Manmohan Singh

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Manmohan Singh
Official Portrait of the Prime Minister Dr. Manmohan Singh.jpg
13. premijer Indije
Vrijeme na vlasti
22. maj 200426. maj 2014.
PrethodnikAtal Bihari Vajpayee
NasljednikNarendra Modi
Rođenje (1932-09-26) 26. septembar 1932 (90 godina)
Gah, Britanska Indije
NacionalnostIndijski
Politička strankaBharatiya Janata Party
Obrazovanje
  • Univerzitet u Delhi
  • Univerzitet Gujarat
PotpisSignature of Narendra Modi (Hindi).svg
Veb-sajtwww.narendramodi.in

Manmohan Sing je indijski političar i bivši premijer Indije od 2004. do 2014. godine.

Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo 1991. dok je bio ministar finansija. Rođen je 26. septembra 1932. u Gahu u Zapadnom Pendžabu u današnjem Pakistanu. Član je partije Indijski nacionalni kongres. Prvi je Sik, koji je postao predsjednik vlade.

Ekonomista je po profesiji i jedno vrijeme je radio u MMF-u. Magistrirao je 1954. u Čandigaru u Pendžabu. Ponovo je diplomirao u Kembridžu 1957., a doktorirao je 1962. na Oksfordu. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u UN-u, MMF-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar finansija u vladi Narasima Raoa i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom finansijske krize. Tokom vlasti Baratija Džanata Partije ( BDŽP ) bio je lider opozicije od 1998. do 2004.

Ekonomske reforme i uspon na vlast[uredi | uredi izvor]

Kasnih 1980ih bio je guverner centralne banke Indije, a ministar finansija je postao 1991. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada, kojoj je na čelu bio Narasima Rao. Ekonomska liberalizacija od Singa i Raoa otvorila je put direktnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi sa velikim deficitom u spoljnotrgovinskoj razmjeni. Devizne rezerve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako da plati dospjele rate vanjskim kreditorima. Počele su pripreme da se zlatne rezerve Indije stave kao hipoteka u Bank of England da bi se dobio novac neophodan Indiji da plaća dospjele obaveze. Rješenje te krize Sing i Narasima Rao su našli u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tokom 1990ih i 2000ih. Indija je dostigla visoki stepen rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna, Narasima Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim.

U opoziciji i izbori 2004[uredi | uredi izvor]

Manmohan Sing je ostao u Kongresnoj partiji, iako je bio marginalizovan i trpio je stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu partije, kad se mnogo vodećih političara Kongresne partije pobunilo protiv izbora Sonje Gandi za vođu opozicije i predsjednika Kongresne partije. Sonju Gandi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog italijanskog porijekla. Iako je tada izgledalo da Kongresna partija nema budućnosti Sing je ostao u njoj i pomogao je u reformi partijske platfome i organizacije.

Kongresna partija u koaliciji sa drugim partijama dobila je parlamentarne izbore 2004. , najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BDŽP partijom, koja se okrenula srednjoj klasi. Sonja Gandi je tada bila lider Kongresne partije i očekivalo se da ona postane premijerka. Nije pristala da bude premijerka i umjesto toga imenovala je Manmohana Singa. Postao je premijer ww. maja 2004.

Premijer[uredi | uredi izvor]

Singova vlada se fokusirala na smanjenje budžetskog deficita, ali s druge strane za siromašne seljake je stvorio program oprosta dugova. Ekonomskom i poreskom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i konflikta u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao muslimane ili hrišćane. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces sa Pakistanom, a to se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU. Međutim Indija nije uspela da dobije podršku ključnog saveznika Rusije tokom zahtjeva za stalno mjesto sa pravom veta u Savjetu Bezbednosti UN-a.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]