Bitka kod Gaugamele
| Bitka kod Gaugamele | |||
|---|---|---|---|
| Ratovi Aleksandra Velikog | |||
.PNG) | |||
| Datum | 1. oktobar 331. p.n.e. | ||
| Lokacija | Vjerovatno kod Gaugamele, u blizini Mosula, današnji Irak | ||
| Ishod | Grčka pobjeda | ||
| Sukobljene strane | |||
| |||
| Komandanti | |||
| |||
| Žrtve | |||
| |||
Bitka kod Gaugamele je bila jedna od velikih bitaka antičkog doba i najvažnija bitka Aleksandra Velikog u njegovom pohodu ka osvajanju Perzijskog carstva. Bitka se odigrala 1. oktobra 331. p.n.e. vjerovatno kod Gaugamele, u blizini Mosula, u današnjem Iraku.
Lokacija
[uredi | uredi izvor]Darije III je izabrao otvorenu ravnicu kao mjesto odigravanja bitke, gdje je mogao bolje rasporediti svoju veliku vojsku, ne želeći da se sa protivnikom uhvati u koštac na uskom bojnom polju kao što je bilo u slučaju bitke kod Isa dvije godine ranije, u kojoj nije u potpunosti mogao aktivirati svoju veliku vojsku i gdje je doživio poraz.
Darije je imao poravnate svoje vojnike prije same bitke te je za svojih 200 ratnih kola izabrao najbolje uslove. Međutim, to na kraju i nije bilo najvažnije. Najčešće je prihvaćano mišljenje o lokaciji bitke područje istočno od Mosula, u današnjem sjevernom Iraku. Ovo mjesto odigravanja bitke predložio je Sir Aurel Stein 1938. godine.
Bitka
[uredi | uredi izvor]Početne odredbe
[uredi | uredi izvor]
Bitka je počela kada su Perzijancima već bili prisutni na bojnom polju. Darije je regrutirao najprobranije konjanike iz svojih istočnih satrapija i iz savezničkih skitskih plemena i rasporedio bojna kola, dok je prije toga po njegovoj naredbi teren očišćen od grmlje i vegetacije kako bi se povećala efikasnost bojnih kola. U svojim redovima je također imao i 15 indijskih slonova podržanih od strane indijskih kola.[2]
Darije se nalazio u sredini okružen svojom najboljom pješadijom, što je bila tradicija među perzijskim vladarima. Sa desne strane su bili: konjica, grčki plaćenici i perzijska konjanička garda. U desni centar su postavljeni: perzijska garda, indijska konjica i mardijski strijelci.
Na oba boka nalazila se konjica.
Makedonci su bili podijeljeni u dvije grupe, desnom stranom je komandovao direktno Aleksandar, a lijevom Parmenion. Uz Aleksandra je bila njegova elitna konjica, Paionianci i grčka lahka konjica. Plaćenička konjica je bila podijeljena u dvije grupe, veterani su bili na strani dok je ostatak ove konjice bio ispred Agriansa i grčkih strijelaca, koji su bili stacionirani pored falangi. Parmenion je bio stacioniran na lijevoj strani sa Tesalijancima, grčkim plaćenicima, i Tračkom konjicom.
Na desnom centru su bili kritski plaćenici. Iza njih su bili Tesalijska konjica pod komandom Filipa i Ahajski plaćenici. Do njihove desne strane je bio drugi dio savezničke grčke konjice.
Početak bitke
[uredi | uredi izvor]Aleksandrova pješadija u formaciji falange započela je bitku maršom, prema središtu neprijateljske linije. Makedonci su napredovali u ešalon formaciji pod uglom od 45 stepeni kako bi namamili perzijsku konjicu na napad. Dok su se falange borile protiv perzijske pješadije, Darije je poslao veliki dio svoje konjice i dio svoje redovne pješadije da napadnu Parmenionove snage s lijeve strane.
Tokom bitke, Aleksandar je primijenio neobičnu strategiju koja je ponovljena samo nekoliko puta. Dok se pješadija borila protiv perzijskih trupa u centru, Aleksandar se u pratnji svoje konjice prebacio do ruba desnog boka. Plan mu je bio da privuče što više perzijske konjice na bokove, kako bi stvorio prazninu unutar centra neprijateljske linije odakle bi se mogao zadati odlučujući udarac perzijskoj vojsci. To je zahtijevalo savršeno tempiranje i manevriranje jedinica, a sam Aleksandar je trebao djelovati prvi. To bi prisilio Darija da napadne i da se pomjeri s već pripremljenog terena, iako Darije nije želio preuzeti tu ulogu s obzirom na sličnu situaciju koja se desila tokom bitke kod Ise u kojoj je vojska bila raspoređena u sličnoj formaciji. Na kraju, Darije je bio prisiljen reagovati i prvi je napao.
Konjička bitka na grčkom desnom boku
[uredi | uredi izvor]Skitska konjica s perzijskog lijevog krila otvorila je bitku pokušavajući zaobići Aleksandrovo krajnje desno krilo. Uslijedila je duga i žestoka konjička bitka između perzijskog lijevog i makedonskog desnog krila, u kojoj su Makedonci budući da su bili znatno nadjačani, često bili pod velikim pritiskom. Međutim, pažljivom upotrebom rezervi i disciplinovanim napadima, uspjeli su obuzdati perzijske protivnike, što je bilo od vitalnog značaja za uspjeh Aleksandrovog odlučnog napada.
Situacija na bojnom polju se konačno okrenula u grčku korist nakon napada Aretove lake konjice, vjerovatno njihove posljednje rezerve u ovom sektoru bojnog polja. Međutim, do tada je Aleksandar sa svojom konjicom već odlučio bitku u svoju korist u centru bojnog polja.
Perzijanci koji su jahali oko krila također su se uplašili kada ih je Aret snažno napao. U tom smjeru, Perzijanci su se zaista počeli povlačiti a Makedonci su ih pristizali i neutralisali.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Arrian (1893). Chinnock, E. J., ed. Anabasis Alexandri.
- ↑ Hanson, Victor Davies (2007). Carnage and Culture: Landmark Battles in the Rise to Western Power. Anchor Books. ISBN 978-0-307-42518-8.
- ↑ Arrian 1893, 3.13.
