Leclerc (tenk)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Leclrec
Leclerc-openphotonet PICT6015.JPG
Svojstva
Posada 4
Dužina 9.87 m
Širina 3.71 m
Visina 2.53 m
Težina 54.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop modularni kompozitni oklop
Osnovno naoružanje 120 mm top CN120-26/52
Sekundarno naoružanje mitraljez 7.62 mm, mitraljez 12.7 mm
Pokretljivost
Pogon osmocilindrični dizelski motor SACM V8X T9
1500 KS (1100 kW)
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 71 km/h
Snaga/težina 27.5 ks/tona
Domet 550 km, 650 km sa vanjskim spremnicima goriva

Leclrec je francuski glavni borbeni tenk tenk kojeg je proizvodila kompanija GIAT, danas Nexter. Ime je dobio po franuskom generalu Philippe Leclerc de Hauteclocque koji je vodio franuske snage tokom oslobađanja Pariza. Lecrec se danas nalazi u operativnoj upotrebi oružanih snaga Francuske i UAE, proizvodi se od 1991. godine, a uoperativnu upotrebu uveden je 1992. godine,[1] zamijenivši svojeg prethodnika AMX-30 u ulozi glavnog borbenog tenka francuske vojske. Cijena ovog tenka 2011. godine iznosila je 9.3 miliona eura, te se reprezentovao kao najskuplji tenk toga vremena.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Leclerc serije 1

1977. godine Francuzi su počeli sa planovima jednog potpuno novog tenka koji bi zamijenio dotadašnji AMX-30 iz 1960ih godina. Ovaj projekat EPC-a (Engin Principal de Combat – glavno borbeno voilo) trebao je po navodima garantirati opstanak franuskih oklopnih jedinica na duže vrijeme naprotiv modela tenkova koje tada koristio Varšavski pakt. Jedna potpuna generacija tenkova toga doba kao što su Leopard 2 i M1 Abrams trebala je time biti preskočena. Ova ideja dovela je do zajedničkog francusko-njemačkog programa. Uprkos jednistvu u važnim temeljnim pitanjima iz zajedničkog rada na tenku Leopard 1 pojavila su se razilaženja u pitanju taktičke predstave. Njemačka odluka o upotrebi ravne kupole kao primjerice na Leopard 2 tenku je od francuske strane odbijena. Nesuglasice su se pojavile također kod prava korištena u pitanju izvoza tenka, što je dodatno otežalo projekat.

Razvoj tenka Leclerc počeo je 1982. godine kada je potpisan prvi ugovor za njegov razvoj. UKupni troškovi za 1400 primjeraka tenka procijenjeni su na 35 milijardi francuskih franaka, što je tada odgovaralo cijeni po jednom primjerku od 4,25 miliona eura. Također je planiran uporedo i razvoj inžinjerskih varijanti. Stoga se drugi pokušaj zajedničkog projekta sa Njemačkom smatrao neuspješnim. Financijska ograničenja ograničavala su daljnje radove na razvoju projekta, tako da je tek 1985. godine utvrđen konačni koncept novog tenka. Odlučeno je da se tenk opremi sa konvencionalnom rotirajućom kupolom, umjesto pokretnog nosača. Hyperbar tehnologija za pokretačku jedinicu je kupljena od njemačke kompanije MTU.

30. januara 1986. godine projekat je dobio naziv Leclerc. 1987. godine predstavljeni ukupni testni model u Versailles-Satory sličan ostalim zapadnim tenkovima bio je kraći za 100 cm iz razloga što je koristio komapktnu hyperbar tehnologiju motora, sa kompaktnom kupolom ukupna visina vozila je bila znatno reducirana. Idućih šest prototipova je proizvedeno od 1989. godine, gdje se kod serijske pripreme niska visina nije mogla zadržati. Prvo serisjko vozilo iz fabrike je izašlo u decembru 1991. godine kada je i predano naručiocu, kao i završetak prototipa ostavreno je u zadanom vremenskom okviru. Tenk je službeno uveden u operativnu upotrebu u januaru 1992. godine, a glvni nosioc proizvodnje bila je kompanija GIAT iz mjesta Roanne.

Prvi tenkovi iz serije 1 dostavčljeni su do 1996. godine u 5 tranši dostave, ukupan broj dostavljenih vozila iznosio je 132 primjerka. Poboljšana serija 2 se sastojala iz 178 vozila koja je tekla kroz 5 tranši od 1997. do 2003. godine. POboljšanja su se ogledala u poboljšanjima softvera kompjuterskog sistema, elektronskih sklopova i klime u kupoli tenka. Zadnja serija koja je isporučena francuskoj vojsci brojala je 96 vozila i označena je kao serija 2+ ili serija 3, a imala je poboljšan oklop, informatički sistem, termovijske uređaje tipa IRIS TGS.

Franuska vojska je planirala uvesti u opertaivnu upotrebu ukupno 420 vozila u dvije etape po 310 i 110 vozila. Do 2006. godine uvedeno je 406 primjeraka u operativnu upotrebu. Prvi inostrani kupac Leclerc tenka bili su Ujedinjeni Arapski Emirati koji su od 1994. do 1999. godine kupili 388 tenkova Leclerc,[3] dva tenka za obuku posade i 46 tenkova za izvlačenje ukupne cijene 3,8 milijardi američkih dolara. Saudijska Arabija je planiarala kupiti oko 355 tenkova Leclerc, ali se ipak odlučila za amerčke M1 Abrams tenkove.

Opis tenka[uredi | uredi izvor]

Pogled na prednju stranu kupole tenka.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Osnovu vatrene moći Leclerca predstavlja top od 120 mm F1 GIAT Industries, koji je ustvari poboljšana verzija njemačkog topa Rheinmetall (cijev je produžena jedan metar). Francuzi su za svoj tenk razvili i svoje streljivo koje se sastoji od potkalibarske granate OFL 120 F1 i razorne OECC 120 F1. Početna brzina penetratora potkalibarne granate je 1790 m/s i s dometom od 2400 metara. Razvijena je i potkalibarna granata OFL F2 s penetratorom od osiromašenog urana koji na dva kilometra udaljenosti može probiti 640 mm homogenog čeličnog oklopa. Razorna granata ima početnu brzinu od 1100 m/s i domet 1280 metara.

Leclerc ima najsavremeniji SUP koji može djelovati u različitim vremenskim uvjetima i gađati iz pokreta. Uz pomoć balističkog računara i automatskog punjača topa Leclerc može izvršti paljbu za 5 sekundi. U tenku se nalazi 40 granata od kojih su 22 u automatskom punjaču. Najveća novost je digitalni prikaz terena s kojim komandir može utvrditi položaj svojega i ostalih tenkova njegove jedinice. Može se i prikazati svi otkriveni neprijateljski položaji što mu omogućava da prvi otvori vatru.

Uz top je spregnut teški mitraljez 12,7 mm GIAT M693 (F2), a na krovu kupole nalazi se mitraljez NFI kalibra 7,62 mm. MItraljezi raspolažu do 950 metaka kalibra 12,7 x 99 mm i 3000 metaka od 7,62 x 51 mm.

Oklop[uredi | uredi izvor]

Leclerc je opremljen aktivnim sistemom zaštite GALIX koji koristi čak 27 lansera dimnih bombi i bombi za blisku obranu od pješadije. Pasivnu zaštitu predstavlja oklop koji kombinira čelik, titanij i NERA oklop. NERA je skračenica za Non-Explosive/Reactive Armor, odnosno neeksplozivni reaktivni oklop. Radi se o oklopu koji se sastoji od paralelno postavljenih razmaknutih ploča obloženih gumom ili sličnim materijalom. Ploče se, pojednostavljeno rečeno, prilikom pogotka kumulativnim nabojem deformiraju i tako prekidaju, lome kumulativni mlaz smanjujući mu učinkovitost. Taj je oklop modularan, odnosno oblikovan je u blokove koji se jednostavno postavljaju na osnovnu čeličnu oplatu tenka. To omogućuje brzu zamjenu pogođenih i oštećenih modula i brzo vraćanje tenka u borbu te olakšava modernizaciju oklopne zaštite jer ne zahtijeva zadiranje u konstrukciju tenka.[4]

Pokretljivost[uredi | uredi izvor]

Pogon Leclerca predstavlja specifična kombinacija osmocilindričnog dizelskog motora SACM V8X-1500 snage 1500 KS s kojim je integrirana plinska turbina Turbomeca TM-7038 koja omogućuje dobro ubrzanje tenka od 0 do 32 km/h u 5 sekundi. Turbina se koristi i kao APU (auxiliary power unit) za proizvodnju električne energije (9 kW) koju koriste ugrađeni električni uređaji prilikom mirovanja, kad je glavni motor ugašen. Motor je uvezan s automatskom transmisijom SESM ESM 500 s pet brzina za kretanje prema naprijed i dvjema za unatrag. Ovjes je hidropneumatski. Najveća je brzina tenka 72 km/h na cesti, odnosno 55 km/h izvan nje, domet s punim internim spremnicima iznosi 550 km, a s vanjskim spremnicima postavljenim po konceptu sovjetskih/ruskih tenkova i do 655 km. Svladava vertikalne prepreke visine 1,25 m, prednji nagib os 60 %, bočni nagib do 30 % te prelazi rov širine do tri metra.[4]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Leclerc vojske UAE na sajmu IDEX 2005 u Abu Dabiju.

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.

  1. ^ Gelbart, Marsh (1996). Tanks main battle and light tanks. Brassey's UK Ltd. str. 28–29. ISBN 1-85753-168-X.
  2. ^ "Error:404". Defense News. Arhivirano s originala, 30. 7. 2012. Pristupljeno 20. 1. 2019.
  3. ^ Rolf Hilmes: Kampfpanzer heute und morgen. Motorbuchverlag Stuttgart, 2007, ISBN 978-3-613-02793-0, S. 40 do 42.
  4. ^ a b https://hrvatski-vojnik.hr/leclerc-hvata-korak/
  5. ^ https://www.defense.gouv.fr/english/node_64/equipements/materiels-specifiques/cavalerie/vehicules/char-leclerc