James Joyce

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
James Joyce
Revolutionary Joyce.jpg
Rođenje (1882-02-02) 2. februar 1882.
Dublin, Irska
Smrt13. januar 1941(1941-01-13) (58 godina)
Zürich, Švicarska

James Augustine Aloysius Joyce (Dublin, 2. februar 1882Zürich, 13. januar 1941) bio je irski romanopisac, pjesnik i književni kritičar. Doprinio je modernističkom avangardnom pokretu i smatra se jednim od najutjecajnijih i najvažnijih pisaca 20. vijeka. Joyceove roman Uliks (1922) je orijentir u kome su epizode Homerove Odiseje paralelne u različitim književnim stilovima, posebno u toku svijesti. Druga poznata djela su zbirka kratkih priča Dablinci (1914), te romani Portret umjetnika u mladosti (1916) i Finnegans Wake (1939). Njegova ostala djela uključuju tri knjige poezije, dramu, pisma i povremeno novinarstvo.

Jedan je od utemeljitelja modernog romana. Prve uspjehe postigao je zbirkom novela "Dablinci" iz 1914., u kojima Joyce prikazuje svakodnevicu i raznolika duševna stanja svojih junaka, kao i zanimljivim autobiografskim romanom "Portret umjetnika u mladosti" koji je čitalačkoj publici predstavljen 1916. Moglo bi se reći da je njegovo najpoznatije djelo Uliks objavljen 1922., vrhunac njegova stvaralačkog genija svakako predstavlja Bdijenje Finnegana iz 1939. Iako je većinu svog života proveo izvan Dublina, ova rana iskustva u Irskoj su ostavila ogroman utjecaj na njegov život i njegova djela.

Joyce je rođen u Dablinu u porodici srednje klase. Pohađao je Jezuitski koledž Clongowes Wood u okrugu Kildare, a zatim, nakratko, školu O'Connell koju su vodili Christian Brothers. Uprkos haotičnom porodičnom životu koji su mu nametnule nepredvidive finansije njegovog oca, briljirao je na jezuitskom koledžu Belvedere i diplomirao na Univerzitetskom koledžu u Dablinu 1902. Godine 1904. upoznao je svoju buduću suprugu Noru Barnacle i preselili su se u kontinentalnu Evropu. Kratko je radio u Puli, a potom se preselio u Trst u Austro-Ugarskoj, gdje je radio kao instruktor engleskog jezika. Osim osmomjesečnog boravka u Rimu radeći kao dopisnik i tri posjete Dablinu, Joyce je tamo boravio do 1915. U Trstu je objavio svoju knjigu pjesama Kamerna muzika i zbirku kratkih priča Dablinci, a počeo je serijski objavljivati Portret umjetnika u mladosti u engleskom časopisu The Egoist. Tokom većeg dijela Prvog svjetskog rata, Joyce je živio u Zurichu u Švicarskoj i radio na Uliksu. Nakon rata, nakratko se vratio u Trst, a zatim se 1920. preselio u Pariz, koji je postao njegova glavna rezidencija do 1940. godine.

Uliks je prvi put objavljen u Parizu 1922. godine, ali je njegovo objavljivanje u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama zabranjeno zbog njegove opscenosti. Kopije su krijumčarene u obje zemlje, a piratske verzije su štampane do sredine 1930-ih, kada je objavljivanje konačno postalo legalno. Joyce je započeo svoje sljedeće veliko djelo, Finnegans Wake, 1923. godine, objavljujući ga šesnaest godina kasnije, 1939. Između ovih godina, Joyce je mnogo putovao. On i Nora su se vjenčali na građanskoj ceremoniji u Londonu 1930. godine. On je putovao u Švicarsku, često tražeći liječenje za sve teže probleme s očima i psihološku pomoć za svoju kćer Luciju. Kada je Francuska bila okupirana od strane Njemačke tokom Drugog svjetskog rata, Joyce se vratio u Zurich 1940. Umro je 1941. nakon operacije perforiranog čira, manje od mjesec dana prije svog 59. rođendana.

Uliks se često nalazi visoko na listama velikih knjiga književnosti, a akademska literatura koja analizira njegov rad je opsežna i stalna. Mnogi pisci, filmaši i drugi umjetnici bili su pod utjecajem njegovih stilskih inovacija, kao što su njegova pedantna pažnja prema detaljima, upotreba unutrašnjeg monologa, igre riječi i radikalna transformacija tradicionalne radnje i razvoja likova. Iako je većinu svog odraslog života proveo u inostranstvu, njegov izmišljeni univerzum je usredsređen na Dablin i uglavnom je naseljen likovima koji veoma liče na članove porodice, neprijatelje i prijatelje iz njegovog vremena koji je tamo proveo. Uliks se posebno nalazi na ulicama i uličicama grada. Joyce je citiran kako kaže: "Za sebe, uvijek pišem o Dablinu, jer ako mogu doći do srca Dablina, mogu doći do srca svih gradova svijeta. U posebnom je sadržano univerzalno."[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u dablinskom predgrađu Rothamu, kao najstarije od četrnaestero djece. Otac John je imao malu radnju koja je bankrotirala 1891. i dovela porodicu u velike probleme. James je morao napustiti školu Clongowes Wood College jer nije više bilo novca za školarinu. Primili su ga u katoličku školu Christian Brothers gdje je bio kad je dobio ponudu za školu Belvedere College. Oni su mu predložili da postane dio njihovog reda, James je to odbio i napustio ih. Naime, Joyce je odgojen u strogoj kršćanskoj porodici i to je imalo veliki utjecaj na njegov život i njegova djela, ali on sam je već u 16 godini okrenuo leđa vjerovanju za sva vremena. 1898. se upisuje na University College Dublin gdje i diplomira na modernim jezicima (engleski, francuski i italijanski). Još na koledž počinje pisati i prvo objavljeno djelo mu je osvrt za Ibzenovu dramu.

Kada je diplomirao odlazi u Pariz rekavši da tamo studira medicinu, međutim već nakon pola godine se vratio jer mu je majka umirala od raka. Nakon njene smrti počeo je intenzivno piti i uspijevao je preživljavati zahvaljujući osvrtima za knjige, časovima, i pjevanju. Tu, 1904. pokušava objaviti i "Portret umjetnika u mladosti" ali bez uspjeha. U junu 1904. upoznaje svoju buduću ženu Noru Barnacle i oni vrlo brzo napuštaju Dublin. Prvo su otišli u Zurich, pa u Trst gdje je uspio naći mjesto učitelja engleskog ostao deset godina. 1905. mu se rodio sin George, a dvije godine kasnije i kćerka Lucia. 1909. je posjetio Dublin nadajući se da će tamo objaviti zbirku pripovjedaka "Dublinci". To je bilo bezuspješno, i zbirka je ostala neobjavljena. 1915. je otišao u Zurich i tamo sreo Harriet Shaw Weavera koji ga je riješio finansijskih problema uzevši ga u zaštitu i plaćajući mu obilno za njegov rad. 1920. je otišao u Pariz i tamo ostao 20 godina.

11. januara 1941. imao je operaciju koja je uzrokovala njegovim padom u komu. Probudio se dva dana kasnije i tražio da se pozovu njegova djeca da ih vidi. Međutim oni su bili na putu kad je James preminuo. Sahranjen je na Fluntern Cemetery groblju u Zurichu, gdje su također sahranjeni i njegova žena (umrla 1951) i sin Geogre.

Djela[uredi | uredi izvor]

Omot zbirke kratkih priča pod nazivom Dablinci, Jamesa Joyca, objavljene 1914. godine.

Joyce je napisao jednu knjigu pjesama (Kamerna muzika) te jednu dramu ("Izgnanici"), no besmrtnost mu je osigurala proza.

Punih osam godina James Joyce je pokušavao dogovoriti se sa izdavačima i urednicima oko objavljivanja svoje prve prozne knjige, zbirke pripovjedaka Dablinci. Dva puta je prerađivan slog knjige, a nekoliko puta urednici su ucjenjivali Joycea da promijeni ili izbaci dio teksta. Danas, stotinjak godina kasnije, nevjerovatno zvuči da se tadašnjim urednicima riječ bloody (krvavo) činila silno sablaznjivom te da su za objavljivanje knjige dali uslov po kojemu se ta riječ mora izbaciti.

Portret umjetnika u mladosti je autobiografski roman objavljen prvo u serji 1914-1915 godine. Riječ je o sazrijevanju umjetnika i o razvoju umjetničke ideje kroz vrijeme. Tu prvi put koristi tehniku unutrašnjeg monologa.

Uliks nakon velike potrage za izdavačima koji nisu prihvatali kontraveznost ovoga djela, 1922. djelo je napokon objavljeno. I nakon toga djelo je pretrpilo mnoge potečkoće, čak kad su 500 primjeraka poslali u SAD 1922., oni su zaplijenjeni i uništeni. Ipak ovo djelo je označilo prekretnicu u književnosti jer koristi novi stil bogat tehnikama poput "toka svijesti" (stream of consciousness), te parodije i humora. Osnova karakteristika joj je kaleodoskopsko pisanje i formalna struktura. Knjiga se satoji od 18 poglavlja, svako opisuje jedan sat 16-og juna i svako je obojeno različitim bojama pri tome se poklapajući sa jednom epizodom Homerove Odiseje.

Bdijenje Finnegana se pojavila pod nekoliko imena sve dok 1939. nije dobila svoj krajnji oblik i ovaj naslov. Radnja se dešava po noći, i dijelom je nastavak Uliksa. Sve novonastale Joycove tehnike su ekstremno korištene, tako da su napuštene sve konvencije o toku radnje, izgradnji likova, pa čak i korištenju smislenog jezika. Djelo se bazira na dubokim igrama riječi. Knjiga završava početkom prve rečenice, a počinje njenim krajem, tako da je knjiga u stvari kružnog toka. Joyce je rekao da bi idealni čitaoc trebao patiti od "idealne nesanice" i kada bi prošitao knjigu vratio bi se opet na početak čitajući je ponovo i tako sve u idealnom krugu.

Bloomsday[uredi | uredi izvor]

Šesnaesti dan juni, vrijeme radnje Uliksa, među Joyceovim je fanovima širom svijeta poznat kao Bloomsday, Bloomov dan. U cijelom svijetu, u Irskoj, a naročito u Dublinu, organiziraju se brojne manifestacije u čast Uliksa. Dublinci i turisti šetaju rutom Leopolda Blooma, jedu i piju u kafanama u koje je on zalazio šesnaestog dana oktobra 1904. godine. Ovo je dan kada je Joyce prvi put upoznao svoju buduću suprugu i zauvijek je ostao ovjekovječen. Joyceovci širom svijeta organiziraju i javna čitanja Uliksa.

Spisak djela[uredi | uredi izvor]

  • Stephen Hero (napisana 1904–1906: kasnije je promijenjena u Porteret objavljen 1944)
  • Komorna muzika (1907, zbirka pjesma)
  • Dablinci (1914)
  • Portret umjetnika u mladosti (1916)
  • Izgnanici (1918, drama)
  • Uliks (1922)
  • Pjesme za groš (1927, zbirka pjesama)
  • Bdijenje Finnegana (1939)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ellmann, Richard (1982) [1959]. James Joyce. Oxford University Press. ISBN 9780195031034. OCLC 82514111, str. 505: Citirano od Power, Arthur (n.d.). From an Old Waterford House. London. str. 63–64