Konvergentna evolucija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Astrophytum asterias1.jpg
Ova dva roda sukulentnih biljaka : Euphorbia i Astrophytum samo su slične. Oni su samostalno evoluirale ka vrlo sličnom obliku tijela

Konvergentna evolucija je biološki process, koji se javlja kada dvije vrste nepovezanih linija razvijaju iste osobine i/ili funkcije. To se događa zato što žive u sličnim staništima, sa sličnim okolinskim fakrorima I nalaze evolucijska rješenja za istu vrstu problema. [1] Sličnosti osobina se mogu javiti na dva načina. Možda su obje vrste stekli slično svojstvo zato što su porijeklom iz zajedničkog pretka. U ovom slučaju, takve structure su homologne. Primjer su udovi četveronožaca (Tetrapoda) koji su naslijedili od početka tetrapoda u kasnim devon u, početkom karbona, od prije oko 360 miliona godina. S druge strane, sličnosti bi mogle biti nezavisne adaptacije na slične uvjete u njihovim staništima. U ovom slučaju, takve slične structure su analogne. Konvergentna evolucije dovodi i do analognih funkcija.[2][3][4][5]

Primjeri[uredi | uredi izvor]

  • Krila insekata , ptica, šišmiša i pterosaura su, u određenoj mjeri, slična. Konkretno, sva su tanka i jaka, sa širokim površinama. Krila mogu biti mehanički podešena na regularan način kako bi se stvorili uvjeti za dizanje, npr. U svakom slučaju, ova krila su evoluirala odvojeno, tako da je njihov oblik odražava određene životne potrebe. Tri veće životinje imaju izolaciju i regulaciju temperature, a time i visoku stopa metabolizma. To je potrebno za let, koji zahtijeva mnogo energije.
  • Oči: Jedan od najpoznatijih primjera konvergentne evolucije je oko tipa kamere (npr. lignje), kičmenjaci i Cnidaria. Njihov posljednji zajednički predak je imao jednostavna fotoreceptivna mjesta, ali je niz procesa doveo do progresivne prefinjenosti ove strukture ka naprednom oku fotoaparata. Sličnost struktura u većini aspektima, bez obzira na složenu prirodu organa, pokazuje kako mogu postojati neke biološke izazove koje imaju optimalno rješenje.
  • Ishrana nektarom: Četiri grupe ptica pjevica iz različitih porodica, u različitim zemljama, specijalizirale su ovakav način ishrane. To su kolibriji (Trochilidae, [[Amerika|Amerije); sunčanice (Nectariniidae; Južna Afrika); medarice (Meliphagidae, Australija); i meda puzavice s (Drepanididae; Havaji). One imaju slične adaptacije, jer sve koriste svoje jezike da jedu nektar iz centra cvijetova.
  • Supovi Starog i Noviog svijeta potiču iz odvojenih, ali povezanih porodica. Lešinari Starog sijeta su iz porodice Accipitridae, koja uključuje i orle, zmajeve, jastrebe i sove e. Trupla lešina pronalaz isključivo vidom. Lešinari Novog svijeta spadaju u porodicu Cathartidae, a u potrazi za hranom, koriste miris kao i vid. Oboje porodice uključuju velike, ogromne ptice koje su specijalizirane za ishranu mrtvim truplima. Oni imaju snažan kljun, duge vratove bez perja, jaku želučanu kiselinu, opsežnu voljku za čuvanje hrane dok jedu, i tako dalje. Ove osobine su evoluirale nezavisno.
  • Oblik velikih vodenih životinja, koje se brzo kreću teži ka formi torpeda: tuna, ajkula, delfin, kit ubojica i [ [Ihtiosaur]] – svi imaju sličan oblik. Ovaj aerodinamičnim oblik smanjuje otpor dok se kreću kroz vodu. Peraja nekih ihtiosaura -, ajkula javljaju se na istom mjesta na tijelu. Do ovog oblika dospjeli su iz različitih polazišta.

Primjeri konvergentne evolucije su izuzetno brojne, što je važna karakteristika evolucije.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.emc.maricopa.edu/faculty/farabee/BIOBK/BioBookglossC.html Online Biology Glossary], http://www.webcitation.org/5nDkWDsWA.
  2. ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.
  3. ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
  4. ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
  5. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  6. ^ Mayr E. (2000): What evolution is. Weidenfeld & Nicolson, London.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]