Grofovija Aragon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj Aragona

Grofovija Aragon ili Grofovija Jaca je bila franačka teritorija u planinskoj oblasti centralnih Pirineja, u dolini rijeke Aragon. Nastala je krajem 8. i početkom 9. vijeka. Osnovana je radi odbrane karolinške Franačke države protiv mogućih maurskih napada. Iako je u početku bila pod vladavinom Franaka, širenjem se sve više oslobađala franačkog utjecaja. Prvi samostalni vladar grofovije je bio Aznar I. Galindez.[1]

Brakom između Andregote, kćerke grofa Galinda I. i kralja Navare Garcíe Sáncheza, došlo je do ujedinjenja kraljevine Navare sa grofovijom Aragon, koja je zadržala određenu samostalnost.

1035. godine Ramiro I. sin Sancha III. ujedinjuje grofovije Aragon, Sobrarbu i Ribagorzu, te osniva Kraljevinu Aragon. Legitimitet nove dinastije uspjevaju postići Sancho Ramírez i Petar I. stavivši kraljevinu pod zaštitu Svete stolice. Tako je kraljevina Aragon postala jedna od zapadnoevropskih kraljevina.

Spisak grofova[uredi | uredi izvor]

Od smrti Galinda Aznáreza II. Aragon je pao pod vlast Navare. Vladari Navare su imenovali niz plemića koji su bili njihovi izaslanici u Aragonu. Neki od njih su:

Reference[uredi | uredi izvor]