Konfiskacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Konfiskacija ili Pljenidba (od lat. confiscatio) označava termin prinudnog izuzimanja dobara ili imovine od pravnog ili fizičkog lica a u korist države.

U državama gdje se poštuje zakon, konfiskacija je vrši kao posljedica djela prekršioca zakona, gdje određene državne službe, u ime države, vrše zapljenu odnosno oduzimanje imovine od prekršioca.

Pod krinkom sprovođenja i vladavine zakona, u nekim državama se oduzima imovina pojedincima ili određenim grupama bez ikakvog pravnog osnova. Takvi slučajevi se dešavaju najčešće tokom ratnih dešavanja, revolucija ili nasilnog preuzimanja vlasti od strane pojedinih interesnih grupa.

Historija[uredi | uredi izvor]

Termin konfiskacija se prvo počeo koristiti za vrijeme Rimskog carstva. Rimskim pravom definisana je konfiskacija kao postupak pljenidbe i prenošenje vlasništva privatne imovine na cara, odnosno aproprijacija vlasništva, regulisana zakonskim ovlaštenjima, sa privatnog lica na državu.

U novije vrijeme, od kasnih osamdesetih godina prošlog vijeka došlo je do oživljavanja interesa za konfiskacijom kao instrumentom za sprječavanje kriminala. Promoću nekoliko međunarodnih instrumenata, počev od Bečke konvencije iz 1988. godine, snažno se podstaklo donošenje zakonskih odredbi kojima se omogućava konfiskacija imovine stečene činjenjem krivičnog djela. Sa 40 preporuka Finansijske akcione grupa za pranje novca, također se istakao značaj konfiskacije kao sredstva za sprječavanje kriminala.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Laura Sullivan (November 10, 2014). "Police Can Seize And Sell Assets Even When The Owner Broke No Law". NPR.