Gornja Lužica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Gornje Lužice i Bautzena

Gornja Lužica (njemački: Oberlausitz; gornjolužičkosrpski: Hornja Łužica; donjolužičkosrpski: Górna Łužyca; češki: Horní Lužice; poljski: Łużyce Górne ili Milsko) jest regija čiji najveći dio pripada Saksoniji, maleni istočni dio pripada Poljskoj, sjeverni dio Brandenburgu. U Saksoniji Gornja Lužica obuhvata ugrubo okruge Bautzen (Budyšin) i Görlitz (Zgorzelec), u Brandenburgu južni dio okruga Oberspreewald-Lausitza. Od 1945. poljski dio Gornje Lužice između rijeka Kwise na istoku i rijeke Lužičke Nise na zapadu pripada administrativno Donjošleskom vojvodstvu, a samo malen dio oko Łęknice s poljskim dijelom Donje Lužice Lubuskom vojvodstvu. Zapadni dio Gornje Lužice opet čini vlastitu podregiju Zapadne Lužice.

Geografija i priroda[uredi | uredi izvor]

Brdoviti krajolik kraj Steinigtwolmsdorfa u Gornjoj Lužici

Geomorfološki je oblikovana jednoličnim lužičkim granitnim masivom, samo je sjever i sjeveroistok, nizije Oberlausitzer Heide- und Teichlandschaft (Gornjolužička pustara i jezera)[1] oblikovano u pleistocenu. UNESCO je proglasio ovo područje rezervatom biosfere 1996, posebno zbog zaštite vidra. Srednji dio je brežuljkast, dok je južni karakteriziran Lužičkim brdima, najzapadnijim lancem Sudeta.

Gonja Lužica u Svetom Rimskom Carstvu 1618. godine

Prirodne regije[uredi | uredi izvor]

Danas je Gornja Lužica grupirana u osam prirodnih regija ili krajolika:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Upper Lusatia". silvaportal.info (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 3. 2012.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kito Lorenc: Die wendische Schiffahrt, Domowina-Verlag 2004, ISBN 3-7420-1988-0
  • Joachim Bahlcke (ed.): Geschichte der Oberlausitz. Herrschaft, Gesellschaft und Kultur vom Mittelalter bis zum Ende des 20. Jahrhunderts. 2. durchgesehene Auflage, Leipziger Universitätsverlag, Leipzig 2004, ISBN 978-3-935693-46-2.
  • Karlheinz Blaschke: Beiträge zur Geschichte der Oberlausitz. Oettel, Görlitz 2000, ISBN 3-932693-59-0.
  • Frank Nürnberger (ed.): Oberlausitz. Schöne Heimat. Oberlausitzer Verlag, Spitzkunnersdorf 2004, ISBN 3-933827-42-6.
  • Tino Fröde: Privilegien und Statuten der Oberlausitzer Sechsstädte – Ein Streifzug durch die Organisation des städtischen Lebens in Zittau, Bautzen, Görlitz, Löbau, Kamenz und Lauban in der frühen Neuzeit. Spitzkunnersdorf : Oberlausitzer Verlag, 2008. ISBN 978-3-933827-88-3

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Koordinate: 51°10′01″N 14°19′59″E / 51.167°N 14.333°E / 51.167; 14.333