Klemens Wenzel von Metternich

Klemens Wenzel Lothar von Metternich

Klemens Wenzel Lothar von Metternich (15. maj 1773 - 11. juni 1859) je bio austrijski diplomata koji je tri decenije bio u središtu europskih poslova kao ministar vanjskih poslova (1809 - 1821) i kancelar Austrijskog carstva (1821 - 1848). Kao član dinastije Metternich, stekao je dobro obrazovanje na univerzitetima u Strasbourgu i Mainzu. Ovo obrazovanje ga je dovelo na poziciju austrijskog ambasadora u Kraljevini Saksoniji, Kraljevini Pruskoj i napoleonovoj Francuskoj gdje je imao ključnu ulogu u sklapanju braka između Napoleona Bonaparte i austrijske nadvojvotkinje Marije Ludovike. Odmah nakon toga je ubrzao ulazak Austrije u rat šeste koalicije potpisujući sporazum u Fontainebleau koji je Napoleona poslao u egzil. Nakon svrgavanja Napoleona, predvodio je austrijsku delegaciju na Bečkom kongresu koji je podijelio post-napoleonsku Europu. Nakon dobijanja titule princa u oktobru 1813, pod njegovim vodstvom Austrijsko carstvo je zajedno sa Rusijom i Pruskom postalo najjače carstvo u Evropi što je označilo vrhunac austrijske diplomatije. Kao uspješan državni kancelar tokom vladavine Franje I i njegovog sina Ferdinanda, Metternich je nakon revolucije 1848. godine protjeran u London. Nakon kratkog progonstva u Londonu, Brightonu i Briselu, vraća se na Bečki dvorac 1851. kako bi postao savjetnik austrijskog cara Franje Josipa. Nadživjevši svoju generaciju političara, Metternich je umro u 86. godini života.

Kao tradicionalni konzervativac, Metternich je želio održati ravnotežu moći kako bi se oduprio ruskim teritorijalnim ambicijama u srednjoj Europi i zemljama koje su pripadale Osmanskom Carstvu. Kako nije volio liberalizam, nastojao je spriječiti raspad Austrijskog Carstva slamanjem nacionalističkih pobuna u austrijskoj sjevernoj Italiji. Zbog njegove cenzure i špijunskih mreža, Metternich je hvaljen i kritikovan zbog politike koju je vodio. Njegove pristalice ističu da je predsjedavao "Metternichovim dobom" kada je međunarodna diplomatija pomogla u sprečavanju velikih ratova u Europi, dok njegovi klevetnici tvrde da je mogao učiniti puno u osiguranju austrijske budućnosti jer je smatran kamenom spoticanja u reformiranju Austrije.

Bibliografija

• Bertier de Sauvigny, Guillaume de (1962). Metternich and His Times. Prevod: Peter Ryde. London: Darton, Longman and Todd.
• Cecil, Algernon (1947). Metternich (3rd izd.). London: Eyre and Spottiswoode.
• Ford, Franklin L. (1971). Europe, 1780–1830. Hong Kong: Longman. ISBN 978-0-582-48346-0.
• Hamilton-Williams, David (1996). Waterloo New Perspectives: the Great Battle Reappraised. Wiley. ISBN 0-471-05225-6.
• May, Arthur J. (1963). The Age of Metternich 1814–1848.
• Musulin, Stella (1975). Vienna in the Age of Metternich. London: Faber and Faber. ISBN 0-571-09858-4.
• Nadeau, Ryan M. (2016). "Creating a Statesman: The Early Life of Prince Clemens von Metternich and its Effect on his Political Philosophy". The Gettysburg Historical Journal. 15. ISSN 2327-3917. OCLC 830314384.
• Okey, Robin (2001). The Habsburg Monarchy, c. 1765–1918. Macmillan. ISBN 978-0-333-39654-4.
• Palmer, Alan (1972). Metternich: Councillor of Europe (1997 reprint izd.). London: Orion. ISBN 978-1-85799-868-9.
• Phillips, Walter Alison (1911). "Metternich-Winneburg, Clemens Wenzel Lothar" . u Chisholm, Hugh (ured.). Encyclopædia Britannica. 18 (11. izd.). Cambridge University Press. str. 301–307.
• Riley, J. P. (2013). Napoleon and the World War of 1813: Lessons in Coalition Warfighting. Routledge.
• Ross, Stephen T. (1969). European Diplomatic History 1789–1815: France against Europe.
• Seward, Desmond (1991). Metternich: The First European. London: Viking. ISBN 978-0-670-82600-1.
• Sked, Alan (1983). "Metternich". History Today. 33 (6).
• Sked, Alan (2008). Metternich and Austria: An Evaluation. Basingstoke, England: Palgrave Macmillan. ISBN 978-1-4039-9114-0.

Primarni izvori

• Walker, Mack, ed. Metternich's Europe: Selected Documents (1968) 352 pp. of primary sources in English translation.