Emocija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Emocija je naš specifičan odnos prema sebi, konkretnim predmetima i pojavama i prema drugim ljudima. Emocije se javljaju kada je za nas nešto važno. Emocije afirmišu ili ugrožavaju našu ličnost te im je najvažnija funkcija akcija-reagovanje na emociju.

Vrste emocija[uredi | uredi izvor]

  • Strah: Strah je jedina urođena emocija kod čovjeka koja se javlja kao reagovanje na situacije koje se ocjenjuju kao opasne. Osjećanje strahovanja je korisno jer nas opominje na opasnost i aktivira organizam na akciju.
  • Ljutnja: Na istu situaciju možemo imati osjećanje strahovanja ili ljutnje što zavisi od procjene snage koju čovjek ima. Ako je ta situacija opasnija od njegovih snaga, onda se boji, a ako procjeni da je njegova snaga veća od opasnosti onda se ljuti. Ispoljavanje ovih emocija je najčešće agresivno.
  • Raspoloženje: To su osjećanja koja doživljavamo kada su produžene situacije mentalnih predstava o doživljaju sa sjećanjem.
  • Radost se javlja kad postignemo neki uspjeh, ostvarimo neki cilj ili želje.
  • Tuga se javlja kad izgubimo nešto što je za nas bilo vrijedno i važno. I tuga je emocija koja nas manje potiče na akciju.

Emocije mogu biti i:

  • Adekvatne: Naš emocionalni doživljaj je adekvatan situaciji na koju reagujemo i po kvalitetu i po intenzitetu i po dužini trajanja.
  • Suprimirane: Izražavanje naših emocija je prigušeno našim odgojem, zabranama u djetinjstvu pri formiranju referentnog okvira. Kao posljedica toga dešava se da neke emocije ili sve nismo u stanju izraziti.
  • Eskalirane: Izražavanje naših emocija je prenaglašeno pojačano jer smo u odgoju tokom formiranja referentnog okvira dobili dozvolu i poticaj za izražavanje emocija.

Prema jačini:

  • Afekti: Svaka emocija postaje afekt kada se razvije do velikog intenziteta. Pri afektu nam je jako smanjena svjesna kontrola sopstvenih postupaka. Afekt je izuzetno jak, ali kratko traje. U stanju smo uraditi i reći stvari zbog kojih se kasnije kajemo.
  • Strasti su kada naše emocije imaju veliku jačinu i dugo traju. To je pretjerana emocionalna usmjerenost na neke sadržaje.
  • Raspoloženja su emocije blagog intenziteta, a mogu dugo da traju. Osnovna karakteristika im je da su prijatna ili neprijatna.

Poremećaji emocionalnog zivota čovjeka:

  • Depresija: Bolesnik je tužan, neveseo, bezvoljan, opsjednut crnim mislima pun sumanutih ideja, sklon suicidu
  • Euforija: Pretjerana veselost bezbrižnost, logoereičnost.

Kvalitativni poremećaji:

  • Paratimija: Pojava kad određena osjećanja izazivaju suprotna osjećanja. Ono što izaziva tugu izaziva radost i obratno.
  • Paramimija: Pojava kad se ispoljavanje osjećanja javlja suprotno od onog što osjećamo. Osoba se smije iako osjeća tugu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: