog isklesanim likom muškaraca, žena i djece, ilustriraju uspješnu fuziju gotičke i renesansne umjetnosti.

Gradnja katedrale obuhvata tri različite stilsko-razvojne faze.

  • Gradnja nove katedrale počela je 1431. god. postavljanjem temelja na sjeverozapadnom uglu pročelja stare katedrale. Projekat je izradio Francesco di Giacomo iz Venecije.
  • U drugoj fazi rada na katedrali (1441. – 1455.) Juraj Dalmatinac izgradio je novo tropasidalno svetište koje još uključuje krstionicu ugrađenu u temeljima južne apside, te uz nju prislonjenu sakristiju s riznicom na katu. Istovremeno su dovršeni ranije započeti uzdužni zidovi crkve do visine vijenca visećih lukova, dok se u interijeru, zajedno s presvođenim kapelama bočnih brodova do iste visine podignute arkade glavnog broda. Ovu fazu izgradnje katedrale obilježava niz inventivnih, prvenstveno graditeljsko-konstruktivnih i dekorativnih rješenja primijenjenih u gradnji svetišta ("montažna tehnika" gradnje velikim kamenim blokovima, te vijenac individualiziranih glava prirodne veličine).
  • Treća faza počela je 1475. god imenovanjem Nikole Ivanova iz Firence novim protomagistrom. Urađeno je presvođenje bočnih kapela svetišta, a zatim razdvajanje prethodno sagrađenih dijelove od novog gornjeg dijela.

Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci, prvenstveno zbog propuštanja vode. U drugoj polovini 19. stoljeća uz pomoć austrijske vlade izvršena je temeljna i sveobuhvatna restauracija (1843. – 1860.). Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947. – 1949.), a izmjenom željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale.

Svjetska baština

[uredi | uredi izvor]

Šibenska katedrala nalazi se na UNESCO-ovoj svjetske baštine. Konstruktivne karakteristike šibenske katedrale svetog Jakova čine je jedinstvenom i izvanrednom građevinom u kojoj su se uspješno spojili gotički i renesansni oblici. Građevina se ističe jedinstvenim i izvanrednim rješenjima tehničkih i konstruktivnih problema izgradnje svoda i kupole katedrale.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Šibenska katedrala ID 963". UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021.engleski: '
  2. ^ "Hrvatska, spomenici upisani na listu svjetske baštine". UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 11. 2021.engleski: '