Islandski zakon o državljanstvu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Islandski zakon o državljanstvu baziran je na principu prava po krvi (lat. Jus sanguinis), gdje pojedinac dobija državljanstvo od roditelja. Ipak, prema zakonu, državljanstvo Islanda moguće je steći i pod drugim okolnostima, npr. trajnim boravkom na Islandu. Pojedinac čiji roditelji nisu islandski državljani ne stječe automatski državljanstvo Islanda rođenjem na Islandu, kao što je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama ili Kanadi.[1]

Stjecanje državljanstva porijeklom[uredi | uredi izvor]

Pojedinac stječe islandsko državljanstvo rođenjem ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

  • ako su oba roditelja državljani Islanda ili jedan od njih[2]
  • ako su ili majka ili otac djeteta bivši državljani Islanda koji trenutno borave na Islandu pod boravišnom vizom.[3]

Pojedinci rođeni prije 1. jula 1982. imali su pravo naslijediti državljanstvo jedino od oca jer ga majke, prema zakonu, nisu mogle prenijeti na svoju djecu. Promjenom zakona pojedinci rođeni između 1. jula 1964. i 30. juna 1982. u braku oca stranca i majke Islanđanke imaju pravo na državljanstvo Islanda jednostavnom "deklaracijom", tj. registracijom.

Stjecanje državljanstva naturalizacijom[uredi | uredi izvor]

Pojedinac ima pravo na islandsko državljanstvo nakon sedam godina boravka na Islandu, s time što se period može skratiti iz više razloga:

  • na šest godina ako je pojedinac završio doktorski studij na jednom od univerziteta na Islandu;
  • kad je pojedinac u priznatoj vezi s islandskim državljaninom, period boravka skraćuje se na pet godina; u tom slučaju važe isti uvjeti kao i za supružnike;
  • izbjeglice imaju pravo na državljanstvo nakon pet godina boravka;
  • na četiri godine boravka ako je pojedinac državljanin zemlje članice Nordijskog vijeća;
  • na tri godine ako je pojedinac u braku s islandskim državljaninom, pod uvjetom da je islandski supružnik državljanin Islanda najmanje pet godina;
  • osoba koja se rodi na Islandu bez državljanstva ima pravo na islandsko državljanstvo nakon tri godine boravka;
  • dvije godine trajnog boravka potrebne su za djecu islandskih državljana ako mogu dokazati roditeljstvo te nisu dobila državljanstvo po rođenju;
  • bivši državljani Islanda imaju pravo vraćanja islandskog državljanstva nakon jedne godine trajnog boravka na Islandu.

Pojedinci koji su stekli državljanstvo Islanda nakon 1. jula 2003. nisu se obavezni odreći matičnog državljanstva mada je to potrebno uraditi ako pojedinac želi tražiti javnu poziciju u islandskoj vladi, osim s posebnim izuzećem.

Također, vrijeme provedeno studirajući na nekom islandskom univerzitetu računa se u vrijeme provedeno na Islandu, ali podijeljeno na polovinu; naprimjer, pet godina provedenih studirajući na Islandu računat će se kao dvije i pol godine provedene, prema zakonu.

Stjecanje državljanstva deklaracijom[uredi | uredi izvor]

Određeni pojedinci imaju pravo da se "deklariraju" tj. registruju kao državljani Islanda, ako su:

  • između osamnaest i dvadeset godina starosti, te žive na Islandu od svoje jedanaeste godine ili ranije (od trinaeste ako su bez državljanstva)
  • državljanin države članice Nordijskog vijeća, koji boravi na Islandu najmanje sedam godina a nije iskoristio pravo na naturalizaciju nakon 4 godine.
  • pojedinac koji je dobio islandsko državljanstvo rođenjem ali ga je iz nekog razloga izgubio, ima pravo na sticanje državljanstva Islanda nakon dvije godine boravka. pod uvjetom da je živio na Islandu prije svoje osamnaeste godine.

Pojedinci koji nisu u zakonskoj mogućnosti da dobiju državljanstvo Islanda putem deklaracije imaju pravo da steknu državljanstvo putem naturalizacije.

Stjecanje državljanstva udomiteljstvom[uredi | uredi izvor]

Dijete usvojeno od državljana Islanda automatski dobija državljanstvo ako je mlađe od 12 godina. Važno je napomenuti da, ako je dijete udomljeno van granica Islanda, potrebno ga je registrirati kao islandskog državljanina.

Stjecanje državljanstva odlukom Althinga[uredi | uredi izvor]

Najbrži način dobijanja državljanstva Islanda jest posredstvom zakona, tj. odobrenjem većine u Althingu, parlamentu Islanda. Ovo se obično radi u izuzetnim okolnostima, kao odobrenju državljanstava stranom sportistu koji bi mogao predstavljati Island na nekom takmičenju, strancu investitoru ili osobi koja je provela duže od sedam godina na Islandu, ali nije postala državljanin zbog razloga pravne prirode.

Jedan takav slučaj bio je nekadašnji svjetski šahovski prvak Bobby Fischer, koji je našao utočište na Islandu nakon što je bio gonjen od vlasti SAD-a zbog izjava protiv zakonskog poretka SAD-a te na račun napada 11. septembra 2001.[4] Očekivano, taj potez izazvao je velike kontroverze mada je brzo zaboravljen jer je Fischer preminuo samo tri godine kasnije.[5]

Budući da je zakon o državljanstvu Islanda bio toliko striktan da je ulazio čak u prošle saobraćajne prekršaje (npr., višestruko prekoračenje brzine), odobrenje od Althinga bio je jedini način dobijanja islandskog državljanstva za brojne aplikante. Nakon revizije zakona, situacija se drastično promijenila, pa danas aplikanti koji su čak proveli do godinu dana u zatvoru imaju pravo steći državljanstvo legalnim putem. Ipak, period za takve osobe je poprilično duži (u prosjeku za deset godina ili više).

Svake godine određen broj ljudi ovako dobije islandsko državljanstvo.

Gubitak državljanstva[uredi | uredi izvor]

Prije 1. jula 2003. islandski državljani izgubili bi državljanstvo dobijanjem državljanstva bilo koje druge države. Ti koji su ga izgubili imali su se pravo registrirati do 1. jula 2007. da ga opet steknu.

Dvojni državljani Islanda i bilo koje druge države mogu izgubiti islandsko državljanstvo ako nisu imali prijavljeno boravište (adresu) na Islandu bilo kad prije njihovog 22. rođendana, osim ako Imigracijskom uredu islandske vlade nije poslana molba za održavanje državljanstva.

Dvojno državljanstvo[uredi | uredi izvor]

Islandska vlada dozvoljava dvojno državljanstvo od 1. jula 2003. Prije toga, slično u slučaju državljanstva Austrije, pojedinac bi izgubio državljanstvo Islanda dobijanjem državljanstva bilo koje druge države.

Sloboda kretanja islandskih državljana[uredi | uredi izvor]

Kao jedan od osnivača NATO-a, Island ima dobre diplomatske odnose s velikim brojem država, te njegovi državljani imaju pravo putovati u 180 država bez vize.

Islandski pasoš trenutno je deveti najjači putni dokument na svijetu.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The Citizenship Clause and Jus Soli Citizenship (Citizenship by Birth in the United States)". myattorneyusa.com. Pristupljeno 11. 11. 2019.
  2. ^ https://www.althingi.is/lagas/nuna/1952100.html
  3. ^ https://www.althingi.is/lagas/nuna/1952100.html
  4. ^ https://translate.google.com/translate?hl=en&sl=en&tl=bs&u=https%3A%2F%2Fwww.telegraph.co.uk%2Fnews%2Fworldnews%2Fnorthamerica%2Fusa%2F1364118%2FBobby-Fischer-speaks-out-to-applaud-Trade-Centre-attacks.html
  5. ^ https://translate.google.com/translate?hl=en&sl=en&tl=bs&u=https%3A%2F%2Fwww.nytimes.com%2F2008%2F01%2F18%2Fobituaries%2F18cnd-fischer.html&sandbox=1
  6. ^ "Global Ranking - Passport Index 2019" (PDF). Henley & Partners. Pristupljeno 2. 7. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]