Jedanaesterac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovom članku je neophodan prijevod na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce Wikipedije na tom jeziku, premjestite ga na odgovarajući projekt. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičkih projekata.

Jedanaesterac ili penal vrsta je slobodnog udarca u nogometu koji se izvodi s 12 jardi, što je približno 11 metara ispred sredine gola. Samo golman smije braniti gol od napadačevog udarca.

Jedanaesterac se normalno izvodi tokom igre. Slični udarci se izvode u raspucavanju koji najčešće određuju pobjednika u kup-utakmicama nakon što ni produžeci ne daju pobjednika, iako se izvođenje jedanaesterca tokom igre i u raspucavanju ne uzimaju za istu vrstu.

Dodjeljivanje jedanaesterca[uredi | uredi izvor]

Jedanaesterac se dodjeljuje nakon direktnog prekršaja odbrambenog igrača u svom šesnaestercu nad protivničkim napadačem. Igranje rukom igrača odbrambene ekipe u vlastitom kaznenom prostoru se također kažnjava jedanaestercom. Važno je napomenuti da se, za određivanje mjesta prekršaja, ne određuje mjesto gdje je lopta, već gdje je igrač srušen od strane protivničkog odbrambenog igrača. Uvjet je da je lopta bila u igri.

Igrač koji je, po mišljenju suca, napravio prekršaj, podložan je kazni. Ako je prekršaj bio lakši, npr. slučajno saplitanje protivnika, tada nije potrebno dodjeljivanje kartona. Ako je igrač slučajno srušio protivnika u izglednoj prilici za gol, tada će bez obzira što nije bilo namjere, sudac dodijeliti crveni karton igraču koji je prekršaj napravio. Žuti karton će se dodijeliti ako je prekršaj malo teži, a nije bilo prilike za gol. Ovi detalji zavise od kriterija suca koji varira od jednog suca do drugog.

Zbog toga što jedanaesterci vrlo često završavaju pogotkom, odluka sudije da pokaže na bijelu tačku često je popraćena burnim protestima ekipe protiv koje je jedanaesterac dosuđen. Brojni napadači vrlo često glume da je postojao nasrtaj odbrambenog igrača na njih ili padnu nakon blagog kontakta, što ipak nije dovoljno za pokazivanje na jedanaesterac. Međutim postoje izuzeci kada suci nasjednu na ovakve činove i oštete drugu ekipu. To glumljenje naziva se simuliranje, a kažnjava se žutim kartonom ako ga sudija primijeti.

Procedura izvođenja[uredi | uredi izvor]

Uobičajeno izvođenje jedanaesterca[uredi | uredi izvor]

Jedanaesterac mora biti izvođen sa bijelo označenog mjesta popularno nazvanog bijela tačka, koje se nalazi tačno 12 jardi od sredine gola (10.8 metara). Igrač koji izvodi jedanaesterac mora to jasno naznačiti sucu i protivničkom golmanu.

Svi igrači osim protivničkog golmana moraju biti izvan šesnaesterca, iza bijele tačke, iza lopte i barem 9,15 metara udaljeni od lopte prije trenutka izvođenja (najlakše je tu udaljenost odrediti tako da svi igrači budu izvan kaznenog luka). Vratar mora ostati između svojih vratnica okrenut licem prema lopti dok se lopta ne izvede. Iako je prema službenim pravilima određeno da se golman smije kretati samo po gol-liniji, većina današnjih sudija tolerira pomicanje prema naprijed ako je ono u okviru 0,5 metara, iako i ta granica tolerancije zavisi od kriterija suca.

Nakon što sudija da signal za izvođenje jedanaesterca, izvođač se mora kretati u smjeru prema naprijed (ne uvijek prema golu, iako se najčešće događa da se igrač zaleti otprilike okomito u odnosu na loptu). Od trenutka kada je lopta dodirnuta, igrači mogu ući u šesnaesterac i neometano nastaviti igru ako gol nije zabijen.

Jedanaesterac je oblik slobodnog udarca, što znači da se gol može postići direktno iz njega. Ako gol nije zabijen, igra se nastavlja kao i obično. Kao i kod drugih izvođenja slobodnih udaraca, izvođač jedanaesterca ne smije dodirnuti loptu dvaput zaredom, niti ako se lopta odbije od stative. Ako je, ipak, dodirne dvaput zaredom bez da je bilo koji drugi igrač dodirne između, sudija će dodijeliti indirekt. Moguće je i ponavljanje jedanaesterca u sljedećim slučajevima:

  • golman se pomaknuo previše prema naprijed prije izvođenja udarca;
  • igrači su ušli prerano u šesnaesterac;
  • izvođač ima previše neujednačen zalet (npr. sprint, hod, zaustavljanje, pa opet sprint);

Autogol ne može postići ekipa kojoj izvođač pripada, iako je to gotovo teoretski nemoguće zbog činjenice što igrač mora biti okrenut prema protivničkom golu tokom izvođenja jedanaesterca. Teoretski, kada bi se lopta odbila od stative ili prečke i ušla u gol ekipi kojoj je izvođač pripadao, sudija bi dodijelio korner za ekipu koja se branila. Međutim, da golman odbrani i lopta uđe u protivnički gol, gol bi bio priznat.

Neuobičajeno izvođenje jedanaesterca[uredi | uredi izvor]

Poznati su primjeri iz historije nogometa kada izvođač doda loptu suigraču iza sebe (ako je doda ispred, radi se o ofsajdu). Najbolji primjer za to je događaj u Premiershipu kada je Robert Pires htio dodati Henryju (oba su igrači Arsenala), što Henry nije shvatio, te je zbunjeni sudija dosudio indirekt za protivnike.

Postoji i svjetliji primjer ovakvog načina izvođenja jedanaesterca s Johannom Cruyffom u glavnoj ulozi. On je dodao saigraču loptu, ovaj je pretrčao 6 metara i vratio povratnu loptu Cruyffu koji je lagano zabio u prazan gol pored zbunjenog golmana. Zanimljivo, u ovom primjeru sudija je bio posve siguran i odmah je poslije postizanja pogotka pokazao da je gol regularan.

Nepravilnosti u izvođenju[uredi | uredi izvor]

Nepravilnosti u izvođenju jedanaesterca (pomicanje golmana prema naprijed, prijevremeni ulazak igrača u šesnaesterac) se riješavaju po konceptu pravila prednosti.

Općenito:

  • Ako ekipa koja se brani napravi nepravilnost prilikom izvođenja, gol će biti priznat ako je zabijen, a ako se gol ne zabije, ponovit će se izvođenje jedanaesterca.
  • Ako ekipa koja napada napravi nepravilnost zabije gol, gol će se poništiti, a ako se ne zabije, dodijelit će se indirekt za protivničku ekipu.
  • Ako obje ekipe naprave po barem jednu nepravilnost, jedanaesterac će se ponoviti.
  • Ako izvođač dodirne loptu dvaput zaredom nakon izvođenja, sudija će odmah dodijeliti indirekt za protivničku ekipu, kao što je i slučaj kod svih slobodnih udaraca.

Sudija može dati žuti karton igračima koji namjerno i opetovano ometaju izvođenje jedanaesterca, npr. kada se golman stalno namjerno pomiče prema naprijed tako da pokušava omesti izvođača jedanaesterca. U praksi, većina nepravilnosti se ne kažnjava kartonima, već verbalno.

Strategija izvođenja jedanaesterca[uredi | uredi izvor]

Odbrana jedanaesterca je jedan od najtežih zadataka koje golman može susresti u svojoj karijeri. Zbog vrlo kratke udaljenosti između lopte i golmana gotovo da i nema vremena za biranje strane. Zbog ovoga, golmani se vrlo često odlučuju na bacanje u jednu stranu na osnovu intuicije ili, u novije vrijeme, prema spisku igračevih zadnjih nekoliko izvedenih jedanaesteraca i strane na koju je pucao.

Ako golman uspije odbraniti udarac, potrudit će se uhvatiti loptu, što je veoma teško, ili odbiti loptu daleko od napadača. Ako, ipak, napadač dođe do lopte po drugi put, gotovo da nema teoretske šanse za odbranu jer golman onda pokriva izuzetno malenu površinu gola. Ovakva situacija nije dozvoljena u raspucavanju, jer je po pravilima dozvoljen samo jedan udarac.

U praksi, većina jedanaesteraca završi zabijanjem gola. Od 78 jedanaesteraca izvedenih u Premiershipu u sezoni 2005./06., njih 57 (oko 73%) ih je završilo pogotkom.

Njemački profesor koji je proučavao statistike jedanaesteraca u Bundesligi čak 16 godina, otkrio je da je 76% svih jedanaesteraca u tih 16 godina bilo uspješno izvedeno, a od tih 76%, čak 99% ih je zabijeno upotrebom visokog udarca.

Znakovi sudije[uredi | uredi izvor]

Glavni sudija dosuđuje jedanaesterac tako što rukom pokaže na bijelu tačku, mjesto odakle se izvodi jedanaesterac. U toku izvođenja glavni sudija zauzima položaj tako da može da ima pregled da li neki igrač čini prekršaj (ulazi prije izvođenja u kazneni prostor i sl.), dok pomoćni sudija koji se nalazi na polovini terena gdje je dosuđen jedanaesterac prilazi na mjesto presjeka kaznenog prostora i poprečne gol-linije, da bi imao pregled da li golman čini prekršaj.

U toku izvođenja jedanaesteraca koji odlučuju pobjednika utakmice glavni sudija zauzima isti položaj kao kod izvođenja jedanaesterca u toku regularnog dijela utakmice, dok prvi pomoćni sudija stoji na presjeku golmanskog prostora i poprečne gol-linije, dok drugi pomoćni sudija stoji kod središnjeg kruga na terenu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Izum jedanaesterca pripada golmanu i biznismenu Williamu McCrumu. 1890. godine, u gradiću u Irskoj, u javnost je izašao prijedlog o uvođenju jedanaesterca. IFAB je nakon dugih sastanaka odobrio uvođenje jedanaesterca. Datum je bio 2. juna 1891. a pravilo se počelo primjenjivati od iduće sezone pa sve do danas.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]