Aldous Huxley

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Aldous Huxley
Aldous Huxley.JPG
Rođenje (1894-07-26) 26. juli 1894.
Godalming, Engleska
Smrt (1963-11-22) 22. novembar 1963 (69 god)
Los Angeles, SAD

Aldous Leonard Huxley (Godalming, 26. juli 1894 - Los Angeles, 22. novembar 1963), britanski književnik

Biografija[uredi | uredi izvor]

Radio je kao novinar, pozorišni, likovni i muzički kritičar. Sedam godina boravio je u Italiji, a 1926. putuje oko svijeta, te od 1937. boravio je u Kaliforniji. Javio se misaonom lirikom s jakim pesimističkim tonovima. U prvom razdoblju svojeg stvaranja prosvjeduje protiv životne besmislenosti, a u drugom razdoblju sve se više javlja mistička aura i odaje se studiju istočnjačke i zapadnjačke mistike. Pod kraj života uživao je halucinogene i opisivao njihov učinak. Prvi put uzima meskalin 1953. Čak je na samrti zamolio da mu se da doza LSD-a. Svoja iskustva s halucinogenim drogama koja je pomno pratio tako što je bilježio doživljaje i snimao razgovore pod opijatima na diktafon objavljuje u knjizi Vrata percepcije (1954) i u eseju Raj i Pakao (1956).

Njegov djed je Thomas Henry Huxley, jedan od prvih pristaša Darvinizma, odnosno teorije evolucije i autora epifenomenalizma svijesti. Epifenomen je zapravo nus pojava-nečim je uzrokovana, a ništa ne uzrokuje, tako je i svijest nečim uzrokovana, a ništa ne uzrokuje. Naime, svijest je proizvod tjelesnih i moždanih funkcija, ali sama ne utiče na moždane i tjelesne funkcije.

Antiutopija[uredi | uredi izvor]

Njegovo djelo Vrli novi svijet (1932) je jedna od prvih kritika potrošačkog društva, odnosno prva kritika „ugodnog ropstva“, načina života u kojemu ljudi žive prividno sretni, a zapravo se njima manipulira. Dalje će teoretski takvu misao razvijati Herbert Marcuse, a danas Noam Chomsky. Počeo ga je pisati 1932. u Francuskoj pod uticajem Rusa Jevgenija Zamjatina.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Muzika noću
  • Kontrapunkt života (Point Counter Point) 1928.
  • Vrli novi svijet (Brave New World) 1932.
  • Slijepi u Gazi (Eyeless in Gaza) 1936.
  • Giocondin posmijeh 1938.
  • Poslije mnogo ljeta (After Many a Summer) 1939.
  • Vrijeme mora jednom stati (Time Must Have a Stop) 1944.
  • Majmun i bit (Ape and Essence) 1948.
  • Vrata percepcije (The Doors of Perception) 1954.
  • Genij i boginja (The Genius and the Goddess) 1955.
  • Otok (Island) 1962.