Ligue 1

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Ligue 1
Logo Ligue 1.png
Država Flag of France.svg Francuska
Flag of Monaco.svg Monako
Konfederacija UEFA
Osnovana 1932.
2002. (kao Ligue 1)
Broj ekipa 20
Ispada u Ligue 2
Nivo na piramidi Nivo 1
Domaći kup(ovi) Coupe de France
Trophée des Champions
Coupe de la Ligue
Međunardoni kup(ovi) Liga prvaka
Evropska liga
Trenutni šampioni Monaco (8x) (2016/17.)
Najviše titula Saint-Étienne (10x)
Internet stranica ligue1.com
Soccerball current event.svg Ligue 1 2017/18.

Ligue 1 je prva francuska nogometna liga. U periodu 1932–1933. bila je poznata pod nazivom National, te u periodu 1933–2002. kao Division 1. Ligue 1 je jedna od dvije divizije koje tvore Ligue de Football Professionnel (druga je Ligue 2). U Ligue 1 svake sezone učestvuje 20 nogometnih klubova. Sezona uobičajeno traje od augusta do maja. Ligue 1 je jedna od najjačih evropskih nogometnih liga. Trenutno se nalazi na šestom mjestu po jačini u Evropi. Zvanični naziv lige je Ligue 1 Orange, a ime nosi prema glavnom sponzoru - francuskoj telekomunikacijskoj kompaniji Orange.

Ligue 1 osnovana je 11. septembra 1932. pod imenom National prije nego je ime promijenila u Division 1 nakon godinu dana postojanja. To ime nosila je sve do 2002. godine. Aktuelni prvak je PSG koji je pet puta u svojoj historiji osvajao šampionske titule nacionalnog prvaka.[1]

Ligue 1 se općenito smatra jednom od najkompetentnijih svjetskih liga, s vrlo dobrim rasporedom utakmica, kompletnim i konzistentnim pravilima, pravodobnim razrješenjem svih eventualnih problema i adekvatnim postupcima sudskih sporova nacionalnih ili međunarodnih institucija. Do danas, liga se susrela s tri značajna korupcijska skandala u svojoj historiji (Antibes 1933, Red Star 1950-ih i Marseille 1993. godine), ali je sačuvala svoju reputaciju svaki put zbog brze i odgovarajuće kazne svih krivaca.

Historija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje lige[uredi | uredi izvor]

Prije 1930. godine, profesionalizam u francuskom nogometu gotovo da nije postojao. U julu 1930, nacionalno vijeće francuskog nogometnog saveza glasalo je 120:20 u korist uvođenja profesionalizma u francuski nogomet. Osnivačima profesionalnog francuskog nogometa danas se smatraju Georges Bayrou, Emmanuel Gambardella i Gabriel Hanot. S profesionalnim natjecanjima zvanično se krenulo 1932. godine.

Kako bi se uspješno organizirala profesionalna nogometna liga u zemlji, savez je limitirao broj klubova koji će se u njoj natjecati na njih dvadeset. Postojala su tri uvjeta koja su klubovi morali zadovoljiti kako bi sudjelovali u natjecanju:

  • Klub je morao imati pozitivne rezultate u prošlosti,
  • Klub je morao imati dovoljno novčanih sredstava kako bi održavao vlastite finansijske troškove,
  • Klub je morao regrutirati minimalno 8 profesionalnih igrača.

Mnogi klubovi izrazili su nezadovoljstvo postavljenim uvjetima, prvenstveno Strasbourg, RC Roubaix, Amiens SC i Stade Français dok drugi, poput Rennesa i Olympique Lilloisa nisu bili oduševljeni idejom da postanu profesionalni klubovi iz raznih razloga, prvenstveno zbog bojazni od bankrota (Rennes) i sukoba interesa predsjednika kluba Henrija Joorisa koji je tada bio na čelu Ligue du Nord. Jooris se bojao da bi njegova liga mogla propasti pa je predložio da ona zvanično postane druga divizija nove lige. Ipak, na kraju su mnogi klubovi ostvarili profesionalni status, iako je klubove sa sjevera kao što su Strasbourg, RC Roubaix i Amiens bilo puno teže nagovoriti na isto. Neki drugi klubovi sa sjevera, poput Excelsior AC Roubaix, Metz i Fives su prihvatili profesionalnost. S druge strane, klubovi s juga Francuske kao što su Marseille, Hyères, Montpellier, Nîmes Olympique, Cannes, Antibes i Nice su snažno podupirali novu ligu i prihvatili svoj novi status bez ikakvih komplikacija.

Historija takmičenja[uredi | uredi izvor]

Prva zvanična nogometna liga profesionalnih klubova, imena National započela je 1932/33. Prvih 20 klubova koji su se u njoj natjecali su bili: Antibes, CA Paris, Cannes, Club Français, Excelsior AC Roubaix, Fives, Hyères, Marseille, Metz, Mulhouse, Nice, Nîmes, Olympique Alès, Olympique Lillois, Racing Club de France, Red Star, Rennes, Sochaux, Sète i SO Montpellier. Klubovi su bili raspoređeni u dvije grupe po 10 klubova, a posljednja tri iz svake grupe su izbačeni u drugu ligu na kraju sezone. Pobjednici iz svake grupe na kraju sezone su igrali međusobnu utakmicu na neutralnom terenu (kasnije je to bio Olimpijski stadion "Yves du Manoir"). Prvo finale se odigralo 14. maja 1933. godine, a u njemu su igrali pobjednik grupe A Olympique Lillois i drugoplasirani iz skupine B, Cannes. Antibes, pobjednik grupe B, trebao je igrati u finalu, ali zbog sumnje u podmićivanje francuskog nogometnog saveza, klub je diskvalificiran. U tom prvom finalu, Lillois je okrunjen za prvaka Francuske nakon što je pobijedio rezultatom 4:3. Nakon sezone, odlučeno je da će liga imati 14 klubova i da niti jedan klub iz druge lige neće biti promoviran u prvu. Također je dogovoreno da liga promijeni ime iz National u jednostavnije Division 1. U sezoni 1934/35. liga je organizirana na način da najlošiji klubovi prve lige na kraju sezone ispadaju u drugu, a najbolji iz druge dolaze u prvu tako da se broj klubova popeo na 16. Taj broj klubova ostao je sve do sezone 1938/39.

Zbog Drugog svjetskog rata, francuska Vlada i ligaški savez suspendirali su nogometna natjecanja, iako su klubovi nastavili nastupati u regionalnim natjecanjima. Tokom tzv. "ratnih prvenstava", profesionalizam je bio ukinut od strane Vichyjevog režima, a klubovi su primorani natjecati se u regionalnim ligama, podijeljenim na dvije zone: sjevernu i južnu. Zbog svoje nepovezanosti s te dvije zone, ligaški savez i francuski nogometni savez ne priznaju niti jedno prvenstvo održano u razdoblju između 1939. i 1945. godine, pa se oni klasificiraju kao da se nikad nisu niti održali. Nakon završetka rata i oslobođenja Francuske, profesionalni nogomet se vratio u tu zemlju. Prva liga povećala je broj klubova na 18. Ovaj broj ostao je sve do sezone 1965/66. kada je broj klubova ponovno povećan na današnjih 20. 2002. godine liga službeno mijenja ime iz Division 1 u danas poznatu Ligue 1.

Format takmičenja[uredi | uredi izvor]

Detalj sa utakmice prvenstva PSG - Marseille

U prvoj francuskoj nogometnoj ligi natječe se 20 klubova. Tokom sezone, koja obično traje od augusta do maja, svaki klub sa svakim igra dvije utakmice - jednu na domaćem terenu i jednu u gostima. Sveukupno svaki klub odigra 38 ligaških utakmica, a ponekad se može dogoditi da domaći klub ugosti gostujući na nekom drugom stadionu kao što je bio slučaj s Lilleom koji je svoju domaću utakmicu protiv Lyona odigrao na Stade de France 2007. i 2008. godine. Svaki klub za pobjedu dobiva 3 boda, a 1 bod ako utakmica završi neriješenim rezultatom. Za izgubljenu utakmicu ne dobiva se niti jedan bod. Ljestvica klubova rangirana je prema sljedećim kriterijima: ukupan broj osvojenih bodova, gol-razlika, broj postignutih golova. Na kraju svake sezone klub s najviše osvojenih bodova osvaja i naslov prvaka. Ako je broj bodova isti, sljedeći kriterij koji se uzima u obzir je gol-razlika, a ako je i taj kriterij isti, onda se gleda koja je ekipa u toku sezone postigla veći broj golova. U slučaju da dva kluba imaju identičan broj bodova, identičnu gol-razliku i identičan broj postignutih pogodaka, dijele prvo mjesto. U tim slučajevima, kao i u slučajevima da je ista situacija s ispadanjem iz lige ili za kvalifikacije za druga natjecanja, igra se tzv. "majstorica" na neutralnom terenu koja odlučuje konačnog pobjednika. Tri najslabija kluba na kraju sezone ispadaju u Ligue 2, a tri najjača kluba iz druge lige promoviraju se u prvu.

U prošlosti je sistem promocije u prvu ligu i izbacivanja u drugu imao drugačiji format. Prije 1995. godine, dva najslabija kluba iz prve lige automatski su ispadala u drugu, dok su treći najslabiji prve lige i treći najbolji druge lige igrali međusobne utakmice nakon kojih je bolji ostao ili došao u prvu ligu. Nešto slično igra se u holandskoj prvoj ligi i u Bundesligi. U ligi se također eksperimentiralo i s tzv. "bonus pravilom". U razdoblju od 1973. do 1976. godine svakom klubu koji je u utakmici zabio tri ili više pogodaka dodjeljivao se jedan bod više, bez obzira na konačan ishod utakmice. Time se želio promovirati napadački sistem igre, ali je iskustvo istog na kraju bilo neuvjerljivo. Na početku sezone 2006/07. liga je uvela tzv. "Tablicu napada" kako bi inspirirala klubove da igraju napadački nogomet i u prvoj i u drugoj ligi. Ideju su začeli ligaški savez i bivši menadžer Michel Hidalgo, a bila je slična kao i ona prethodna iz 1970-ih s tim da se klubovima ne daju dodatni bodovi, već samo finansijska dobit.

Kvalifikacije za UEFA-ina takmičenja[uredi | uredi izvor]

Trenutačno, prema UEFA-inim koeficijentima, tri najbolje plasirana kluba iz Ligue 1 kvalificiraju se za Ligu prvaka, s tim da prva dva automatski ulaze u grupna natjecanja. Trećeplasirani tim igra u baražu za Ligu prvaka. Klub koji je osvojio četvrto mjesto u Ligue 1 natječe se u Evropskoj ligi. Ostala dva sudionika Evropske lige određuju se kroz druga dva francuska nogometna natjecanja - Coupe de France i Coupe de la Ligue. Ako se oba kluba koja su osvojila naslove kupova nalaze i među prva tri kluba Ligue 1, tada petoplasirani i šestoplasirani klubovi učestvuju u Evropskskoj ligi. Liga također može imati i sudionika u evropskim natjecanjima kroz tzv. Fair Play sistem. Postoji tablica za Fair Play koju vodi UEFA i ako se odluči da je pobjednički klub upravo iz Francuske, dobiva se jedno mjesto više u evropskim natjecanjima.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Oslanjanje na odbranu[uredi | uredi izvor]

Mnogi ljubitelji nogometa uglavnom su kritizirali francusku ligu zbog prevelikog oslanjanja na odbranu što često rezultira nezanimljivim utakmicama. Tokom posljednjeg desetljeća, Ligue 1 je regularno bila najslabija od svih ostalih najjačih evropskih liga upravo zbog najmanjeg broja postignutih golova po utakmicama, dosegnuvši najniži koeficijent u sezoni 2005/06. sa tek 2.1 postignutih golova po utakmici. Za usporedbu, te iste sezone je u Bundesligi postignuto 2.8 golova po utakmici, dok su u engleskoj prvoj nogometnoj ligi postignuta 2.48 gola po utakmici.

Francuski klubovi općenito igraju odbrambeni nogomet, s obrambenim veznim igračem (neki klubovi imaju čak i dva odbrambena vezna). Upravo ta pozicija postala je glavna potpora francuskih klubova, a poneki igrači postali su i vrlo popularni zahvaljujući igri upravo na tom mjestu, kao što su Claude Makélélé, Alou Diarra, Rio Mavuba i Frédéric Thomas.

Dominacija Lyona[uredi | uredi izvor]

Počevši od sezone 2001/02, Lyon je krenuo u rekordno osvajanje naslova francuskog prvaka - sedam puta za redom. U početku je osvajao naslove nakon neizvjesnih prvenstava; međutim, u sezoni 2005/06. Lyon je osvojio naslov do tada rekordnih 15 bodova prednosti. Sljedeće sezone osvojili su naslov prvaka s rekordnih 17 bodova prednosti, osiguravši titulu nekoliko kola prije kraja prvenstva. Lyon je također bio uspješan i u Evropi, a pod predsjednikom Jeanom-Michelom Aulasom adaptirao je strategiju koja mu je osiguravala dovođenje mnogih svjetski poznatih igrača kao što su Michael Essien, Florent Malouda, Éric Abidal, Sébastien Squillaci, Kim Källström, Jérémy Toulalan i drugi. Takva dominacija rezultirala je negodovanjem od strane mnogih zbog nedostatka natjecateljskog duha u ligi, dosade i predvidljivosti, a samo su Marseille, Monaco, Lille i Bordeaux uspjeli pružati kakav-takav otpor sedmerostrukim prvacima.

Lyonova dominacija završila je u sezoni 2008/09. kada su završili na trećem mjestu, iza prvaka Bordeauxa i viceprvaka Marseillea. U sezoni 2009/10. bili su još lošiji, jer su se ispred njih našli klubovi Bordeaux, Marseille (prvak), Lille, Montpellier i Auxerre. Sezonu 2010/11. Lyon je završio na trećem mjestu, iza prvaka Lillea te viceprvaka Marseillea.

Neuspjesi u evropskim natjecanjima[uredi | uredi izvor]

Jean-Pierre Papin bio je najbolji strijelac Ligue 1 pet godina za redom (1988 - 1992).

Od osnutka Evropskog kupa (danas poznatog pod nazivom Liga prvaka) 1955. godine, samo je jedan francuski nogometni klub uspio osvojiti to natjecanje i to Marseille u sezoni 1992/93. Ujedno, skupa s Paris Saint-Germainom (osvajač Kupa pobjednika kupova 1996.) Marseille je jedini francuski klub koji je ikad osvojio neko evropsko natjecanje. Navedeno se smatra poprilično razočaravajućim, budući da su klubovi puno slabijih liga - kao što su Eredivisie ili portugalska liga - osvajali mnogo više evropskih nogometnih trofeja.

Francuski neuspjeh u Evropskom kupu ranih godina započeo je s klubom Stade de Reims koji je izgubio prvo finale tog natjecanja od Real Madrida. Tri godine kasnije ta dva kluba ponovno su igrala finale, ali Real je ponovno bio bolji. Čekalo se skoro dva desetljeća da neki francuski klub ponovno dođe u finale - ovaj put to je bio Saint-Étienne koji je dinamičnom igrom stigao do kraja natjecanja 1976, ali izgubio rezultatom 1:0 od njemačkog Bayerna. Međutim, unatoč porazu, Saint-Étienne vratio je francuski nogomet u sam vrh nakon izuzetno lošeg razdoblja koje je trajalo skoro 20 godina. Na putu do tog finala, Saint-Étienne je porazio velike klubove kao što su Rangers, Dinamo Kijev i PSV Eindhoven.

Nakon tog uspjeha, Saint-Étienne polako je počeo padati, ali ni ostali klubovi nisu ostavili poseban dojam u Evropi. Tokom 1980-ih godina prošlog vijeka, Bordeaux je ostvario najbolji uspjeh plasiravši se u polufinale Evropskog kupa u sezoni 1984/85. Pod vodstvom Jean-Pierre Papina, Marseille je stigao do finala Evropskog kupa 1991. godine, ali su tamo izgubili od Crvene zvezde nakon izvođenja jedanaesteraca. Dvije godine kasnije, Marseille je postao prvi francuski klub koji je osvojio Evropski kup (kup je tada već promijenio ime u danas poznatu Ligu prvaka) pobijedivši u finalu talijanski Milan rezultatom 1:0. Tu je pobjedu obilježila kontroverza, budući da je predsjednik kluba Bernard Tapie osumnjičen i kasnije osuđen za namještanje utakmice protiv Valenciennesa. Naime, Tapie je "zamolio" igrače Valenciennesa da "ne igraju punom snagom" protiv njegovog Marseillea i da ne pokušavaju ozlijediti igrače, kako bi ovi bili spremni za finale Lige prvaka koje se igralo tek par dana nakon te utakmice. Marseilleu je na kraju oduzet naslov prvaka Francuske, ali ne i naslov pobjednika Lige prvaka.

Unatoč Lyonovoj dominaciji tokom njihovog sedmogodišnjeg osvajanja naslova prvaka Francuske, klub niti jednom nije došao do finala Lige prvaka, a prije 2010. godine čak nije dostigao niti polufinale. Tokom tog desetljeća, od Lyona je u Ligi prvaka bio bolji Monaco koji je, pod vodstvom Didiera Deschampsa, došao do finala 2004. godine, ali na kraju izgubio od Porta rezultatom 3:0. Prije sezone 2009/10. kada su došli do polufinala, najbolji Lyonov rezultat u Ligi prvaka bilo je četvrtfinale u sezoni 2004/05. kada su izgubili od PSV Eindhovena nakon izvođenja jedanaesteraca.

U sezoni Lige prvaka 2009/10. kritike na račun nastupa francuskih klubova su splasnule, prvenstveno zbog odlične igre koju su prikazali Bordeaux i Lyon. Bordeaux, predvođen trenerom i bivšim igračem Laurentom Blancom te odličnim playmakerom Yoannom Gourcuffom, nije zabilježio niti jedan poraz u grupnoj fazi natjecanja koja je uključivala klubove kao što su Bayern München i Juventus. Lyon je također odlično odigrao u svojoj grupi, a izvukli su i pozitivan rezultat protiv Liverpoola u obje utakmice što je rezultiralo kasnijim ispadanjem engleskog kluba iz daljnjeg tijeka natjecanja. U eliminacijskoj fazi natjecanja, Bordeaux je izbacio grčki Olympiacos, dok je Lyon izbacio Real Madrid. To je dovelo do francuskog ogleda u četvrtfinalu između Bordeauxa i Lyona, kojeg je Lyon dobio ukupnim rezultatom 3:2 i ostvario do sada najbolji rezultat u Ligi prvaka.

Finansije[uredi | uredi izvor]

Klupske finansije i budžete određuje DNCG (Direction Nationale du Contrôle de Gestion), organizacija odgovorna za nadgledanje računa profesionalnih klubova u Francuskoj. Organizacija DNCG je osnovana 1984. godine kao administrativni ogranak ligaškog saveza. Njezina misija je nadgledanje svih finansijskih operacija kompletna 44 profesionalna nogometna kluba u Francuskoj, razvijanje sredstava profesionalnih klubova, određivanje sankcija onim klubovima koji prekrše pravila te odbrana morala i interesa francuskog nogometa općenito.

Prema izvještaju organizacije DNCG, kompletan budžet Ligue 1 za sezonu 2005/06. iznosio je 910 miliona Eura, 39% više u odnosu na sezonu 2002/03. Glavni razlog rasta budžeta odnosi se na televizijska prava koja liga redovito ugovara. Osim Paris-Saint Germaina, većina klubova u prvoj ligi vrlo dobro finansijski stoje, a neki poput Auxerrea, Bordeauxa, Lillea i Lyona se smatraju pravim primjerom odličnog menadžmenta.[2] Međutim, u posljednje vrijeme organizacija DNCG predlaže klubovima da limitiraju plaće i smanje opseg dugova nakon što je otkriveno da su računi klubova francuske lige u crvenoj zoni već treću godinu za redom (2008 - 2011), uz procijenjeni deficit od 130 miliona Eura. U sezoni 2009/10. klubovi su sveukupno zaradili 1.04 biliona Eura što Ligue 1 smješta na peto mjesto liga po prihodima, odmah iza Engleske lige (2.43 biliona Eura), Italijanske (1.43 biliona Eura), Njemačke (1.42 biliona Eura) i Španske lige (1.35 biliona Eura).

Ako se gleda u svjetskim razmjerima, klubovi Lyon i Marseille su jedni od najbogatijih. Redovito se nalaze na Deloitteovoj listi nogometnih klubova s najvećom zaradom. Prema njoj, Marseille se trenutačno nalazi na 14. mjestu s prihodima koji iznose 150.4 miliona Eura, dok se Lyon nalazi na 17. mjestu s prihodima 132.8 miliona Eura.

Klubovi[uredi | uredi izvor]

Od osnivanja lige National i prve sezone 1932/33, sveukupno je 76 klubova igralo u Ligue 1. Trenutno Marseille, Montepllier, Nice, Rennes i Metz igraju u prvoj ligi, a u njoj su sudjelovali i u osnivanju. Paris Saint-Germain i Evian su jedina dva kluba koji nikad nisu ispali iz prve lige zbog najmanjeg broja osvojenih bodova na kraju sezone. Uz to, Paris Saint-Germain je u prvu ligu došao u sezoni 1974/75. i od tada nije iz nje ispao. Evian je sezoni 2011/12. ostvario svoj debi u prvoj ligi.

Klubovi u sezoni 2014/15.[uredi | uredi izvor]

Slijedi spisak nogometnih klubova koji su se natjecati u Ligue 1 tokom sezone 2014/15.

Klub
Pozicija
u sezoni 2013/14.
Prva sezona u
top diviziji
Broj sezona
u Ligue 1
Prva sezona
trenutnog takmičenja
u top diviziji
Titule u Ligue 1 Broj titula u Ligue 1
Bastia 00410. 1968–69 31 2012–13 0
Bordeaux 0047. 1945–46 62 1992–93 6 2008–09
Caen 004Ligue 2: 2. 1988-89 14 2014-15 0
Evianb YYY14. 2011–12 3 2011–12 0
Guingamp 00416. 1995–96 8 2013–14 0
Lens 004Ligue 2: 3. 1937-38 57 2014-15 1 1997-98
Lille 0043. 1945–46 55 2000–01 3 2010–11
Lorient 0048. 1998–99 11 2006–07 0
Lyon 0045. 1951–52 56 1989–90 7 2007–08
Marseillea 0046. 1932–33 65 1995–96 9 2009–10
Metza 004Ligue 2: 1. 1932–33 57 2014-15 0
AS Monaco 0042. 1953–54 56 2013–14 7 1999–00
Montpelliera 01015. 1932–33 33 2009–10 1 2011–12
Nantes 01013. 1932–33 46 2013–14 8 2000–01
Nicea 01017. 1932–33 56 2002–03 4 1958–59
PSGb 0101. 1974–75 41 1974–75 4 2013-14
Rennesa 01012. 1932–33 57 1994–95 0
Reims 01011. 1945–46 31 2012–13 6 1961–62
Saint-Étienne 0104. 1938–39 62 2004–05 10 1980–81
Toulouse 0109. 1982–83 27 2003–04 0

a: Klub osnivač Ligue 1
b: Ekipa nikad nije ispala iz Ligue 1

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]