Genetička divergencija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Genetička divergencija ili genetičko divergiranje je proces u kojem dvije ili više populacija predačke vrste, tokom vremena, akumuliraju neovisne genetičke promjene (mutacije), često nakon što su populacije postale reprodukcijski izolirane na određeno vrijeme. U nekim slučajevima, subpopulacije koje žive u ekološki različitim perifernim okruženjima mogu pokazati genetičku divergenciju od ostatka populacije, posebno tamo gdje je raspon populacije vrlo velik (vidi parapatrijska specijacija). Genetičke razlike među divergentnim populacijama mogu uključivati tihe mutacije (koje nemaju uticaja na fenotip) ili dovesti do značajnih morfoloških i/ili fizioloških promjena. Genetička divergencija uvijek će pratiti reproduktivnu izolaciju, bilo zbog novih adaptacija selekcijom i/ili zbog genetičkog drifta i glavni je mehanizam koji stoji u osnovi specijacije.[1]

Na razini molekularne genetike, genetička divergencija nastaje zbog promjena u malom broju gena u vrstama, što rezultira specijacijom.[2] Međutim, istraživači tvrde da je malo vjerovatno da je divergencija rezultat značajne, jednostruke, dominantne mutacije u genetičkom lokusu, jer da je to tako, jedinke s tom mutacijom imala bi nulti fitnes.[3] Zbog toga nisu mogle reproducirati i prenositi mutaciju na daljnje generacije. Dakle, vjerovatnije je da su divergencija, a potom i reproduktivna izolacija rezultati višestrukih malih mutacija tokom evolucijskog vremena koje se nakupljaju u populaciji izoliranoj od protoka gena.[2] Genetička divergencija između srodnih populacija ponekad započinje pojavom genetičkog uskog grla, a i efektima osnivača.

Uzroci genetičke divergencije[uredi | uredi izvor]

Jedan od mogućih uzroka genetičke divergencije je efekt osnivača, koji se javlja kada se nekoliko jedinki izolira od svoje prvobitne populacije i zasnuju novu. Te bi jedinke mogle pretjerano predstaviti određeni genetski obrazac, što znači da su određene biološke karakteristike pretjerano predstavljene dok drugih ima daleko manje nego u matičnoj populaciji. Ta grupa može formirati novu populaciju s različitim genskom bazom od izvorne populacije. Naprimjer, 10% izvorne populacije ima plave oči, a 90% smeđe oči. Slučajno se 10 jedinki odvoji od izvorne populacije. Ako ova mala skupina ima 80% plavih očiju i 20% smeđih, tada će njihovo potomstvo vjerovatnije imati alel za plave oči. Kao rezultat toga, procenat stanovništva sa plavim očima bio bi veći od populacije sa smeđim očima, što se razlikuje od izvorne populacije. Drugi mogući uzrok genetike divergencije je efekt uskog grla u populaciji. Učinak uskog grla je kada neki događaj, poput prirodne katastrofe, uzrokuje smrt velikog broja populacije. Slučajno će se određeni genetički obrasci prekomjerno predstaviti u preostaloj populaciji, što je slično onome što se događa s efektom osnivača.[4]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gene Duplications and Divergence". Boundless Biology. Boundless. 8. 8. 2016. Arhivirano s originala, 13. 1. 2017. Pristupljeno 12. 1. 2017. Note:this material licensed under CC BY-SA 4.0 for general use, refer link to the website.
  2. ^ a b Palumbi, Stephen R. (1994). "Genetic Divergence, Reproductive Isolation, and Marine Speciation". Annual Review of Ecology and Systematics. 25: 547–572. doi:10.1146/annurev.ecolsys.25.1.547. JSTOR 2097324.
  3. ^ Mayr, Ernst (1942). Systematics and the Origin of Species. New York: Columbia University Press.
  4. ^ Campbell biology. Reece, Jane B., Campbell, Neil A., 1946-2004. (9th izd.). Boston: Benjamin Cummings / Pearson. 2011. str. 476–480. ISBN 978-0-321-55823-7. OCLC 624556031.CS1 održavanje: others (link)