Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m robot Mijenja: ru:Оксид кремния(IV) |
m robot Dodaje: th:ซิลิกอนไดออกไซด์ |
||
Red 75: | Red 75: | ||
[[sr:Силицијум диоксид]] |
[[sr:Силицијум диоксид]] |
||
[[sv:Kiseldioxid]] |
[[sv:Kiseldioxid]] |
||
[[th:ซิลิกอนไดออกไซด์]] |
|||
[[uk:Діоксид кремнію]] |
[[uk:Діоксид кремнію]] |
||
[[vi:Điôxít silic]] |
[[vi:Điôxít silic]] |
Verzija na dan 2 mart 2010 u 16:26
Šablon:Hemijski spoj Silicijum dioksid (SiO2) se javlja u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)
Hemijske osobine
Silicijum dioksid je prilično inertan. Ne reaguje sa kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem sa alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:
- SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O
Kiselina koja odgovara silicijum dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicijum oksid netopiv. Najlakši način je hidroliza silicijum tetrahlorida:
- SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-
Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.
Soli silikatnih kiselina se nazivaju silikati. Samo alkalni silikati se rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.
Upotreba
Silicijum dioksid je jedna od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima, moguće je kontrolisati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.