Afiks
U gramatici afiks (lat. affigere = pričvrstiti, prikovati, affixum) jest dodatak korijenu neke riječi. U indoevropskim jezicma to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.[1][2]
To je jezička jedinica koja se u tvorbi riječi dodaje osnovi da promijeni njeno značenje, pri čemu ona sama nije osnova ni samostalna riječ. Sinonimi su formant i formativ.
Ovakvi novi oblici rijetko se pojavljuju, pa je broj afiksa u jeziku ograničen. U širem smislu afiks je i morfološka (oblikujuća) jezička jedinica, koja se dodaje osnovi u tvorbi određenih oblika, kao, npr., poslovati / posl-u-jem, djed / djed-ov-i.
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti prefiks (početak),
infiks (sredina) i sufiks (kraj).
Primjeri:
- prefiks – pradjed, najaviti;
- infiks – rodonačelnik, volovi;
- sufiks – djedov, negovateljica.
Broj afiksa u jeziku je ograničen jer se novi pojavljuju rijetko. U širem značenju afiks je i jezična jedinica u morfologiji koja se dodaje osnovi u tvorbi pojedinih oblika, kao što su,npr., školovati/škol-u-jem, djed/djed-ov-i. Sinonimi: formant, formativ.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7 pogrešan ISBN.
- ↑ Ibrahim Čedić, Rječnik bosanskog jezika, drugo izdanje, Institut za jezik, Sarajevo, 2010; ISBN 978-9958-620-13-3.
