Enkelad (mjesec)
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije. |
 Encelad - Slika složena slika od dijelova skupljenih prilikom preleta letjelice Cassini-Huygens tokom 2004.-2005. (izvor: NASA) |
|
| Otkriće | |
| Otkrio | William Herschel |
|---|---|
| Datum otkrića | 28. augusta 1789. |
| Privremena oznaka | Saturn II |
| Matični planet | Saturn |
| Grupa satelita | Unutrašnji pravilni sateliti |
| Orbitalni elementi | |
| Ekscentricitet (e) | 0.0045 [1] |
| Prosječna udaljenost | 238.020 km (xxxx AJ) |
| Orbitalni period (P) | 1.370218 d [1] |
| Inklinacija (i) prema - | |
| - ekliptici | |
| - ekvatoru planeta | 0.019° |
| Fizičke osobine | |
| Površina | xxxx km2 |
| Masa | 1.08×1020 kg [2] |
| Volumen | xxxx km³ |
| Gustoća | 1.61 g/cm³ [2] |
| Gravitacija na površini | 0.113 m/s² (0.0115 g) |
| Brzina oslobađanja | 241 m/s |
| Period rotacije | sinhrona rotacija |
| Albedo | 0.99 |
| Prosječna površinska temperatura |
min: 32,9 K srednja: 75 K max: 145 K [3] |
| Atmosferski pritisak | U tragovima, prostorno varijabilan[4],[5]. Sastav: Vodena para 91% [6] Dušik 4% [6] [5] Ugljik dioksid 3,2% [6] Metan 1,7% [6] |
| Nagib osi | 0° |
Enkelad (Enceladus) je prirodni Saturnov satelit kojeg je 1789. otkrio astronom William Herschel. Ime je dobio po gigantu Enkeladu iz starogrčke mitologije. Ovaj satelit ima drugo ime Saturn II. Satelit Enkelad obilazi Saturn svakih 32 h 53 m 7 s, ima prosječni prečnik od 498,9 km i masu od 8,6×1019 kg. Prosječna gustoća Enkelada je 1,3 g/cm3. Raznim mjerenjima iz svemirske letjelice Cassini-Huygens utvrđeno je da je satelit Enkelad napravljen većinom od leda, vode i možda male količine kamena i metala. Početkom 2006. NASA-ina letjelica Cassini snimila je, vjerovatno, tekuću vodu koja izbija iz gejzira na Enkeladu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Celestia Solar System Definition File. Učitano 22. mart 2006.
- ^ a b Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomPorco - ^ J. R. Spencer et al., Science 311, 1401 (2006).
- ^ M. K. Dougherty et al., Science 311, 1406 (2006).
- ^ a b C. J. Hansen et al., Science 311, 1422 (2006).
- ^ a b c d J. H. Waite et al., Science 311, 1419 (2006).
- Brown, Robert H.; et al. (2006). "Composition and Physical Properties of Enceladus' Surface". Science 311 (5766): 1425–1428.
- Castillo, Julie C.; D.L. Matson, T.V. Johnson, J.I. Lunine, T.B. McCord, C. Sotin, P.C. Thomas, and E.B. Turtle (2005). "26Al in the Saturnian System - New Interior Models for the Saturnian satellites". Eos Trans. AGU 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-01.
- Castillo, J. C.; D.L. Matson, C. Sotin, T.V. Johnson, J.I. Lunine, and P.C. Thomas (2006). "A New Understanding of the Internal Evolution of Saturnian Icy Satellites from Cassini Observations". LPSC. XXXVII. Abstract 2200.
- Dougherty, M. K.; K.K. Khurana, F.M. Neubauer, C.T. Russell, J. Saur, J.S. Leisner, and M. E. Burton (2006). "Identification of a Dynamic Atmosphere at Enceladus with the Cassini Magnetometer". Science 311 (5766): 1406–1409.
- Hansen, Candice J.; L. Esposito, A.I.F. Stewart, J. Conwell, A. Hendrix, W. Pryor, D. Shemansky, and R. West (2006). "Enceladus' Water Vapor Plume". Science 311 (5766): 1422–1425.
- Matson, D.L.; J.C. Castillo, C. Sotin, T.V. Johnson, J.I. Lunine, A.G. Davies, T.B. McCord, P.C. Thomas, and E.P. Turtle (2006). "Enceladus' Interior and Geysers - Possibility for Hydrothermal Geometry and N2 Production". LPSC. XXXVII. Abstract 2219.
- Pappalardo, R.T.; F. Nimmo (2006). "Diapir-Induced Reorientation of Enceladus". LPSC. XXXVII. Abstract 2113.
- Porco, C.C.; et al. (2006). "Cassini Observes the Active South Pole of Enceladus". Science 311 (5766): 1393–1401.
- Rathbun, Julie A.; E. Turtle, P. Helfenstein, S. Squyres, P. Thomas, J. Veverka, T. Denk, G. Neukum, T. Roatsch, R. Wagner, J. Perry, D. Smith, T. Johnson, and C. Porco (2005). "Enceladus' global geology as seen by Cassini ISS". Eos Trans. AGU 82 (52): Fall Meet. Suppl. Abstract P32A-03.
- Rothery, David A. (1999). Satellites of the Outer Planets: Worlds in their own right. Oxford University Press. ISBN 0-19-512555-X.
- Spahn, Frank; et al. (2006). "Cassini Dust Measurements at Enceladus and Implications for the Origin of the E Ring". Science 311 (5766): 1416–1418.
- Spencer, J. R.; et al. (2006). "Cassini Encounters Enceladus: Background and the Discovery of a South Polar Hot Spot". Science 311 (5766): 1401–1405.
- Turtle, Elizabeth et al. Enceladus, Curiouser and Curiouser: Observations by Cassini's Imaging Science Subsystem. Cassini CHARM Telecon. 28 April 2005. (Adobe Acrobat file).
- Verbiscer, Anne; R. C. French, C. A. McGhee (2005). "The opposition surge of Enceladus: HST observations 338-1022 nm". Icarus 173: 66–83. doi:10.1016/j.icarus.2004.05.001.
- Waite Jr., J. Hunter; et al. (2006). "Cassini Ion and Neutral Mass Spectrometer: Enceladus Plume Composition and Structure". Science 311 (5766): 1419–1422.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Enceladus na Wikimedia Commonsu. |
- Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Encelad, Saturnov satelit
- NASA - letjelica Cassini snimila vodu na Enceladusu
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
