James Joyce

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
James Joyce
Example alt text
Rođenje 2. februar 1882.
Dublin, Irska
Smrt 13. januar 1941.
Zürich, Švicarska

James Augustine Aloysius Joyce (Dublin, 2. februar 1882. - Zürich, 13. januar 1941.), irski književnik.

Jedan od utemeljitelja modernog romana. Prve uspjehe postigao je zbirkom novela "Dablinci" iz 1914., u kojima Joyce prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom "Portret umjetnika u njegovim mladim danima" koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916. Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije djelo Uliks objavljen 1922., vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Bdijenje Finnegana iz 1939. Iako je većinu svog života proveo izvan Dublina, ova rana iskustva u Irskoj su ostavila ogroman uticaj na njegov život i njegova djela.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u dablinskom predgrađu Rothamu, kao najstarije od četrnaestero djece. Otac John je imao malu radnju koja je bankrotirala 1891. i dovela porodicu u velike probleme. James je morao napustiti školu Clongowes Wood College jer nije više bilo novca za školarinu. Primili su ga u katoličku školu Christian Brothers gdje je bio kad je dobio ponudu za školu Belvedere College. Oni su mu predložili da postane dio njihovog reda, James je to odbio i napustio ih. Naime, Joyce je odgojen u strogoj kršćanskoj porodici i to je imalo veliki uticaj na njegov život i njegova djela, ali on sam je već u 16 godini okrenuo leđa vjerovanju za sva vremena. 1898. se upisuje na University College Dublin gdje i diplomira na modernim jezicima (engleski, francuski i italijanski). Još na koledž počinje pisati i prvo objavljeno djelo mu je osvrt za Ibzenovu dramu. Kada je diplomirao odlazi u Pariz rekavši da tamo studira medicinu, međutim već nakon pola godine se vratio jer mu je majka umirala od raka. Nakon njene smrti počeo je intenzivno piti i uspijevao je preživljavati zahvaljujući osvrtima za knjige, časovima, i pjevanju. Tu, 1904. pokušava objaviti i "Portret umjetnika u mladosti" ali bez uspjeha. U junu 1904. upoznaje svoju buduću ženu Noru Barnacle i oni vrlo brzo napuštaju Dublin. Prvo su otišli u Zurich, pa u Trst gdje je uspjeo naći mjesto učitelja engleskog i gdje je ostao deset godina. 1905. mu se rodio sin George, a dvije godine kasnije i kćerka Lucia. 1909. je posjetio Dublin nadajući se da će tamo objaviti zbirku pripovjedaka "Dublinci". To je bilo bezuspješno, i zbirka je ostala neobjavljena. 1915. je otišao u Zurich i tamo sreo Harriet Shaw Weavera koji ga je riješio finansijskih problema uzevši ga u zaštitu i plaćajući mu obilno za njegov rad. 1920. je otišao u Pariz i tamo ostao 20 godina. 11. januara 1941. imao je operaciju koja je uzrokovala njegovim padom u komu. Probudio se dva dana kasnije i tražio da se pozovu njegova djeca da ih vidi. Međutim oni su bili na putu kad je James preminuo. Sahranjen je na Fluntern Cemetery groblju u Zurichu, gdje su također sahranjeni i njegova žena (umrla 1951) i sin Geogre.

Djela[uredi | uredi izvor]

Joyce je napisao jednu knjigu pjesama ("Komorna muzika") te jednu dramu ("Izgnanici"), no besmrtnost mu je osigurala proza.

Punih se osam godina Joyce natezao s izdavačima i urednicima oko objavljivanja svoje prve prozne knjige, zbirke pripovjedaka Dublinci. Dva puta je prerađivan slog knjige, a nekoliko puta urednici su ucjenjivali Joycea da promijeni ili izbaci dio teksta. Danas, stotinjak godina kasnije, nevjerovatno zvuči da se tadašnjim urednicima riječ bloody (krvavo) činila silno sablaznjivom te da su za objavljivanje knjige dali uslov po kojemu se ta riječ mora izbaciti.

Portret umjetnika u mladosti je autobiografski roman objavljen prvo u serji 1914-1915 godine. Riječ je o sazrijevanju umjetnika i o razvoju umjetničke ideje kroz vrijeme. Tu prvi put koristi tehniku unutrašnjeg monologa.

Uliks nakon velike potrage za izdavačima koji nisu prihvatali kontraveznost ovoga djela, 1922. djelo je napokon objavljeno. I nakon toga djelo je pretrpilo mnoge potečkoće, čak kad su 500 primjeraka poslali u SAD 1922., oni su zaplijenjeni i uništeni. Ipak ovo djelo je označilo prekretnicu u književnosti jer koristi novi stil bogat tehnikama poput "toka svijesti" (stream of consciousness), te parodije i humora. Osnova karakteristika joj je kaleodoskopsko pisanje i formalna struktura. Knjiga se satoji od 18 poglavlja, svako opisuje jedan sat 16-og juna i svako je obojeno različitim bojama pri tome se poklapajući sa jednom epizodom Homerove Odiseje.

Bdijenje Finnegana se pojavila pod nekoliko imena sve dok 1939. nije dobila svoj krajnji oblik i ovaj naslov. Radnja se dešava po noći, i dijelom je nastavak Uliksa. Sve novonastale Joycove tehnike su ekstremno korištene, tako da su napuštene sve konvencije o toku radnje, izgradnji likova, pa čak i korištenju smislenog jezika. Djelo se bazira na dubokim igrama riječi. Knjiga završava početkom prve rečenice, a počinje njenim krajem, tako da je knjiga u stvari kružnog toka. Joyce je rekao da bi idealni čitaoc trebao patiti od "idealne nesanice" i kada bi prošitao knjigu vratio bi se opet na početak čitajući je ponovo i tako sve u idealnom krugu.

Bloomsday[uredi | uredi izvor]

Šesnaesti dan juni, vrijeme radnje Uliksa, među Joyceovim je fanovima širom svijeta poznat kao Bloomsday, Bloomov dan. U cijelom svijetu, u Irskoj, a naročito u Dublinu, organiziraju se brojne manifestacije u čast Uliksa. Dublinci i turisti šetaju rutom Leopolda Blooma, jedu i piju u kafanama u koje je on zalazio šesnaestog dana oktobra 1904. godine. Ovo je dan kada je Joyce prvi put upoznao svoju buduću suprugu i zauvijek je ostao ovjekovječen. Joyceovci širom svijeta organiziraju i javna čitanja Uliksa. U prošlih nekoliko godina stale su se koristiti i blagodati interneta pa tako na majci svih mreža članovi joyceovskih asocijacija s cijele planete glasno čitaju dijelove Uliksa. Prošle je godine jedan odlomak pročitala i irska predsjednica Mary Robinson.

Lista djela[uredi | uredi izvor]

  • Stephen Hero (napisana 1904-6: kasnije je promijenjena u Porteret objavljen 1944.)
  • Komorna muzika (1907, zbirka pjesma)
  • Dublinci (1914)
  • Portret umjetnika u mladosti(1916)
  • Izgnanici (1918, drama)
  • Uliks (1922)
  • Pjesme za groš (1927, zbirka pjesama)
  • Bdijenje Finnegana (1939)
Wikicitat
Wikicitat: James Joyce


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: