Plućna cirkulacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dijagram plućne cirkulacije: Kisikom obogaćena krv prikazana je crvenom, a osiromašena plavom bojom.

Plućna cirkulacija je dio kardiovaskularnog sistema koji prenosi deoksigeniziranu krv iz srca do pluća, a vraća kisikom obogaćenu (oksigeniziranu) nazad u srce. Termin plućna cirkulacija se lahko poredi i razlikuje od sistemske cirkulacije.[1][2] [3][4]

Poseban sistem, poznat kao bronhijska cirkulacija snabdijeva krvlju tkiva većih disajnih puteva pluća.

Putevi[uredi | uredi izvor]

Plućna cirkulacija je kretanje krvi iz srca u pluća i natrag u srce. Deoksigenizirana krv napušta srce, odlazi u pluća, a zatim ponovno ulazi u srce. Iz srca, odlazi kroz desnu komoru preko plućne arterije. Iz desne pretkomore, krv se pumpa kroz trikuspidni zalistak (ili desni AV-zalistak), u desnu komoru. Krv se zatim pumpa iz desne komore kroz plućni zalistak i u plućno stablo plućne arterije.

Arterije[uredi | uredi izvor]

Iz desne komore, krv se pumpa kroz plućni polumjesečasti zalistak u lijevu i desnu plućnu arteriju (po jednu za svako plučno krilo) i putuje kroz pluća.

Pluća[uredi | uredi izvor]

Plućne arterije nose deoksigeniziranu krv u pluća, gdje otpušta ugljen-dioksid, a veže kisik tokkom disanja. Arterije se dalje dijele na vrlo fine kapilare koji su izuzetno tankih zidova. Njihova funkcija je da pomognu u prenošenju krvi u sve tjelesne ćelije. Plućne vene vraćaju kisikom obogaćenu krv u lijevu srčanu pretkomoru.

Vene[uredi | uredi izvor]

Kisikom obogaćena krv odlazi iz pluća kroz plućne vene, koje je vraćaju u lijevu pretkomoru, završavajući plućni ciklus. Ova krv tada ulazi u lijevu pretkomoru, koja je pumpa kroz bikuspidni zalistak, također zvani i mitralni ili lijevi AV-zalistak, u lijevu komoru. Iz lijeve komore, krv prolazi kroz aortni zalistak u aortu. Krv se potom distribuira po tijelu putem sistemske cirkulacije prije ponovnog povratka u plućnu cirkulaciju.

Historija[uredi | uredi izvor]

Plućnu cirkulaciju prvi je opisao Ibn al-Nafis u svom spisu „Komentari anatomije u Aviceninom zakoniku“ (1242.). Ibn al-Nafis je plućnu cirkulaciju opisao kao:[5][6]

"krv iz desne komore srca mora stići u šupljinu lijeve strane, ali između njih ne postoji direktni put. Debela pregrada srca nije perforirana i nema vidljive pore kao što su neki ljudi mislili ili nevidljive pore kako je mislio Galen. Krv iz desne komore mora teći kroz vene arteriosa (plućne arterije) u pluća, šireiti se preko svojih supstanci, biti tamo pomiješana sa zrakom, prolazi kroz arterije venosa (plućna vena) do lijeve komore srca i tamo formira vitalni duh..."

Kasnije je ovu cirkulaciju opisao i Michael Servetus u neobjavljenom rukopisu ("Manuscript of Paris")[7] (oko 1546.) a kasnije u publiciranom Christianismi Restitutio (1553.). Budući da je teologija rad osudila u većini krćanskih frakcija svog vremena, otkriće je ostalo uglavnom nepoznata do disekcije koju je uradio William Harvey u 1616.

Plućnu cirkulaciju je objasnio Realdo Colombo, 1559. Prije Colombovog rada, anatomi, kao što su Galen i Vesalius ispitivali su krvne sudove izdvojene iz tjelesnih organa. Umjesto da posmatra ove posude zajedno sa organima koje podržavaju, Colombo je mogao samo zamišljati protok krvi svakog organa, podržavajući njegovo otkriće plućne tranzicije krvi. Colombo je, gledajući pluća odvojeno od srca, je krvnim sudovima pripisao posebnu ulogu u disanju.[8]

Embrionski plućni krvotok[uredi | uredi izvor]

U fetusnom krvotoku, plućna cirkulacijska petlja se praktično zaobilazi. Pluća fetusa su samo naznačena, a krv prolazi iz desne direktno u lijevu pretkomoeru kroz ovalni otvor (foramen ovale): otvoreni kanal između uparenih pretkomora ili kroz ductus arteriosus: stablo između plućne arterije i aorte. Kada se pluća pri rođenju prošire, plućni pritisak pafda i krv se istiskuje iz desne pretkomore u desnu komoru i kroz plućno kolo. Tokom nekoliko mjeseci, ovalni otvor se zatvara, ostavljajući plitku depresiju poznat kao fossa ovalis.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ The Pursuit of Learning in the Islamic World, 610-2003 By Hunt Janin, Pg99
  6. ^ Saints and saviours of Islam, By Hamid Naseem Rafiabadi, Pg295
  7. ^ 2011 “The love for truth. Life and work of Michael Servetus”, (El amor a la verdad. Vida y obra de Miguel Servet.), printed by Navarro y Navarro, Zaragoza, collaboration with the Government of Navarra, Department of Institutional Relations and Education of the Government of Navarra, 607 pp, 64 of them illustrations, p 215-228 & 62nd illustration (XLVII)
  8. ^ Cunningham, Andrew (1997). The Anatomical Renaissance: The Resurrection of the Anatomical Projects of the Ancients. Scholar Press. p. 143. ISBN 1-85928-338-1.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]