Životna forma

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Životna forma je skup ili kompleks morfološko-anatomskih, fizioloških, a u osnovi genetičkih svojstava kojima je određena vrsta prilagođena staništu na kojem obitava. To je, dakle, sveukupnost adaptacija koje neku vrstu čine podobnom za zaposjedanje odgovarajuće ekološke niše u odeđenoj životnoj zajednici (ekosistemu). Tako je, naprimjer, životna forma sisara koji žive na drveću i prebacuju se sa grane na granu, je prilagođeni oblik tijela i udova sa pokretljivim prstima i kandžama za veranje. Budući da životna forma nije taksonomska, nego adaptacijska kategorija, među takvim sisarima su raznorodni oblici kao što su i vjeverica, kuna zlatica i giboni, npr.[1][2][3][4]

Životne forme su posljedica evolucijskog i ontogenetskog prilagođavanja na određene ekološke uvjete životnog okruženja. Mogu s kategorizirati po različitim kriterijim, kao što su klimatski i ostali lokalni uvjeti: osunačanost, vlažnost/sušnost, temperatura, orografska pozicija, tip tla i salinitet i sl., uključujući i godišnju dinamiku tih uvjeta. Ista vrsta može istovremeno pripadati različiim životnim formama. Primjer može biti neka divlja mačka koja pripada formi homeotermnih (toplokrvnih) životinja, nadzemnih oblika, zvijeri, grabljivica, mesojeda. Kod biljaka to može biti neka iz roda Utricularia, koja pripada formi submerznih (podvodni), mesojednih i zeljastih formi.

Životne forme biljaka[uredi | uredi izvor]

Nekada su životne form biljaka razvrstavane isključivo prema morfološkim, anatomskim i habitusnim osobenostima i tipovima tla njihovog staništa. Suvremenije kategorizacije, međutim, pored tih obilježja, uključuji i niz druguh pokazatelja načina prilagođavanja datim uvjetima okoliša, kao što su: životna sposobnost, dugovječnost, periodiku cvjetanja i ostale fenološke specifičnosti, fiziološke i druge prilagodbe. Široko je rasprostranjena podjela životnih formi biljaka na osnovu eko-genetičkih prilagodbi konkretnom kompleksu ekoloških faktora. Među ostalim kategorijama, najčešće se pominju:

i druge.

Životne forme životinja[uredi | uredi izvor]

Životne forme životinja se također klasificiraju po više kriterija. Jedna od takvih podjela razlikuje slijedeće grupe, u kojima se razlikuju specifične podkategorije: 1.Edafobionti su podzemni oblici (stanovnici tla):

  • Limikola (paleobionti, žive u mulju) -
    • Epopaleobionti (žive na površini mulja),
    • Endopaleobionti (u mulju),
  • Arenikola (koji naseljavaju pješčane podloge):
    • Epipsamomionti (površina pijeska),
    • Endopsamobionti (u pijesku),
    • Mezopsamoionti (u šupljinama pješčanog tla),
  • Terikola (životinje rastresitog tla):
    • Epigeobionti (površila tla),
    • Endogeobionti (u tlu),
    • Mezogeobionti (u šupljinama tla).
  • Perikola:
    • Epitobionti (površina stijena i tvrdog tla).
  • Lapidikola:
    • Mezolitobionti (u šupljinama šljunka).
  • Saksikola:
    • Hipolitobionti (ispod kamenja),
  • Kavernikola:
    • Troglobionti (pećinske životinje),
  • Nidikola:
    • Ekobionti (gnijezda i jazbine).

2.Atmobionti (na biljkama i životinjama):

  • Herbikola – fitobionti (na zeljastim biljkama):
    • Epifitobionti (na površini biljaka),
    • Endofitobionti (u biljnim tkivima),
    • Mezofitobionti (u busenovima),
  • Lignikola (stanovnici drveća),
    • Epidendrobionti (na površini),
    • Endodendrobionti (u unutrašnjosti),
    • Mezodendrobionti (u sistemu šupljina).
  • Zoobionti (na životinjama):
    • Epizoobionti (na površini tijela).
    • Endozoobionti (u tkivima),
    • Mezozoobionti (u tjelesnim šupljinama).

3. Aerobionti (veći dio života u zraku, u letu):

Prema načinu kretanja, životinje mogu biti:

  • Sesilne (sjedeće),
  • Planktonske (plankton),
  • Plivajuće (nekton);
  • Rijuće,
  • Puzajuće,
  • Hodajuće,
  • Skakajuće,
  • Pentrantrajuće (veranje), i
  • Leteće.

Prema načinu ishrane su:

Prema preferiranim ekološkim uvjetima, razlikuju se:

[6][7][8]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.
  4. ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
  5. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1977): Rječnik nauke o evoluciji. Svjetlost, Sarajevo.
  6. ^ a b Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
  7. ^ a b Odum E. P., Barrett G. W. (2005). Fundamentals of Ecology. Brooks Cole, ISBN 978-0-534-42066-6.
  8. ^ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]