Arheoastronomija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Izlazeće Sunce osvjetljava unutrašnju komoru Newgrangea u Irskoj samo za vrijeme zimskog solisticija.

Arheoastronomija jest multidisciplinarno[1] proučavanje o tome kako su ljudi u prošlosti "shvatali pojave na nebu, kako su koristili te pojave i kakvu je ulogu nebo igralo u njihovim kulturama".[2] Clive Ruggles, britanski astronom i jedan od vodećih ljudi na polju arheoastronomije, tvrdi da je pogrešno smatrati da je arheoastronmija proučavanje drevne astronomije. Arheoastronomija izučava kulturne interpretacije fenomena na nebu od strane drevnih kultura.[3][4]

Zalazak sunca za vrijeme ravnodnevnice viđen s prahistorijskog nalazišta Pizzo Vento u Fondachelli Fantina na Siciliji

Arheoastronomija koristi različite metode za otkrivanje dokaza, uključujući arheologiju, antropologiju, astronomiju, statistiku i vjerovatnoću, kao i historiju. Materijalni dokazi i njegova povezanost s nebom mogu otkriti prirodu nekih vjerovanja, poput onih kod astronomije Maja i koja je imala snažnu vezu sa poljoprivredom.[5]

Neki od najpoznatnijih primjera su egipatske piramide, pećina Lascaux, Maeshowe, El Castillo, Chichén Itzá, Newgrange, Stonehenge, Uxmal, Dendera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aveni, Anthony F. (1995), "Frombork 1992: Where Worlds and Disciplines Collide", Archaeoastronomy: Supplement to the Journal for the History of Astronomy, str. S74–S79 Nedostaje ili prazan |url= (pomoć)
  2. ^ Sinclair 2006:13
  3. ^ Ruggles 2005:19
  4. ^ Ruggles 1999:155
  5. ^ Aveni 1980

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]