Ksilol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ksilol
Općenito
Hemijski spojKsilol
Druga imenaksilen, dimetilbenzol
Molekularna formulaC8H10
CAS registarski broj1330-20-7
Kratki opisbezbojna tekućina
Osobine1
Molarna masa106,17 g/mol
Agregatno stanjetekuće
Gustoća~0,86 g/cm3
Tačka topljenja−26–27°C
Tačka ključanja137–140 °C
Pritisak pare~8 hPa pri 20 °C
Rastvorljivostu vodi nikakva, u eteru dobra
Rizičnost
NFPA 704
3
2
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Ksilol (po IUPACu dimetilbenzen) je hemijski spoj iz grupe aromatskih ugljikovodika. To je bezbojna tekućina, mirisa karakterističnog za većinu aromatskih spojeva. Tehnički ksilol je mješavina izomera: meta-ksilola, orto-ksilola i para-ksilola. Ti izomeri imaju različite fizičke osobine.

Hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

Sva tri izomera imaju slične tačke ključanja: između 138,4 i 144,4°C, međutim, tačke topljenja su dosta različite i kreću se od -48 °C kod m-ksilola do 13,3 °C kod p-ksilola. P-ksilol ima najveću simetriju molekule. Ksilol je u vodi gotovo nikako rastvorljiv (samo 0,2 g/l). U eteru, alkoholima, benzolu i acetonu, ksilol pokazuje veoma dobru rastvorljivost. Tačka gorenja kod ksilola iznosi (u zavisnosti od izomera) oko 30 °C, a tačka paljenja na 460 °C. Ksilol gori blještećim plamenom.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koristi se često kao otapalo, umjesto benzena, u industriji papira, gume i kože. Može se pronaći u manjim količinama u benzinu i kerozinu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]