Edin Numankadić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Edin Numankadić
Rođenje1948
Sarajevo
ObrazovanjePedagoška akademija Sarajevo, Katedra za likovno obrazovanje, 1953.
Vrsta umjetnostislikarstvo
DjelaSvjedoci postojanja

Edin Numankadić (Sarajevo, 1948. -)[1][2][3] jest bosanskohercegovački likovni umjetnik sa početka sedamdesetih godina. Završio je Pedagošku akademiju, Katedra za likovno obrazovanje Sarajevo. Studirao je Historiju jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.[4]

Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalog, 2021. odlikovan je ordenom francuskog viteza književnost i umjetnosti.[5]

U ranom periodu Numankadić se izražava jezikom slikarstva bojenog polja i procesualnog i analitičkog slikarstva. U kasnijem periodu, tokom i nakon rata Numankadić se služi i praksom Objet trouvéa - slučajno pronađenih predmeta. Umjetnički vrhunac Numankadić je dostigao uništenjem svojih prijeratnih djela.

Brojne samostalne izložbe i učešće na značajnijim internacionalnim umjetničkim smotrama, kao i brojne osvojene nagrade i priznanja, govore o njegovom aktivnom i kontinuiranom učešću u razvoju bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. Jedan je od osnivača umjetničke grupe 1+1+1 početkom sedamdesetih, Prostor-Oblik sredinom sedamdesetih godina i grupe KAMMEN. Svojim umjetničkim aktivnostima nedvojbeno je doprinjeo pluralizaciji i liberalizaciji likovnosti na bosanskohercegovačkoj umjetničkoj sceni. Dva puta je učestvovao na Venecijanskom bijenalu - 1993. sa projektom "Svjedoci postojanja", i 2003. u sklopu BiH selekcije.

Bio je direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu i jedan od osnivača kolekcije Ars Aevi (Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu) i njen stalni savjetnik.[5]

Član je ULUBiH-a od 1974. Imao je preko pedeset samostalnih i preko 300 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je preko dvadeset vrijednih nagrada za svoj rad.[4]

Živi i radi u Sarajevu.[4]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Prostor, boja, vrijeme – akrilik na platnu, 1974-82.
  • Tragovi, kombinovana tehnika, 1982.
  • Zapisi, akrilik na papiru, 2008.
  • Kutije, kombinovana tehnika, 2008.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Edin Numankadić". Muzej of Contemporary Art, +MSUM. Pristupljeno 7. 12. 2023.
  2. ^ "Edin Numankadić – ULUKS". 16. 1. 2020. Pristupljeno 7. 12. 2023.
  3. ^ "Numankadić Edin | UGBiH.ba" (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 12. 2023.
  4. ^ a b c d Medved, Andrej (2004). Edin Numankadic : slike, objekti, instalacije, fotografije : 1971-2003. Sarajevo: Nulon marketing. ISBN 9958-9513-2-0.
  5. ^ a b Mustajbegović, Saida. "Edinu Numankadiću orden francuskog viteza umjetnosti i književnosti". Balkans Al Jazeera. Pristupljeno 17. 1. 2022.