Razlika između verzija stranice "Hormon"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
dopuna sa hr i en wiki
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Epinephrine_structure.svg|mini|desno|200px|Epinefrin]]
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam oragnizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih [[Žlijezda|žlijezde]] sa unutrašnjim lučenjem.
'''Hormoni''' ([[Grčki jezik|grčki]] '''ορμόνη''', od riječi horman, hormanus - ''pokrenuti, probuditi'') predstavljaju [[protein]]e, [[Peptid|peptide]], modifikovane [[Aminokiselina|aminokiseline]], lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam oragnizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih [[Žlijezda|žlijezde]] sa unutrašnjim lučenjem.


Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
== Vanjski linkovi ==
* [http://www.hormone.org The Hormone Foundation]
* [http://www.biomedcentral.com/1471-2164/10/307/ Article on hormones and their receptors]
* [http://crdd.osdd.net/raghava/hmrbase/ HMRbase: A database of hormones and their receptors]
{{Commonscat|Hormones}}
{{Commonscat|Hormones}}



Verzija na dan 3 juni 2013 u 22:58

Epinefrin

Hormoni (grčki ορμόνη, od riječi horman, hormanus - pokrenuti, probuditi) predstavljaju proteine, peptide, modifikovane aminokiseline, lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam oragnizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.

Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.

Vanjski linkovi