Petar, kralj Ugarske

Petar
Kralj Ugarske
Vladavina	1038–1041. 1044–1046.
Prethodnik	Stjepan I Samuilo
Nasljednik	Samuilo Andrija I
Dinastija	Orseolo
Otac	Oton Orseolo
Rođenje	1010. Venecija
Smrt	1046. Székesfehérvár
Mjesto sahrane	Pečuhska katedrala

Petar (mađarski: Péter Orseolo; italijanski: Pietro Orseolo d'Ungheria; 1010 – 1046), poznatiji kao Petar Venecijanski (mađarski: Velencei Péter), bio je kralj Ugarske dva puta. Prvi put je naslijedio svog strica Stjepana I 1038. godine. Njegovo favoriziranje stranih dvorjana je izazvalo ustanak koji je okončan 1041. godine njegovom abdikacijom. Petar je ponovo došao na vlast 1044. godine uz pomoć cara Svetog rimskog carstva Henrika III. On je prihvatio carev suverenitet tokom svoje vladavine, koja je završena 1046. godine nakon paganskog ustanka. Mađarske hronike govore da je Petar pogubljen po naredbi svog nasljednika Andrije I.

Biografija

Rani život

Petar je rođen u Veneciji kao jedini sin venecijanskog dužda Otona Orseola. Njegova majka je bila sestra Stjepana I, prvog kralja Ugarske. Historičar Gyula Kristó sugeriše da je rođen 1010. godine. Nakon svrgnuća njegovog oca 1026. godine, Petar je pobjegao u Ugarsku gdje ga je stric postavio za komandanta kraljevske vojske. Nakon smrti jedinog Stjepanovog sina 1031. godine, Stjepanov rođak Vazul je imao najjače pravo na prijestolje. Međutim, kako bi učvrstio hrišćanstvo kralj Stjepan I ga je zanemario i proglasio Petra svojim nasljednikom. Uvidjevši da nema podršku kralja, Vazul je skovao zavjeru s namjerom da se kralj ubije. Po Stjepanovoj naredbi, Vazul je zajedno sa svojim sinovima Leventom, Andrijom i Belom oslijepljen. Nakon toga je Petar položio zakletvu da će poštovati imovinu Stjepanove supruge, kraljice Gisele, što ukazuje na to da je imao napet odnos sa njom.

Izvori

Primarni izvori

• Herman of Reichenau: Chronicle. In: Eleventh-century Germany: The Swabian Chronicles (selected sources translated and annotated with an introduction by I. S. Robinson) (2008); Manchester University Press; ISBN 978-0-7190-7734-0.
• Cosmas of Prague: The Chronicle of the Czechs (Translated with an introduction and notes by Lisa Wolverton) (2009). The Catholic University of America Press. ISBN 978-0-8132-1570-9.
• Simon of Kéza: The Deeds of the Hungarians (Edited and translated by László Veszprémy and Frank Schaer with a study by Jenő Szűcs) (1999). CEU Press. ISBN 963-9116-31-9.
• The Hungarian Illuminated Chronicle: Chronica de Gestis Hungarorum (Edited by Dezső Dercsényi) (1970). Corvina, Taplinger Publishing. ISBN 0-8008-4015-1.

Sekundarny izvori

• Bartl, Július; Čičaj, Viliam; Kohútova, Mária; Letz, Róbert; Segeš, Vladimír; Škvarna, Dušan (2002). Slovak History: Chronology & Lexicon. Bolchazy-Carducci Publishers, Slovenské Pedegogické Nakladatel'stvo. ISBN 0-86516-444-4.
• Engel, Pál (2001). The Realm of St Stephen: A History of Medieval Hungary, 895–1526. I.B. Tauris Publishers. ISBN 1-86064-061-3.
• Kontler, László (1999). Millennium in Central Europe: A History of Hungary. Atlantisz Publishing House. ISBN 963-9165-37-9.
• Kristó, Gyula; Makk, Ferenc (1996). Az Árpád-ház uralkodói [Rulers of the House of Árpád] (jezik: mađarski). I.P.C. Könyvek. ISBN 963-7930-97-3.
• Kristó, Gyula (2003). Háborúk és hadviselés az Árpád-korban [Wars and Warfare under the Árpáds] (jezik: mađarski). Szukits Könyvkiadó. ISBN 963-9441-87-2.
• Makk, Ferenc (1993). Magyar külpolitika (896–1196) [Hungarian Foreign Policy (896–1196)] (jezik: mađarski). Szegedi Középkorász Műhely. ISBN 963-04-2913-6.
• Molnár, Miklós (2001). A Concise History of Hungary. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66736-4.
• Šablon:Byzantium and Venice: A Study in Diplomatic and Cultural Relations