Idi na sadržaj

Infiks

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Infiks (lat. infixus = usađen) – u gramatici – oznaka je za osobeni oblik afiksa, morfema koji se umeće u sredinu korijena, za razliku od prefiksa, koji je ispred korijena, i sufiksa, koji je iza korijena.[1][2]

Primjeri:

  • Volovi;
  • Rodonačelnik,
  • Grbovnik.

Kao ni u većini indoevropskih jezika, ni bosanskom nema "živih" infiksa, dok u nekim je starim indoevropskim jezicima postoji infiks -n- za tvorbu prezentske osnove. Takav je npr. latinski fingo (=oblikujem), kojeg nema u perfektskoj osnovi figī.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7 pogrešan ISBN.
  2. ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]