Aleksandar Deroko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Deroko
Rođenje (1894-09-04) 4. septembar 1894.
Beograd, Kraljevina Srbija
Smrt30. novembar 1988(1988-11-30) (94 godine)
Beograd, SFRJ

Aleksandar Deroko (16. septembar 1894 — 30. novembar 1988.) je bio srpski arhitekta i pisac mnogobrojnih knjiga iz domena arhitekture, ali i drugih oblasti, koje je najčešće sam ilustrovao. Bio je višegodišnji profesor Univerziteta u Beogradu i član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Stvarao je u nekoliko arhitektonskih pravaca: srpskom nacionalnom stilu i moderni.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Beogradu 16. septembra 1894, gde je maturirao i upisao Tehnički fakultet. Početak Prvog svjetskog rata ga je dočekao na studiju. U ratu je učestvovao kao kaplar sa činom narednika. Tokom tog rata je postao jedan od prvih srpskih pilota.

Po okončanju rata vratio se studiju arhitekture i umjetnosti u Rimu, Pragu, Brnu i Beogradu gdje je diplomirao 1926. godine. Kao stipendista francuske vlade odlazi u Pariz gdje se druži sa Pikasom, Šumanovićem, Le Korbizijeom, Rastkom Petrovićem i drugima koji su tada živjeli u Parizu.

Sa Bogdanom Nestorovićem je 1926. godine napravio projekat Hrama svetog Save sa kojim je pobijedio na konkursu; izgradnja tog hrama se danas privodi kraju. Početkom tridesetih godina postao je profesor na Arhitektonskom i Filozofskom fakultetu na kojima je predavao do penzionisanja 1974. godine.

Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, Deroko je bio redovan profesor na predmetu Savremena arhitektura. Tokom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u logoru na Banjici.

Član SANU postao je 1956. godine. Umro je 30. novembra 1988. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

Arhitektonska[uredi | uredi izvor]

  • Crkva Svetog Preobraženja u Sarajevu
  • Hram svetog Save u Beogradu, sa Bogdanom Nestorovićem
  • Bogoslovski internat u Beogradu tzv. Bogosloviju, zajedno sa Petrom Anagnostijem
  • Spomenik kosovskim Junacima na Kosovu polju
  • Konak u Žiči
  • Konak u Nišu, zajedno sa Petrom Anagnostijem
  • Mnoge crkve

Pisana[uredi | uredi izvor]

  • „Narodno neimarstvo“ - I tom 1939, II tom 1940.
  • „Srednjovekovni gradovi u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori“ 1950.
  • „Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji“ 1953.
  • „Rimski spomenici u Đerdapu“ 1959.
  • „Arhitektura starog veka“ 1962.
  • „Medieval Castles on the Danube“ („Srednjovekovni gradovi na Dunavu“) 1964.
  • „Sveta Gora“ 1967.
  • „Atos“ 1967.
  • „A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom“ 1983.