Akumulator

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
12-V Auto akumulator iz sekundarnih ćelija

Akumulator spada u sekundarne galvanske elemente, tj postoji mogućnost da se puni i da se ponovo troši za razliku od primarnih kao što su obične baterije.[1] U olovnom akumulatoru negativan pol predstavlja olovo a pozitivan olovo dioksid, i ove elektrode su zaronjene u 30% koncentriranu sumpornu kiselinu koja je jak elektrolit.[1] Javlja se razlika u potencijalu pri čemu nastaje električni napon. Pri spajanju polova preko nekog električnog potrošača dolazi do toka električne struje odnosno do toka elektrona od negativnog prema pozitivnom polu akumulatora. Oslobađanjem elektrona, negativni pol (anoda) se troši i elektroni preko potrošača prelaze na pozitivni pol (katoda) na kojem vlada manjak elektrona. Pri izjednačenju broja slobodnih elektrona na oba pola, akumulator je prazan. Ponovno punjenje sprovodi se punjačima, koji preusmjeravaju tok atoma u suprotnom smjeru te tako dolazi do ponovne razlike u broju slobodnih elektrona. Za razliku od kondenzatora koji električnu energiju mogu pohraniti bez hemijskih reakcija, akumulatori su grupa ćelija u kojima kao rezultat hemijskih reakcija nastaje električna energija.

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Ni-MH akumulator u formatu "AA".

Tipični problemi[uredi | uredi izvor]

Kratki spoj[uredi | uredi izvor]

Ukoliko se kratki spoj izazove na polovima akumulatora jačina struje je u tom slučaju tolika da dolazi do požara ili eksplozije [1]

Efekat pamćenja[uredi | uredi izvor]

Nepotrebno punjenje akumulatora, ukoliko ima još dovoljno kapaciteta, dovodi do efekta pamćenja. Akumulator nakon toga ima znatno manji kapacitet [1]

Kontrola punjenja[uredi | uredi izvor]

Nije moguće pouzdano odrediti koliko je akumulator ispražnjen. Mjerenje napona ne daje pravu informaciju jer tek kada se akumulator potpuno iscrpi napon naglo opada. To je jedino moguće u slučaju olovnog akumulatora gdje se mjeri gustina kiseline [1]

Samo pražnjenje[uredi | uredi izvor]

Kada se napunjeni akumulatori duže vrijeme ne koriste, gube određeni dio kapaciteta (6%-30% mjesečno).[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Dr. Rüdiger Paschotta, Leksikon o alternativnim i konvencionalnim izvorima energije (njem.)
  2. ^ a b c d e EUROPA-LEHRMITTEL, Tabellenbuch Elektrotechik, 2009, Haan-Gruiten, 23. Auflage ISBN 978-3-8085-3219-5 njem.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]