Nedžad Ibrišimović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nedžad Ibrišimović
Rođenje (1940-10-20) 20. oktobar 1940.
Sarajevo
Smrt15. septembar 2011(2011-09-15) (70 godina)
Sarajevo
Zanimanjeknjiževnik
JezikBosanski
NacionalnostBošnjak

Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo) bio je bosanskohercegovački književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U trećoj godini života ostao je bez oca i s majkom odlazi u Žepče, gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. odlazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primijenjene umjetnosti, Odsjek za vajarstvo, i završava je 1961. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje se na studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977.

Bio je urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod", koja je radila i u doba blokade tog dijela Sarajeva.

Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1982. Od te godine do 2000. imao je deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i Italijanski jezik.

Nakon izlaska iz štampe djela Vječnik (2005), Društvo pisaca Bosne i Hercegovine kandidovalo ga je za Nobelovu nagradu.

Umro je 15. septembra 2011. u Sarajevu u 71. godini.[1][2][3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 1975. Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za roman Ugursuz;
  • za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine,
  • za roman Karabeg godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" 1971. godine,
  • za roman Braća i veziri godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" 1989.
  • 1992. Nagrada Društva pisaca BiH za knjigu Knjiga Adema Kahrimana;
  • 2004. Nagrada "Skender Kulenović" za Izabrana djela I - X;
  • za roman "Vječnik" dobio je nagradu Bošnjačke zajednice "Preporod", 2005.
  • za roman "Vječnik" Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005.
  • za roman "Vječnik" dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Kuća zatvorenih vrata, 1964.
  • Najbolji časovničar na svijetu (radio-drama), 1967.
  • Pisac i njegova kreatura (radio-drama), 1968.
  • Zlatni most (radio-drama), 1968.
  • Ugursuz, 1968.
  • Karabeg, 1971.
  • Priče, 1972.
  • Glas koji je pukao o Egidiju (radio-drama), 1974.
  • Izvor (radio-drama), 1977.
  • Živo i mrtvo, 1978.
  • Zmaj od Bosne, 1980.
  • Car si ove hevte, 1980.
  • Šamili tubakovi, 1984.
  • Nakaza i vila, 1986.
  • Drame, 1988.
  • Kuća bez vrata i druge priče, 1989.
  • Braća i veziri, 1989.
  • Dva dana u Al-Akru, 1991.
  • Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, roman, Svjetlost, Sarajevo, 1992.
    • Vzkázání ze dna noci: literatura Bosny a Hercegoviny v obklíčení a vyhnanství / Kniha Adema Kahrimana..., Mladá fronta, Praha, 1995;
  • Zambaci moje duše, 1993.
  • Izabrana djela I - X.
  • Vječnik, 2005.
  • El-Hidrova knjiga, 2011.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Ibrišimović, pisac koji je klesao sjene". jergovic.com. Pristupljeno 19. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Umro pisac Nedžad Ibrišimović". klix.ba. 15. 9. 2011. Pristupljeno 19. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Nedžad Ibrišimović". mojalektira.com. Pristupljeno 19. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]