Sicilija
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Sicilija Sicilia | |
---|---|
![]() | |
Država | ![]() |
Upravni oblik | Autonomna regija |
Službeni jezik | italijanski |
Glavni grad | Palermo |
Predsjednik | Rosario Crocetta |
Površina | 25.711 km2 |
Stanovništvo | 5.043.083 |
Gustoća | 196 stanovnika na km2 |
Veb-sajt | www.regione.sicilia.it |
Sicilija (italijanski: Sicilia) jest najveće ostrvo u Sredozemnom moru[1] i autonomna regija u Italiji. Smještena je jugozapadno od vrha italijanske "čizme". Od ostatka Italije odvojena je Mesinskim prolazom (Stretto di Messina), moreuzom širine od oko 5 km. Njen najistaknutiji orijentir je planina Etna na kojoj se nalazi najviši aktivni vulkan u Evropi i jedan od najaktivnijih u svijetu. Ostrvo ima tipičnu mediteransku klimu.
Najraniji arheološki dokaz ljudskog prisustva na ostrvu datira iz 12.000. godine p.n.e. Od 750. godine p.n.e. Sicilija je bila domaćin feničanskim i grčkim kolonijama, a u narednih 600 godina bila je mjesto sicilijanskih i punskih ratova, koji su okončani rimskim uništenjem Kartage. Nakon pada Rimskog carstva u 5. stoljeću, Sicilijom su vladali mnogi narodi, a tokom ranog srednjeg vijeka Siciliju su osvajali Vandali, Ostrogoti, Bizantijci, Arapi i Normani. Normani su bili jedini nordijski narodi koji su osvojili i uspostavili nordijsku zemlju u južnoj Evropi, kraljevinu Siciliju (1130–1816). Kraljevina Sicilija je postala kolijevka nordijske kulture i jedina nordijska zemlja na jugu Evrope. Kasnije su je osvajali Anžuvinci, Aragonci i Sveto rimsko carstvo. Tokom italijanskog procesa ujedinjenja, ona je postala dio Italije 1860. godine. Nakon nastanka Republike Italije 1946. godine, Siciliji je dat poseban status autonomne regije.
Sicilija ima bogatu i jedinstvenu kulturu, posebnu umjetnost, muziku, književnost, kuhinju i arhitekturu. Također ima značajne arheološke i antičke lokalitete kao što su Nekropolis Pantalica, Dolina hramova i Selinunte.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Sicilija ima približno trouglast oblik, zbog kojeg je zaradila naziv "Trinakria". Na istoku je odvojena od italijanske regije Kalabrija moreuzom Mesina oko 3 km. Ukupna dužina obale procjenjuje se na 1.484 km. Ukupna površina ostrva iznosi 25.711 km2, dok autonomna regija Sicilija (koja uključuje još i manja ostrva) ima površinu od 27.708 km2.
Pred sjevernom obalom Sicilije leže Eolska ostrva (Isole Eolie), koji se još zovu i Liparski arhipelag, nazvano po najvećem ostrvu Lipari u ovoj ostrvskoj grupi. Ostala ostrva su: Salina, Vulcano, Stromboli, Panarea, Filicudi i Alicudi, a na sjeverozapadu i ostrvo Ustica. Oko zapadnog vrha ostrva Sicilije smješteni su i Egadska ostrva (Isole Egadi): Favignana, Marettimo i Levanzo, dok se između južne obale i obale Tunisa nalaze ostrva Pantelleria i Pelagijska ostrva (Isole Pelagie): Lampedusa, Lampione i Linosa.
Klima[uredi | uredi izvor]
Na Siciliji vlada sredozemna klima, koju karakteriziraju topla proljeća i jeseni, vrela ljeta i blage zime. Regionalna odstupanja u klimi su veoma izražena. U vremenu od juna do septembra veoma slabo kiši, dok je novembar istovremeno najkišovitiji mjesec u godini. Temperature na ostrvu su blaže nego na kontinentu i kreću se od 11 °C u januaru (prosjek) do 27 °C u julu (prosjek). Ljeti se temperatura može popeti i do 40 stepeni, zahvaljujući najviše vrelom pustinjskom vjetru scirocco. Usprkos toplini na Siciliji su mogući i zimski sportovi, prije svega na vulkanu Etna.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Velika većina stanovništva Sicilije govori sicilijanskom varijantom italijanskog jezika, kojeg ne rijetko smatraju i jedinstvenim, sopstvenim jezikom. Većina stanovništva pripadaju rimokatoličkoj vjeri. Oko dva miliona Sicilijanaca žive u inostranstvu, prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama. Nekoliko ostrvskih mjesta naseljavaju etnički Albanci, koji se na Siciliji zovu Arbëresh.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Poljoprivreda (pšenica, kukuruz, maslina, vinova loza, južne kulture), industrijska proizvodnja, automobilska industrija, turizam.
Društveni problemi[uredi | uredi izvor]
Visoka nezaposlenost, korupcija, nedostatak prometne infrastrukture, ekološke štete, nedostatak vode, organizirani kriminal (Mafija, Cosa Nostra).
Historija[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Muzika[uredi | uredi izvor]
Muzika je važan dio kulturne tradicije na Siciliji. Veoma poznat je narodni ples tarantella, koji se pleše u varijantama u troosminskom i šestoosminskom taktu.
Sicilijanska mafija[uredi | uredi izvor]
Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Empedokles (cca. 490. p. n. e – cca. 430. p. n. e)
- Gorgias (cca. 480. p. n. e – 380. p. n. e)
- Diodorus Siculus (1. vijek p. n. e)
- Arhimed (cca. 287. p. n. e – 212. p. n. e)
- Friedrich II (1194–1250)
- Paolo Boi (1528–1598)
- Alessandro Scarlatti (1660–1725)
- Giovanni Meli (1740–1815)
- Alessandro Cagliostro (1743–1795)
- Giovanni Pacini (1796–1867)
- Vincenzo Bellini (1801–1835)
- Francesco Crispi (1819–1901)
- Giovanni Verga (1840–1922)
- Ettore Ximenes (1855–1926)
- Luigi Pirandello (1867–1936)
- Nino Martoglio (1870–1921)
- Vincenzo Lapuma (1874–1943)
- Francesco Cantelli (1875–1966)
- Joe Masseria (1879–1931)
- Giuseppe Tomasi di Lampedusa (1896–1957)
- Lucky Luciano (1896–1962)
- Frank Capra (1897–1991)
- Salvatore Quasimodo (1901–1968)
- Ettore Majorana (1906–1938)
- Vitaliano Brancati (1907–1954)
- Elio Vittorini (1908–1966)
- Salvatore Pappalardo (1918–)
- Antonino Caponnetto (1920–2002)
- Leonardo Sciascia (1921–1989)
- Salvatore Giuliano (1922–1950)
- Andrea Camilleri (1925–)
- Tommaso Buscetta (1928–2000)
- Salvatore Riina (1930–)
- Salvatore Maranzano (1931–)
- Bernardo Provenzano (1933–)
- Pippo Baudo (1936–)
- Giovanni Falcone (1939–1992)
- Paolo Borsellino (1940–1992)
- Sammy Gravano (1945–)
- Gianni Bella (1946–)
- Leoluca Orlando (1947–)
- Salvatore Sciarrino (1947–)
- Giuseppe Impastato (1948–1978)
- Marcella Bella (1952–)
- Giuseppe Tornatore (1956–)
- Rosario Fiorello (1960–)
- Manuel Zurria (1962–)
- Salvatore Schillaci (1964–)
- Maria Grazia Cucinotta (1969–)
- Carmen Consoli (1974–)
- Giuseppe Gibilisco (1979–)
Film[uredi | uredi izvor]
U brojnim filmovima, poput ciklusa filmova Kum (1972, 1974 i 1990), Sicilija se pojavljuje kao mjesto zločina. Ne treba zaboraviti ni sljedeće filmove:
- Stromboli, 1949
- Leopard, 1963
- Sicilijanac, 1987
- Cinema Paradiso, 1989, Oscar za najbolji strani film
- Legenda o pijanisti sa okeana, 1998
- Malènska čarolija, 2000
- I cento passi, 2000
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sicily | History, Geography, & People". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-04-19.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Commons ima datoteke na temu: Sicilija |