Donald Rumsfeld
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Donald Rumsfeld | |
|---|---|
 | |
| 13. ministar odbrane | |
| Vrijeme na dužnosti 20. novembar 1975 – 20. januar 1977. | |
| Prethodnik | James R. Schlesinger |
| Nasljednik | Harold Brown |
| 21. ministar odbrane | |
| Vrijeme na dužnosti 20. januar 2001 – 8. novembar 2006. | |
| Prethodnik | William S. Cohen |
| Nasljednik | Robert Gates |
| Lični podaci | |
| Rođenje | Donald Henry Rumsfeld 9. juli 1932. Evanston, Illinois, SAD |
| Smrt | 29. juni 2021 (88 godina) Taos, Novi Meksiko, SAD |
| Politička stranka | Republikanska |
| Djeca | 3 |
Donald Henry Rumsfeld (9. juli 1932 – 29. juni 2021) bio je američki republikanski političar poznat po tome što je najmlađi, najstariji i ministar odbrane s najdužim mandatom u američkoj historiji. Također je bio poznat kao najgorljiviji zagovornik i arhitekt američke invazije na Irak 2003. godine, te neslužbeni vođa neoconske frakcije unutar administracije predsjednika Georgea W. Busha.
Rumsfeld je rođen u gradu Evanston u državi Illinois u porodici njemačkog porijekla. U djetinjstvu je bio skaut te pohađao demonstracijsku školu Baker u Illinoisu. Nakon toga je pohađao Univerzitet Princeton uz vojnu stipendiju. 1954. se pridružio američkoj ratnoj mornarici gdje je služio kao pilot i avio-instruktor.
1957. je otišao u mornaričku rezervu kako bi se počeo baviti politikom kao pomoćnik republikanskog kongresmena Davida S. Denisona Jr., a potom Roberta P. Griffina. Nakon dvogodišnje karijere u investicijskoj banci A.G. Becker je 1962. i sam izabran u Zastupnički dom Kongresa. Na to je mjesto izabran još tri puta.
1969. je podnio ostavku kako bi se priključio administraciji predsjednika Nixona, gdje se istakao na cijelom nizu važnih dužnosti. 1973. je imenovan na mjesto ambasadora SAD u NATO-u.
Rumsfeld je za vrijeme službe u Kongresu bio ostavio dobar dojam na novog predsjednika Forda, pa je nakon Nixonove ostavke 1974. imenovao šefom Fordovog tranzicijskog tima. Poslije toga je bio načelnik Fordove Bijele kuće, a 1975. je po prvi put postao sekretar za odbranu. Njegov je mandat upamćen po cijelom nizu reformi i uspješnim nastojanjem da se američke oružane snage profesionaliziraju, odnosno promijene koncepciju koja se pokazala neadekvatnom za vrijeme vijetnamskog rata.
Nakon Fordovog poraza na predsjedničkim izborima se 1977. okrenuo privatnom biznisu, te istakao kao uspješan direktor farmaceutske tvrtke G.D. Searle & Company, poznate po proizvodnji umjetnog sladila zvanog Nutrasweet. Pored toga je služio u upravom odboru multinacionalne korporacije ABB, a od 1983. do 1984. je služio i kao Reaganov izaslanik za Bliski istok, prilikom čega se, u svrhu normalizacije odnosa s Irakom u doba iransko-iračkog rata, sreo i sa Sadamom Huseinom.
Rumsfeld je 1998. bio jedan od osnivača Projekta za novi američki vijek, trusta mozgova čiji je član bio i bivši ministar odbrane Dick Cheney. Kada je George W. Bush postao predsjednikom a Cheney potpredsjednikom, 2001. je Rumsfeld imenovan sekretarom za odbranu.
Za vrijeme napada 11. septembra 2001. Rumsfeld se nalazio u Pentagonu, a nakon udara aviona u zgradu je osobno pomagao pri evakuaciji ranjenika, držeći nosila. Taj je događaj - kao i odluka predsjednika Busha da započne rat protiv terorizma - povećala Rumsfeld uticaj u Bushovoj administraciji.
Rumsfeld je za taj rat primijenio Rusmfeldovu doktrinu – temeljenu na korištenje najsuvremenije tehnologije umjesto velikog broja konvencionalnih kopnenih snaga. Ta je strategija imala uspjeha u pohodu kojim je u novembru 2001. zbačen talibanski režim u Afganistanu.
Rusmfeld je isti recept primijenio i prilikom invazije na Irak 2003. kada je s relativno malo kopnenih snaga slomljen režim Sadama Huseina. Međutim, uskoro se pokazalo da su te snage neadekvatne kako za obavljanje efikasne vojne okupacije, tako i za zaustavljanje jačanja iračke gerile, kao i nicanja raznih paravojnih formacija na vjerskoj i etničkoj osnovi. Porast nasilja, kao i američkih žrtava, je dovela do sve više zahtjeva s Rumsfeldovom ostavkom, posebno intenziviranih nakon izbijanja skandala oko zlostavljanja zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib.
Bush je, usprkos zahtjeva nekih svojih saradnika da Rumsfelda smijeni pred predsjedničke izbore 2004. godine, to odbio učiniti. Međutim, dvije godine kasnije je nezadovoljstvo ratom u Iraku bitno pridonijelo teškom porazu Republikanske stranke na izborima za Kongres. Bush je zbog toga odlučio prihvatiti Rumsfeldovu ostavku te ga zamijeniti s bivšim direktorom CIA-e Robertom Gatesom.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Donald Rumsfeld na Wikimedia Commonsu
 |  | ||
