Metak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Metak je naziv za kombinaciju eksplozivnog punjenja i puščanog ili pištoljskog zrna komprimiranih u jednu cjelinu uz pomoć čahure.

Sastavni dijelovi metka

Meci se ubrojavaju u vrstu municije i koriste se danas u kalibrima od .17 (4,3 mm) do 125 mm u topovskim cijevima tenkova i oklopnih vozila.

Historija[uredi | uredi izvor]

Sve veća potreba za oružjem koje ima mogućnost brže uzastopne paljbe nekoliko metaka, dovelo je 1812. godine do pronalaženja danas poznatih metalnih metaka u Francuskoj.

Papirni Metak[uredi | uredi izvor]

Paprini metak Chassepot bez zrna

Prethodnik modernog metalnog metka su bila eksplozivna punjenja umotana papirom. Prva generacija ove vrste metka je služila za doziranje određene količine baruta. Kako se do 17. vijeka koristilo uglavnom oružje punjeno od naprijed, strijelci su za punjenje uzimali ili punjače kojima su u cijev ubacivali nedoziranu količinu baruta, ili kasnije u papir umotan i doziran barut. Da bi se puška ili pištolj napunili, bilo je neophodno zubima (druga ruka je morala držati oružje) otvoriti papirni omot i njegov sadržaj sasuti u cijev. Nakon toga, sa šipkom u kalibru oružja, bi se barut nabio. Ovakvom naboju u cijevi slijedi olovno zrno, koje se putem iste šipke nabija u cijev. Pri inicjalnom paljenju, na početku putem kremena a kasnije putem perkuzijskih kapsula, nabijeni barut putem oksidacione reakcije i energije koja nastaje tjera zrno napolje. Ovaj princip vrijedi i za današnje vrste oružja koja energiju za pokretanje metka vuku iz oksidacionih reakcija punjenja.

Ovakav način punjenja je vremenski bio zahtjevan, tako da su i dobro obučeni strijelci mogli opaliti samo nekoliko zrna u minuti. Promjenom taktike ratovanja u 19. vijeku, pojavila se i potreba za većom brzinom paljbe te tako i za bržim načinom punjenja.

Papirni meci u kalibru .45 i .36 za perkuzioni revolver sa zrnom

Samim tim, krajem 18. i početkom 19. vijeka se sve više prelazi na oružje koje se puni sa zadnje strane, tako da strijelac prilikom punjenja ne mora mijenjati položaj te cijev ostaje usmjerena prema cilju.

Moderni metak[uredi | uredi izvor]

Prvi metak u smislu današnjeg modernog metka je konstruisao švicarki oružar Samuel Pauli 1812. godine u Parizu. Bio je sastavljen od kartonskog omota, punjenja, nasađenog zrna i inicijalnog punjenja koje se nalazilo na dnu metka u metalnoj kapsuli. [1] Kasnije, od 1870. godine, ovaj koncept je usavršen i metak dobija svoj današnji oblik.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Moderni metak i njegovi sastavni dijelovi
  1. Projektil
  2. Čahura
  3. Punjenje (barut ili kordit)
  4. Usjek za izvlačenje iz cijevi
  5. Metalna kapsula sa inicijalnim punjenjem

Reference[uredi | uredi izvor]