Lala Mustafa-pašina džamija

Koordinate: 35°07′30″N 33°56′34″E / 35.12490°N 33.94268°E / 35.12490; 33.94268
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lala Mustafa-pašina džamija
Lala Mustafa Paşa Camii
Lala Mustafa-pašina džamija nalazi se u Kipar
Lala Mustafa-pašina džamija
Lokacija džamije na Kipru
Osnovne informacije
LokacijaFamagusta
de jure Kipar
de facto Sjeverni Kipar
Geografske koordinate35°07′30″N 33°56′34″E / 35.12490°N 33.94268°E / 35.12490; 33.94268
ReligijaIslam
OkrugFamagusta (de jure)
Gazimağusa (de facto)
Država Kipar (de jure)
Turska Republika Sjeverni Kipar (de facto)
Godina posvećenja1328; prije 696 godina (1328)
StatusDžamija
Arhitektonski opis
Arhitektonski stilGotika
Dovršenooko 1400.
Specifikacije
Munare1

Lala Mustafa-pašina džamija (turski: Lala Mustafa Paşa Camii), prvobitno poznata kao Katedrala Svetog Nikole, a kasnije kao Džamija Svete Sofije (Aja Sofija) u Maguzi, najveća je srednjovjekovna građevina u Famagusti na Kipru. Sagrađena između 1298. i 1400. godine, posvećena je kao katolička katedrala 1328. godine. Katedrala je pretvorena u džamiju nakon što je Osmanlijsko carstvo zauzelo Famagustu 1571. godine i ostala je džamija do danas. Od 1954. godine zgrada nosi ime po Lala Mustafa-paši, velikom veziru Osmanlijskog carstva iz Sokolovića u Bosni i Hercegovini, koji je služio Muratu III i predvodio osmanlijske snage protiv Mlečana na Kipru.

Historija[uredi | uredi izvor]

Katedrala Svetog Nikole, Famagusta, zapadna vrata, vjerovatno završena 1311. godine. Probušena balustrada u gotičkom stilu iznad zabata je restauracija Georgea H. Everetta Jefferyja.

Rana historija[uredi | uredi izvor]

Francuska dinastija Lusignan vladala je kao kraljevi Kipra od 1192. do 1489. i sa sobom je donijela najnoviji francuski ukus u arhitekturi, posebno razvoj gotičke arhitekture.

Katedrala je građena od 1298. do 1312. godine, a osvećena je 1328. godine. Jedinstveni natpis na podupiraču pored južnih vrata bilježi napredak gradnje 1311.[1] "Nakon nesretne epizode kada je sadašnji biskup pronevjerio fond za obnovu",[2] biskup Guy od Ibelina zavještao je 20.000 bezanta za njegovu izgradnju.[3] Luzinjanci će biti krunisani kao kraljevi Kipra u katedrali Svete Sofije (sada džamija Selimija) u Nikoziji, a zatim krunisani kao kraljevi Jerusalema u katedrali Svetog Nikole u Famagusti.[4][5]

Zgrada je izgrađena u stilu Rayonnant gotike, prilično rijetka izvan Francuske, iako je "posredovala kroz zgrade u Rajnskoj oblasti".[6] O historijskoj vezi između Francuske i Kipra svjedoče njene paralele s francuskim arhetipovima kao što je Reimska katedrala. Zaista, sličnost je toliko jaka da je zgrada nazvana „Kiparski Reims“; sagrađena je sa troja vrata, kulama blizancima iznad prolaza i ravnim krovom, tipičnim za krstašku arhitekturu.

Nešto nakon 1480. godine, prostorija za sastanke, poznata kao Loggia Bembo, dodata je jugozapadnom uglu katedrale. Značajan po svom detaljno oblikovanom ulazu s vitkim stupovima od mramora, u arhitektonskom je stilu koji znatno odstupa od stila same katedrale. Povezanost sa porodicom Bembo, od kojih su neki zauzimali istaknute položaje na Kipru, pokazuju njihovi heraldički elementi na zgradi.[7] Za uljepšavanje lođe, kao sjedišta sa svake strane ulaza postavljeni su kasnoantički ulomci mramora, vjerovatno doneseni iz Salamine.

Osmanlijsko doba[uredi | uredi izvor]

Katedrala sv. Nikole, Famagusta, minaret. Oblaganje minareta u gotičkom stilu je restauracija Georgea H. Everetta Jefferyja.

Gornji dijelovi dvije kule katedrale pretrpjeli su zemljotrese, teško su oštećeni tokom osmanlijskog bombardovanja 1571. godine i nikada nisu popravljeni. Nakon što su Mlečani poraženi i Famagusta pala do augusta 1571. godine, Kipar je pao pod osmanlijsku kontrolu i katedrala je pretvorena u džamiju, preimenovanu u "Džamiju Svete Sofije u Maguzi".[8]

Skoro svi kipovi, krstovi, vitraji, freske i slike su uklonjeni ili malterisani, kao i većina grobnica i oltara. Gotička struktura je ipak očuvana, a nekoliko grobnica se još uvijek može identificirati u sjevernom brodu.

Godine 1954. preimenovana je u Lala Mustafa-pašinu džamiju po komandantu osmanlijskog osvajanja 1570. godine - ozloglašena po jezivom mučenju Marka Antonija Bragadina, venecijanskog zapovjednika gradske tvrđave. Bragadin je predao grad nakon brutalne 10-mjesečne opsade u kojoj je 6.000 kršćanskih branilaca zadržalo vojsku od više od 100.000 Osmanlija.

Arhitektonsko naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Panagia Lysis, Lysi, okrug Famagusta, Kipar.

Katedrala Svetog Nikole nije bila široko ugledna koliko se može suditi po preživjelim građevinama Lusignanskog perioda na Kipru. Međutim, u 19. vijeku zapadni portal i drugi detalji kopirani su direktno u grčku pravoslavnu crkvu u Lisiju.

Katedrala u Famagusti u književnosti[uredi | uredi izvor]

Katedrala u Famagusti pojavljuje se u nekoliko književnih djela, uključujući Kuraj italijanske spisateljice Silvije Di Natale, Izlazak sunca britanske autorice Viktorije Hislop i U potrazi za šest penija anglo-kiparskog autora Michaela Paraskosa.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Published by Camille Enlart in the nineteenth century and revisited in Franke, Arne. “St Nicholas in Famagusta: A New Approach to the Dating, Chronology and Sources of Architectural Language.” In Medieval and Renaissance Famagusta: Studies in Architecture, Art and History, 75–91 (Farnham: Ashgate, 2012).
  2. ^ Eileen Davey. Northern Cyprus: a traveller's guide. I. B. Tauris Publishers, 1994. Page 97.
  3. ^ Adrian J. Boas. Crusader Archaeology: the Material Culture of the Latin East. Routledge (UK), 1999. Page 49.
  4. ^ "Lala Mustafa Pasha Mosque (St Nicholas Cathedral) - Famagusta, Cyprus". Cypnet.co.uk. Pristupljeno 6. 10. 2013.
  5. ^ "Northern Cyprus, Magusa, Enkomi". Ministry of Economy and Tourism / North Cyprus. Arhivirano s originala 12. 2. 2007. Pristupljeno 6. 10. 2013.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  6. ^ Nicola Coldstream. Medieval Architecture. Oxford University Press, 2002. Page 13.
  7. ^ Lucchese, Vincenzo. “Famagusta from a Latin Perspective: Venetian Heraldic Shields and Other Fragmentary Remains.” In Medieval and Renaissance Famagusta: Studies in Architecture, Art and History, 167–86. Farnham: Ashgate, 2012.
  8. ^ [1]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]