Kuna zlatica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Kuna zlatica
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Martes martes crop.jpg
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Carnivora
Porodica Mustelidae
Rod Martes
Vrsta M. martes
Dvojno ime
Martes martes
(Erxleben, 1777)
Leefgebied boommarter.JPG

Kuna zlatica (Martes martes) je zvijer, tipični predstavnik familije Mustelidae i roda Martes koji u Evropi ima tri vrste, od kojih su neke diferncirane u više lokalnih populacija (podvrsta).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Kuna zlatica je velika kao prosječna domaća mačka. Tijelo joj je izduženo, a noge kratke. Na njima su oštri – neuvlačivi nokti. Naraste do 80 cm, od čega je kitnjasti rep dug i do 35 cm. Visina joj je oko 20 cm, a – o visno o starosti i ugojenosti – tjelesna masa joj doseže 1,5-1,8 kg. Ima 34 zuba.

Leđna i nožna dlaka joj je žuto-smeđa do mrka. Trbuh je svjetliji, a podvoljak i podbradak su zlatasto-žuti (po čemu je i imenovana). Ponekad se taj žuti dio proteže i između prednjih nogu, rjeđe i dalje do zadnjih. Pod-dlaka je zimi svijetlosmeđa. Repna dlaka je nešto duža i tamnija. Prsti i tabani su također dlakavi.

Živi oko 10-12 godina. Oglašava se frktanjem, cvrčanjem, režanjem, a u vrijeme parenja i mjaukom (koji liči na mačiji).[2][3]

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Ova kuna je veoma grabljiv i krvoločan mesožder. Hrani se miševima, puhovima, vjevericama, zečevima, lanadima, pticama i njihovim jajima. Od biljne hrane, uzima razne šumske plodove, pretežno bobičaste.[4]

Rasprostrnjenje i ekologija[uredi | uredi izvor]

Naseljava gotovo cijelu Evropu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nema je u sjevernoj Skandinaviji, uključujući i Finsku, dijelovima Engleske, južne Francuske i južnog Balkana. Ovdje je najbrojnija je u brdsko-planinskim ekosistemima starih šuma , bogatih dupljama. U predplaninskom pojasu je sve rjeđa, a u nizijama je skoro potpuno iščezla. Prema evidentiranim podacima, 1961. je ustrijeljeno ili uhvaćeno ukupno 3.240 jedinki:

Živi u prostranim, osobito mješovitim šumama, a prilagođena je i na ostala slična staništa. Veoma je pokretljiva: lako se penje i skače pa u tom pogledu nema prilagođenijeg sisara. Obitava na drveću, u dupljama, napuštenim ptičjim gnijezdima i drugim skrovitnm mjestima u krošnjama drveća. Svoju, relativno prostranu teritoriju, obilježava izlučevinama analnih žlijezda.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Pari se jednom godišnje, a bremenitost traje 260-305 dana. U martu ili aprilu okoti oko 3-5 mladunaca (rijetko i do 7), koji su slijepi 34-38 dana. Potpuno se osamostaljuju nakon tri mjeseca. Spolno dozrijevaju u dobi oko 12-24 mjeseca, ovisno o uvjetima staništa, odosno režimu ishrane.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.
  2. ^ Marcon E., Mongini M. (1986): Sve životinje sveta. „Vuk Karadžić“, Beograd, ISBN 86-307-0016-5.
  3. ^ Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.
  4. ^ Schmidt, L. Zvijeri – dio Kune (str. 618. a) U: Josifović, M., Ur. Poljoprivredna enciklopedija, 3. sv. (Pros – Ž), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1973., str. 617. – 618.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]