Kalijin mir

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Kalijin mir je naziv za mirovni sporazum koji su 449. godine p. n. e. sklopili Ahemenidsko Perzijsko Carstvo i starogrčki polisi na čelu sa Atinom. Ovim mirom završeni su grčko-perzijski ratovi koji su neprekidno trajali tačno pola vijeka.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Grčko-perzijski ratovi

Nakon bitke kod kiparske Salamine, historičar Tukidid više ne spominje sukobe sa Perzijancima, odnosno govori kako su se Grci vratili kući [1]. S druge strane, Diodor sa Sicilije tvrdi kako je nakon Salamine potpisan Kalijin mir; mirovni sporazum između grčkih polisa i Perzijskog Carstva [2]. Pretpostavlja se kako je Diodor ovdje vjerovatno slijedio historiju prema Eforosu, na kog je uticao historičar Izokrat [3].

Sumnje oko postojanja sporazuma[uredi | uredi izvor]

Antički historičari[uredi | uredi izvor]

Čak je i tokom IV vijeka p. n. e. postojanje mirovnog sporazuma bilo kontraverzno; npr. dva historičara iz tog perioda (Kalisten i Teopomp) negirali su postojanje takvog dogovora [4]. Postoji mogućnost kako su prethodno Atinjani pokušali pregovarati sa Perzijancima. Plutarh spominje kako je nakon bitke kod Eurimedona perzijski kralj Artakserkso I pristao na mirovni sporazum sa grčkim polisima, te spominje Kaliju kao atinskog ambasadora koji je vodio pregovore. Međutim, Plutarh priznaje kako je Kalisten negirao postojanje takvog sporazuma. Herodot također spominje kako je atinska delegacija na čelu sa Kalijom učestvovala na pregovorima sa Artakserksom I u perzijskom gradu Suzi [5]. U grčkoj delegaciji navodno su učestvovali i predstavnici grada Arga [6]. Ipak, antički se izvori uglavnom ne slažu da li je postojao službeni mirovni sporazum, odnosno kada je dogovoren.

Moderni historičari[uredi | uredi izvor]

Mišljenja modernih historičara također su podijeljena, npr. John V. A. Fine prihvata ideju postojanja sporazuma [7], dok ga Raphael Sealey odbacuje [8]. Tom Holland se slaže kako je postojala neka vrsta političke komunikacije između Atine i Perzijskog Carstva, no ne slaže se kako se radi o službenom sporazumu [9]. John V. A. Fine tvrdi kako Kalistenovo poricanje postojanja sporazuma nakon bitke kod Eurimedona ne isključuje mogućnost naknadnog potpisivanja sporazuma. Također, isti historičar tvrdi kako je Teopomp govorio o pregovorima Atene i Perzijskog carstva 423. godine p. n. e. [10], odnosno dva i po desetljeća nakon Kalijinog mira. Postoji još jedan jaki argument za postojanje takvog sporazuma, a to je atinsko povlačenje sa Kipra 450. godine p. n. e.

Odredbe sporazuma[uredi | uredi izvor]

Prema historijskim izvorima, neki od glavnih stavova Kalijinog mira bili su: [11] [12] [13]

  • Grčkim polisima na obali Male Azije odobrena je autonomija.
  • Perzijski satrap (namjesnik) gubi ovlast nad obalom Egejskog mora.
  • Zabranjuje se ulazak perzijskim brodovima u Egejsko more, odnosno atenskim brodovima u istočni Mediteran.
  • Atena se obvezala kako više neće poticati pobune na perzijskim teritorijima poput Egipta, Libije i Kipra.

Note i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tukidid, I 112.
  2. ^ Diodor sa Sicilije, XII 4.
  3. ^ John V. A. Fine, str. 360.
  4. ^ Sealey, str. 280.
  5. ^ Herodot VII, 151.
  6. ^ John V. A. Fine, str. 360.
  7. ^ John V. A. Fine, str. 360.
  8. ^ Sealey, str. 281.
  9. ^ Holland, str. 366.
  10. ^ John V. A. Fine, str. 360.
  11. ^ Diodor sa Sicilije, XII 4.
  12. ^ John V. A. Fine, str. 360.
  13. ^ Sealey, str. 280.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Kalijin mir (enciklopedija Britannica)
  • De Ste. Croix: „Pozadina Peloponeskog rata“ (The Origins of the Peloponnesian War), G.E.M., London, 1972.
  • P.J Rhodes: „Povijest klasičnog svijeta“ (The History of the Classical World), 2005.
  • John V. A. Fine: „Antički Grci: Kritična povijest“ (The Ancient Greeks: A Critical History), Harvard University Press (1983.)