Idi na sadržaj

700.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | | 696. | 697. | 698. | 699. | 700. | 701. | 702. | 703. | 704. |  | ►►

Decenije:

| 670-e | 680-e | 690-e | 700-e | 710-e | 720-e | 730-e |

Vijekovi:

| 6. vijek | 7. vijek | 8. vijek |

700. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar700
DCC
Ab Urbe condita1453
Asirski kalendar5450
Bengalski kalendar107
Berberski kalendar1650
Budistički kalendar1244
Burmanski kalendar62
Bizantijski kalendar6208–6209
Kineski kalendar己亥(Zemljani Svinja)
3396 ili 3336
    — do —
庚子年 (Metalni Pacov)
3397 ili 3337
Koptski kalendar416–417
Diskordijanski kalendar1866
Etiopijski kalendar692–693
Hebrejski kalendar4460–4461
Hinduski kalendari
 - Vikram Samvat756–757
 - Šaka Samvat622–623
 - Kali Juga3801–3802
Holocenski kalendar10700
Iranski kalendar78–79
Islamski kalendar80–81
Julijanski kalendar700
DCC
Korejski kalendar3033
Minguo kalendar1212 prije Tajvana
民前1212年
Seleukidska era1011/1012 AG
Tajlandski solarni kalendar1242–1243

Godina 700. (DCC) bila je prijestupna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 700. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Avarska i slavenska plemena osvajaju bizantijske teritorije na Balkanu, zauzimajući zemlje sve do poluostrva Peloponez u južnoj Grčkoj (približan datum).

Emevijski halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Muhammed ibn al-Aš'ath ustaje protiv halife Abdul-Malika ibn Marvana u regijama Sistan i Belučistan (Iran).
  • Emevijsski princ Abdullah ibn Abdul-Malik zauzima bizantijsko uporište Teodosiopolis u Armeniji.
  • Musa ibn Nusajr pobjeđuje berberske snage u Alžiru, okončavajući otpor koji su pružali Arapima (približan datum).
  • Afrička trgovina robljem kroz Saharu je toliko opsežna da je osnovan grad Zavila (Tunis).
  • Arapski postaje službeni jezik uprave u Egiptu i Siriji [1].

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Cunipert umire nakon 12-godišnje vladavine, a nasljeđuje ga njegov sin Liutpert. On vlada Lombardskim kraljevstvom zajedno sa Ansprandom, vojvodom od Astija, kao regentom.
  • Raginpert, vojvoda od Torina, svrgava kralja Liutperta nakon osam mjeseci vladavine. On uzurpira lombardski tron ​​i stavlja svog sina Ariperta u red za nasljedstvo [2].
  • Pipin od Herstala, gradonačelnik palate, proširuje Franačko kraljevstvo i anektira Tiringiju. On usmjerava rat prema Alemanima (približan datum).

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Kralj Geraint od Dumnonije prima pismo od Aldhelma, biskupa Sherbornea, koji insistira da se Keltska crkva pridržava doktrina Rima.
  • Kralj Ine od Wessexa počinje da se oslobađa podkraljeva Wessexa i zamjenjuje ih ealdormenima (približan datum).
  • Eóganachta, irska dinastija sa središtem oko Cashel-a, počinje dominirati južnom Irskom (približan datum).
  • Hamwic se pojavljuje kao glavni trgovački grad Wessexa (približan datum) [3].
  • Početak vladavine Narasimhavarmana II (Râjasimhe), kralja Pallave od Kančija u Indiji (kraj 730.). Označava napuštanje kamene arhitekture od strane Pallave u korist granitnih konstrukcija (Hramovi: Mamallapuram Shore, Kailasanâtha u Kanchipuramu, Vaikunthaperumal).

Srednja Amerika

[uredi | uredi izvor]
  • Civilizacija Maja: Hram Tikal I, nazvan "Hram divovskog jaguara" (grobnica Jasav Čan Kʼaviila I), Tikal, (Gvatemala), je izgrađen.
  • Diquis kultura (moderna Kostarika) počinje u Centralnoj Americi (približan datum).

Južna Amerika

[uredi | uredi izvor]
  • Narod Vari' napada i zauzima dolinu Cuzco (moderni Peru) u južnim visoravnima (približan datum).
  • Kultura Močea u sjevernom dijelu današnjeg Perua propada, uglavnom zbog ekoloških problema i/ili političkih i društvenih nemira (približan datum).

700. u temama

[uredi | uredi izvor]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Umjetnost

[uredi | uredi izvor]
  • Napravljena je Amida Buda, freska u kon-dōu (Hōryū-ji hramu) (period Nara) (približan datum).

Religija

[uredi | uredi izvor]
  • Adomnán, irski opat, uvjerava 51 kralja da usvoje Cáin Adomnáin, koji definira odnos između žene i svećenika.
  • Kraljica Cutburh od Northumbrije uključuje se u vjerski život. Anglosaksonska vjerska zajednica u samostanu St. Mary je ponovo osnovana.
  • Willibrord, anglosaksonski misionar, osniva misijsko mjesto u Emmerich am Rhein (Njemačka), u biskupiji Utrecht.
  • Gimnaziju u Beverliju (Istočni Jorkšir) osnovao je biskup Džon od Beverlija (približan datum).
  • Lindisfarnova evanđelja, iluminirani rukopis (Knjiga evanđelja), prave se u Northumbriji [4].
  • Navodi o katoličko euharistijsko čudu u Lancianu (Italija).
  • Abu Muslim Khorasani, muslimanski general (približan datum)
  • Hadrijan I, papa Katoličke crkve (um. 795.)
  • Dōkjō, japanski budistički monah (um. 772.)
  • Gaubald, biskup Regensburga (približan datum)
  • Grgur Utrehtski, franački opat (približan datum)
  • Ja'far al-Sadiq, Šitski Imam i učenjak (ili 702)
  • Kim Daeseong, korejski ministar (um. 774.)
  • Pavao I, papa Katoličke crkve (um. 767.)
  • Pirmin, vizigotski opat (približan datum)
  • Japanski car Šōmu (um. 756.)
  • Vergilije, biskup Salzburga (približan datum)
  • Vasil ibn Ata, muslimanski teolog (um. 748.)
  • Willibald, biskup od Eichstätta (približan datum)
  • Asuka, japanska princeza
  • Cunipert, kralj Langobarda
  • Di Renjie, zvaničnik dinastije Tang (r. 630.)
  • Disibod, irski monah i pustinjak (r. 619.)
  • Dōšō, japanski budistički monah (r. 629.)
  • Fiannamail ua Dúnchado, kralj Dal Riate
  • Godeberta, franačka opatica (približan datum)
  • Hassan ibn al-Nu'man, muslimanski emir (general)
  • Osgyth, anglosaksonska opatica i svetica
  • Reineldis, franački svetac (približan datum)
  • Asparuh od Bugarske, osnivač Prvog Bugarskog Carstva [5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ A history of Islamic societies, par Ira Marvin Lapidus. Cambridge University Press, 2002 (ISBN 978-0-521-77933-3)
  2. ^ Venning, Timothy, ed. (2006). A Chronology of the Byzantine Empire. Palgrave Macmillan. p. 187. ISBN 1-4039-1774-4.
  3. ^ Hodges, Richard (1984). "Frisians and Franks: Argonauts of the Dark Ages". Archaeology. 37 (1): 26–31. ISSN 0003-8113. JSTOR 41728801.
  4. ^ Palmer, Alan; Veronica (1992). The Chronology of British History. London: Century Ltd, pp. 30–34. ISBN 0-7126-5616-2
  5. ^ R. J. Crampton, A Concise History of Bulgaria, 2005, Cambridge University Press, ISBN 9780521616379, p.8.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]