Grafičke funkcije

Općeniti softverski paketi za grafičke programe za razliku od paketa za posebnu upotrebu obezbjeđuju biblioteke sa grafičkim funkcijama koje se mogu koristiti u programskim jezicima kao što su C, C++, Java ili Fortran. Funkcije u tipičnim grafičkim bibliotekama uključuju one za opisivanje dijelova slike (prave linije, poligoni, sfere i drugi objekti), štimanja vrijednosti boje, odabir pogleda scene, te podešavanje rotacije i drugih preoblikovanja. Neki od primjera općenitih grafičkih paketa su GL (Graphics Library), OpenGL, VRML (Virtual-Reality Modeling Language), Java 2D i Java 3D. Skup grafičkih funkcija se obično naziva computer-graphics application programming interface (CG API), jer takve biblioteke omogućuju softverski interfejs između programskog jezika (kao što je C++) i hardvera. Tako kada pišemo program u C++, grafička rutina nam omogućava da napravimo i prikažemo sliku na izlaznom uređaju.

Osnovne grafičke izlazne funkcije

Za bilo kuju sliku dobivenu pomoću računara, moramo prije svega za svaki individualni objekt u slici opisati njegovu strukturu i koordinatne lokacije unutar slike. Funkcije u računarkoj grafici, korištene da bi opisali objekte slike se nazivaju graphics output primitives - osnovne grafičke izlazne funkcije ili samo osnovne funkcije. Osnovne funkcije koje opisuju geometriju objekata nazivamo osnovne geometrijske funkcije. Pozicije tačaka i prave linije predstavljaju najosnovnije geometrijske funkcije. Šira grupa geometrijskih osnovnih funkcija poput: funkcija kruga i ostalih zakrivljenih profila, kvadratnih površina, spline krivulja i površina, te popunjenih poligon površina (engl. poligon fill area), je uključena u standardnim grafičkim programima.