Benzen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Benzen
Općenito
Hemijski spojBenzen
Druga imenaBenzol
Molekularna formulaC6H6
CAS registarski broj71-43-2
Kratki opisbezbojna tekućaina
Osobine1
Molarna masa78,11 g/mol−1
Agregatno stanjetekuće
Gustoća0,8842 g·cm−3
Tačka topljenja5,5 °C
Tačka ključanja80,1 °C
Pritisak pare100 hPa (20 °C)
Rastvorljivost1,77 g·l−1 (u vodi)
Dipolni moment0 D
Rizičnost
NFPA 704
3
2
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Benzen (IUPAC-nomenklaturi - benzen iako nije alken, naziva se još i benzol mada ne spada u alkohole) jeste bezbojna tekućina karakterističnog mirisa. Spada u aromatske ugljikovodike. Sumarna formula mu je C6H6. Benzen je kancerogen, te je stoga zamijenjen kao otapalo. Danas je umjesto njega upotrebljavaju toluol i ksilol. Danas se benzen upotrebljava gotovo isključivo u hemijskoj industriji za proizvodnju nekih hemikalija. Pošto se nalazi u nafti, jedan je od sastojaka pogonskog benzina i dizela.

Historija[uredi | uredi izvor]

Benzen u boci

Riječ benzen potječe od arapske riječi luban dschawi, koja doslovno znači Tamjan sa Jave. Putem trgovačkih veza u srednjem vijeku, ovaj pojam je došao u Evropu, te je nazvan benjui (ital.) i benzoé (lat.) Engleski fizičar Michael Faraday je 1825. godine uspio izolirati benzen iz tekućih ostataka nafte nakon sagorijevanja i destilacije.

Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]

Potpuna oksidacija (sagorijevanje) benzena:

Benzen reagira sa kiseonikom i prelazi u ugljen dioksid i vodu.

Friedel-Craftovo aciliranje:

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Edgar Heilbronner, Jean Jacques: Paul Havrez und seine Benzolformel u: Chemie in unserer Zeit. 32.1998,5, Strana 256-264. ISSN 0009-2851
  • Elke Schimming: Die Belastung des Menschen durch Benzol und andere aromatische Kohlenwasserstoffe unter besonderer Berücksichtigung des Beitrages der Innenraumluft . Cuvillier, Göttingen 1998. ISBN 3-89712-195-6
  • Reichelt Pfeifer: H2O & Co Organische Chemie. Oldenburg, Minhen 2003, ISBN 3-486-16032-X
  • C.J. Estler: Pharmakologie und Toxikologie. Schattauer, Štutgart 1992, 2005. ISBN 3-7945-2295-8
  • Nabil Osman: Kleines Lexikon deutscher Wörter arabischer Herkunft. 6. izdanje, Minhen 2002. ISBN 3-406-47584-1

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]