Malarija

Rasporostranjenost malarije po državama

Malarija (lat. malus aer "loš zrak") je parazitska infektivna bolest koju izaziva sićušni parazit Plasmodium i to bilo koji od četiri vrste koliko ih postoji. Svaka od ovih vrsta ima svoje specifičnosti, bilo prema reakciji na medikamente ili prema lokaciji u organizmu nakon infekcije, ali i prema efektima koje ima po zdravlje čovjeka.

Uzročnik

Plasmodium falciparum u eritrocitima

• Plasmodium falciparum je vrsta koja se geografski prostire u tropskim i subtropskim područjima, dakle oko Ekvatora. Infekcija ovim parazitom može ugroziti život oboljelog u toku par dana od infestacije, a kod parazita postoji rezistencija na većinu dostupnih medikamenata, tako da terapija mora biti kombinovana.

• Plasmodium vivax, P. malariae i P. ovale su preostale vrste, koji nisu tako opasne po čovjeka. Postoje primjeri uspješnog oporavka nakon mjesec dana, čak i bez liječenja priznatim medikamentima. Nalaze se u svim tropskim krajevima svijeta, izuzev Plasmodium ovale koji je nađen samo u zapadnoj Africi. Plasmodium vivax i P. malariae se mogu nastaniti u jetru čovjeka, što može izazvati dodatne komplikacije i zahtjevati dodatni medicinski tretman.

Prenosnik

Anopheles albimanus, prenosnik malarije

Vektor tj. prenosnik ovog parazita, a i same bolesti, je komarac malaričar iz roda Anopheles, koji ujedom unosi istog u čovjeka. Kako je poznato da se larve komarca sve do izlaska iz ljušture nalaze pod vodom, uglavnom u močvarnom područjima, otuda i logika rasprostranjenosti samog parazita. Prijenos ovog jako malo parazita je jedino moguć preko Anopheles, jer se jedan dio životnog ciklusa odvija unutar komarca, a kako se nalaze najčešće u pljuvačnim žlijezdama komarca, paraziti se ubodom prenose direktno u krv, tačnije u crvena krvna zrnca. Njihov put je najčešće prema jetri gdje se generiše veliki broj parazita koji zaposjedaju sve veći broj eritrocita, koje svojom reprodukcijom uništavaju u velikom broju.

Simptomi

Zavisno od vrste parazita iz reda Plasmodiuma i vremena inkubacije, prvi simptomi se mogu javiti 7-14 dana ili čak i 8-10 mjeseci nakon infestacije. Dosta toga zavisi i od imuniteta, pa se tako mogu zabilježiti slučajevi potpunog imuniteta, koji je stečen vremenom. Simptomi malarije, pogotovo u prvih nekoliko dana, ne izgledaju ništa drugačije od uobičajenih simptoma koje imaju neke druge bolesti koje uzrokuju bakterije, virusi ili paraziti. To otprilike uključuje povećanu tjelesnu temperaturu, glavobolju, umor, pojačano znojenje, povraćanje, ali mogu se javiti i nešto drugačiji znaci kao suh kašalj, bolovi u mišićima, povećanje jetre, ili čak nervne disfunkcije i gubitak svijesti. Kao što je već i navedeno, najnepovoljnije efekte izaziva P. falciparum.

Liječenje

Struktura kinina

Tretiranje ove bolesti odgovarajućim lijekovima u zavisnosti je od vrste Plasmodiuma koja je prisutna u organizmu čovjeka, koncentracije samog parazita u krvi (ako je u više od 5% eritrocita potvrđeno prisustvo parazita, prekida se terapija per os i lijekovi se apliciraju intravenski), kao i rezistencije parazita na neke od lijekova. Pravilna terapija lijekovima protiv malarije nekon 48 sati uklanja sve simptome bolesti, a već nakon 3-4 dana parazit je uklonjen i iz krvotoka.

Postoji niz najrazličitijih lijekova koji se koriste kako za prevenciju, tako i za tretman bolesti (najpoznatiji je svakako kinin), a među njima najefikasniji i najpoznatiji su Chloroquine, Mefloquine, Doxycycline, Primaquine, Malarone, najčešće korišteni u preventivne svrhe. Tu su i terapije specifične za geografska područja i za vrste Plasmodiuma koje su stekle otpornost na lijekove, pa su tu npr. Mefloquine za P. falciparum izvan Tajlanda, Kambodže i Mijanmara; Quinine sulfate u kombinaciji sa antibioticima kao što su doxycycline ili tetracycline za P. falciparum, osim za područja Jugoistočne Azije, gdje postoji rezistencija; Quinine sulfate uz Clindamycin daje se djeci ispod osam godina života i trudnicama; Pyrimethamine-sulfadoxine striktno za P. falciparum itd.

Da bi se spriječile rekurence, odnosno ponovne pojave iste bolesti, u terapiju se uključuje i Primaquine, koji će spriječiti ponovni razvoj parazita, naročito onih iz vrsta P. ovale i P. vivax.

 ==Povijest==
   Malarija je prisutna kod ljudi preko 50 000 godina. Prvi zapisi o povremenim epidemijama groznice potječu iz drevne Kine 2700 godina prije nove ere.[3] Smatra se da je malarija zaslužna i za pad moći rimskog carstva,[4] gdje je znana kao rimska groznica. Močvarni dijelovi južne Italije vrlo su pogodni za širenje bolesti. U Europi i Sj. Americi bolest je bila dosta rasprostranjen do 20.st. Tijekom drugog svjetskog rata malarije je bila glavna zdrastvena prijetnja američkim vojnicima na pacifičkom bojištu te se smatra da je oko 500 000 zaraženo, a prema nekim izvorima 60 000 američkih vojnika na afričkom i južnopacifičkom bojištu je preminulo od bolesti.

Za svoje otkriće uzročnika malarije, francuski vojni liječnik Charles Louis Alphonse Laveran dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju 1907. Britanac Sir Ronald Ross također je dobio Nobelovu nagradu (1902.) za opis životnih ciklusa parazita malarije koji se razvijaju unutar komaraca-prijenosnika. Prvi učinkoviti lijek protiv malarije koristili su lokalni stanovnici u Peruu, koji su priređivali tinkturu iz kore drveta lat. Cinchona koja je sadržavala kinin. Isusovci su primjetili učinkovitost terapije, te su je tijekom 1640-ih uveli u Europu, gdje je bila ubrzo općeprihvaćena. Tek su 1820. francuski kemičari Pierre Joseph Pelletier i Joseph Bienaimé Caventou, otkrili i izolirali aktivni sastojak kinin iz kore. Tijekom 1940-ih klorokin je zamijenio kinin. Tijekom 1970-ih kineski znanstvenik Tu Youyou, otkrio je artemizinin, koji je u kombinaciji sa drugima antimalaricima, postao preporučeni lijek.

== Patogenoza ==

Infekcija malarijom odvija se u dvije faze. Prva jetrena egzoeritrocitna faza, te eritrocitna faza. Kada sporozoiti uzročnika malarije dospiju u krvotok, dospiju do jetre, gdje ulaze u hepatocite i u njima se aseksulano razmnožavaju. Bolest je kroz tih 8-30 dana najčešće asimptomatska. Kod P. vivax i P. ovale jetrena faza može latentno trajati i do 1,5-3 godine. Kod P. vivax merozoite prelaze u hipnozoite koje u hepatocitima miruju nekoliko mjeseci (6-12 tipično) pa do tri godine. U jetrenim stanicama nastaju brojne merozoite koje nakon raspadanja stanica jetre ulaze u eritrocite. U eritrocitima paraziti se ponovno aseksulano razmnožavaju. Poprimaju oblik prstena, zatim rastu u ameboidni oblik iz kojeg nastaju shizonti sa 8 fo 24 merozoita svaki. Oni ponovno izlaze iz stanica te ulaze u nove eritrocite. Takvim valovima periodične masovne invazije novih eritrocita, značjano se povećava količina uzročnika, dok se klinički prati porast tjelesne temperature. Dio parazita u eritrocitima prelazi u spolne gametocite koji nakon što komarac popije krv, u komarčevom probavnom sustavu započinju novi ciklus. U stanicama jetre i eritrocitima parazit je dobro zaštićen od imunološkog odgovora. Zaražene eritrocite ipak uklanja slezena. P. falciparum na eritrocitima izražava adhezivne proteine zbog čega se lijepi na malim krvnim žilama i uzrokuje začepljenje mikrovaskulature. Oštečenje jetre uzrokovano malarijom je rijetko i obično posljedica već postojeće bolesti jetre (nrp. virusni hepatitis, alkoholna bolest jetre).